14.11. – sv. Nikola Tavelić

14.11. – sv. Nikola Tavelić

Nikola je ugledao svjetlo svijeta oko god. 1350. Potekao je od plemenite obitelji šibenskih Tavelića, starohrvatskoga plemena Šubića, što dokazuju i crveno-bijelo-plave kocke njegova obiteljskoga grba. U mladosti je bio ponesen idealom sv. Franje pa je stupio u franjevački red. Želja za misionarskim radom dovela ga je god. 1379. u Bosnu, gdje je 12 godina u največim poteškočama bogumilima-paterenima propovijedao pravu kršćansku vjeru te ih veliko mnoštvo vratio natrag u krilo Katoličke crkve.
Kad su nakon nenadane smrti prvog bosanskog kralja Tvrtka koji je umro 23. ožujka 1391., zbog nasljedstva na prijestolju, u Bosni nastali neredi koji su onemogucili svaki duhovni rad, Nikola Tavelic je s dvojicom svoje subrace franjevaca – fra Adeodatom iz Ruticinija i fra Petrom iz Narbone – kao misionar pošao u Svetu zemlju. To ce ga s dvojicom spomenutih i još s fra Stjepanom iz Kunea dovesti do mucenicke smrti. I o tom se muceništvu mnogo pisalo, raspravljalo, polemiziralo.

Valja priznati da je sve ipak bilo temeljito prouceno, ispitano, odmjereno, jer inace ne bi nikad došlo do kanonizacije te cetvorice mucenika. Šibenski biskup Antun Josip Fosco, postavši biskupom, pokrenuo je god. 1880 postupak da bi Sveta Stolica dopustila štovati Nikolu Tavelica kao blaženika. Ona je to ucinila posebnim dekretom god. 1889. za šibensku biskupiju, a g. 1898. za cijeli franjevacki red. Dvije godine kasnije štovanje je odobreno i za Svetu zemlju.