Sama Riječ Josip hebrejskog je podrijetla i znači “neka Bog pridoda”. Te je riječi u Bibliji izgovorila Rahela, ljubljena žena praoca Jakova, rodivši sina nakon duge neplodnosti, sina poznatog nam kao Josip Egipatski.
O sv. Josipu, zaručniku Marijinu, izrečeno je i napisano puno riječi… Poznato je da su svi sveci štovali sv. Josipa, pa tako o njemu sveta Terezija u svojem životopisu kaže: «Tko ne nađe učitelja za molitvu, neka uzme ovog velikog sveca za učitelja – i neće pogriješiti».
Po porijeklu bio je roda Davidova, a postao je svjetlost patrijarsima, zaručnikom je bio Bogorodici i stidljivim čuvarom Djevici. Sinu Božjem postade hraniteljem i Kristu braniteljem. Dobi časni naslov glavara slavne obitelji. Po naravi je bio pravedan, prečist, premudar, jak, pokoran, vjeran. Volio je skromnost i bio pravim ogledalom strpljivosti. Proglasiše ga uzorom radnika, uresom domaćeg života, čuvarom djevica, potporom obitelji. U njem bijedni nalaze utjehu, a bolesni ufanje. Umirući ga pak drže svojim zaštitnikom. Zli duhovi ga se stašno boje. Pokroviteljem je Crkve do dana današnjeg. Kad je spoznao da mu je zaručnica zagonetno zatrudnjela, ne htjede je sramotiti, nego je pokuša potajno napustiti. Bi mu u snu rastumačeno da to ne čini, jer ono što je začeto, nije od čovjeka nego od Boga – od Duha Svetoga. Pokori se glasu Božjem i glasu savjesti i postade najpoznatijim i najčasnijim poočimom – kroz čitavu povijest.
Zovu ga šutljivim svecem, jer evanđelja ne prenose niti jednu jedinu riječ koju bi on izgovorio. A ipak važna je i vrlo odgovorna njegova uloga koju mu je Bog povjerio u djelu spašavanja čovjeka, u događanju zemaljskog života njegovoga Sina. Zato se za sv. Josipa može reći da je zasigurno upoznao vrednotu šutnje i da nije bio čovjek velikih riječi, nego čovjek djela, čovjek rada..Takav Josip uzor je i poticaj i nama da ne budemo tek ljudi govora, ljudi jeftinih riječi, nego i ljudi djela, ljudi rada.
Napominjemo, i naša su uglavnom više željena nego li ostvarena svojstva: predani rad u šutnji i skromnosti te komunikaciju s Bogom i vršenje volje Božje. Uz šutljivu učinkovitost u evanđelju zapažamo o sv. Josipu i njegovo komuniciranje s nebom. Bog, preko anđela priopćava Josipu svoju volju i Josip tada spremno mijenja svoje vlastite ljudske planove o sebi, o Mariji i Isusu i ne oklijevajući usklađuje svoja htijenja i zamisli s voljom Božjom. No on to ne čini iz neke ropske poslušnosti prema Bogu nego zato jer ima povjerenja u Boga, jer je svjestan da Bog zna što je za njih i za sve najbolje.
Ne otkriva li Josip – Josip koji komunicira s nebom i Josip koji svoje planove prilagođuje Božjem htijenju – još nešto što je i nama danas toliko potrebno: osobno iskustvo komuniciranja s Bogom i prilagođavanje vlastitih prohtjeva htijenju Božjemu? Žedni smo danas osobnog iskustva Boga koji govori i kojemu se može govoriti, Boga prema čijem čovjekoljubivom htijenju možemo sretno oblikovati svoj život tako da bude uspio i da ima sretan ishod.
Bio je čovjek koji je izdržao sve terete svoje jednostavnosti i neupadljivosti, ali i posebnosti i izvanrednosti. Progonili su ga. Izbjegao je u tuđu zemlju, u Egipat. Imao je tamo status izbjeglice. Uspio je zaštiti i spasiti svoju obitelj, vrativši se mirno na svoje ognjište.
Bio je brižan i vjeran čuvar Isusa i Marije, ali mu Isus ipak jednom izmače kontroli. Morao ga je tražiti po Jeruzalemu. Nađe ga u Hramu posred učitelja kako ih sluša i pita… Nije se zbunio. Isusa je uzeo za ruku i odveo kući. Vježbao ga je u radu, molitvi, šutnji i strpljivosti. Dozrijevao je Isus uz svog plemenitog poočima… Da ne bi ostao u nas nezapažen, hrvatski ga sabor 1687. jednoglasno proglašava posebnim zaštitnikom Kraljevine Hrvatske… Svi Josipovi naslovi izraz su vjere i nade da je čovjeku moguće uz pomoć Božju biti boljim i da je moguće uz malo truda i strpljivosti mijenjati i promijeniti svijet. Šutljivi i strpljivi Josip tomu je puno pridonio.
Sveti Josipe, čuvaru Isusov, čisti Marijin Zaručniče koji si proveo život savršeno ispunjavajući zadaću, radom svojih ruku izdržavao si svetu Nazaretsku Obitelj. Štiti, molim te, one koji se s povjerenjem tebi obraćaju. Ti znaš njihove čežnje, njihove tjeskobe i nade. Tebi se utječu jer znaju da će naći onoga koji će ih razumjeti i štititi. I ti si iskusio kušnju i umor. I pored obaveza svakodnevnog života, tvoja je duša bila ispunjena najdubljim mirom i neizrecivom radošću zbog blizine Sina Božjega koji ti je bio povjeren, i Marije, njegove preslatke Majke.
Neka oni koji se tebi utječu osjete da nisu sami u svom radu već da znadu Isusa otkriti pored sebe, prihvatiti ga milošću i vjerno čuvati kao što si to ti činio. Daj da u svakoj obitelji, u svakoj radionici gdje kršćani rade to mjesto bude posvećeno ljubavlju, strpljivošću, pravednošću i nastojanjem da se dobro radi, kako bi se postiglo obilje darova nebeskog blagoslova. Amen!
