11.8. – sv. Klara

11.8. – sv. Klara

Uz izvanredan lik sv. Franje Asiškoga stoji i sveta Klara, koju je on osvojio i pridobio za ideal evanđeoskog siromaštva. Klara se rodila g. 1193. kao plemička kći Favoronea di Offreduccia i Ortolane. Bila je lijepa i darovita pa je njezina rodbina stvarala planove kako će je dobro udati i tako povečati moć, ugled i bogatstvo obitelji. Bila je to jeftina računica kojom su se služile mnoge tadašnje obitelji ne samo u Asizu, već i drugdje po svijetu. Međutim, Klara se hrabro i odlučno znala boriti za svoju budučnost i svoje zvanje. Zato je u noći nedjelje Cvjetnice g. 1211. pobjegla u Porciunkulu, gdje ju je čekao sv. Franjo i njegova prva subraća, među kojom su se nalazili i Klarini rođaci Rufin i Silvestar. Ondje ju je obukao u smeđu tuniku sam Franjo, otprativši je u Bastiju, u samostan benediktinki, gdje ostade 15 dana.

Zatim je prešla u drugi samostan, gdje joj se pridružila i njezina rodena sestra Janja, koja je takoder iz ljubavi prema Kristu, u želji da postane njegova zarucnica, pobjegla iz ocinske kuce. Kasnije sv. Franjo smjesti Klaru i one koje joj se pridružiše uz crkvu San Damiano u Asizu, gdje kao u svojoj matici klarise, ženska grana franjevackoga reda, ostadoše do dana današnjega. Klara je g. 1215. bila imenovana opaticom Siromašnih zatvorenih dama od San Damiana – kako su se prve klarise tada nazivale. Franjo im je tada izdiktirao prvo pravilo života, koje ce kasnije biti nadomješteno pravilom Klare, ali sacuvavši brižno glavne Franjine misli. Glavna od tih misli je potpuno i brižno obdržavano siromaštvo, i to ne samo od pojedinih redovnica nego i od cijele zajednice. Klara je novi red vodila s velikom ljubaznošcu i razumijevanjem, no brinuci se u isto vrijeme za redovnicku stegu, osobito pak za što savršenije obdržavanje siromaštva. Prema sebi je bila veoma stroga i neumoljiva te cinila oštre vanjske pokore, noseci na tijelu kostrijet, spavajuci na golom tlu ili na hrpi granja, sve dok joj Franjo nije zapovjedio da se mora poslužiti slamnjacom. I u hrani je bila veoma škrta prema sebi neprestano posteci sve dok je i na tom podrucju Franjo kao njezin duhovni voda nije priveo k mjeri. Klara je po Božjoj milosti prema zacrtanom pravilu vodila svoju zajednicu pune 42 godine. Njezin je život bio neprestana propovijed sestrama, sjajno ogledalo za nasljedovanje. Kad su jednom Saraceni opsjedali Asiz te htjeli osvojiti samostan sv. Klare, ona, premda bolesna, dade se odnijeti na vrata noseci u ruci posudu, u kojoj se nalazilo Svetootajstvo. Saraceni se tada odmah razbježaše. Klara je umrla u Asizu 11. kolovoza 1253. Njezino je sveto tijelo kroz 600 godina pocivalo duboko pod crkvom klarisa u Asizu. Papa Pio IX. naredio je da se sveticin grob otvori te iz njega pokupe relikvije. Kosti, a osobito glava sa svim zubima, bijahu savršeno sacuvani. Slikari prikazuju svetu Klaru u redovnickom odijelu s pokaznicom u rukama. Ocito aluzija na cudo sa Saracenima.