8.9. – 23. nedjelja kroz godinu

8.9. – 23. nedjelja kroz godinu

Sv. mise u našoj župi su u 7:30, 9, 10:15, 11:30 i 18:30 sati. Pobožnost sv. Krunice je u 18 sati. Za sv. misa u 9 i 10:15 sati molit ćemo zaziv Duha Svetoga za uspješnu novu školsku i vjeronaučnu godinu.

Radujemo se s Bogom koji je milosrdan najprije prema svakome od nas osobno, a onda prema svima ljudima. U Vjerovanju ispovijedamo da vjerujemo u oproštenje grijeha. Ne samo svojih nego i tuđih. Da li tu vjeru primjenjujemo i na one koji se klanjaju zlatnom teletu ili su odlutali od kuće očinske?

Liturgijska čitanja: 1. čitanje Izl 32,7-11.13-14; psalam Ps 51,3-4.12-13.17.19; 2. čitanje 1Tim 1,12-17; evanđelje Lk 15,1-32

Čitanje svetog Evanđelja po Luki: U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja. Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.’ Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.« I nastavi: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao. Došavši k sebi, reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’ Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti. »A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«
Riječ Gospodnja.

Ove tri parabole odgovor su Isusov na prigovor protivnika što prima grešnike i s njima blaguje. Isus je njima odgovorio da Bog ljubi izgubljene i odlutale. Cijelo poglavlje 15. dio je veće cjeline koju bibličari zovu evanđeljem odbačenih. Upozoravam na temu o Božjoj radosti nad povratnicima u sve tri parabole o Božjem milosrđu.
Parabola o izgubljenoj ovci dobro je smještena u povijesne okolnosti Isusova vremena: ne samo kod Židova Palestine nego i kod poganskih naroda na lik dobrog pastira spadalo je da ostavi 99 ovaca na sigurnom i traži jednu izgubljenu. U SZ Bog se često predstavlja kao pastir koji pase svoje stado (Ps 23; Ez 34). U r. 5 “stavi je na ramena” dokaz je posebne pažnje pastirove a onda i Božje prema odlutalima koji trebaju više ljubavi od ostalih. “Radujte se sa mnom” (r. 6) – upravo po toj radosti pastir je slika Boga. Kao što pastir ne tuče izgubljenu ovcu za tvrdoglavo odstranjivanje od zajednice, tako ni Bog ne uživa u kažnjavanju nego u opraštanju. U r. 7 “u nebu će biti veća radost” znači kod Boga i njegovih dvorjana.
Za parabolu o izgubljenoj drahmi važno je imati na umu da su palestinske kuće u Isusovo doba bile mračne, s vrlo malim prozorima te da u njima nije bio pod niti ploče na tlu nego zemlja. U takvoj kući metalni novac lagano se mogao izgubiti a da prilikom pada ne proizvede buku. Drahma je bila obično kovana od srebra i vrijedila je jednu nadnicu. Vjerojatno je ta drahma bila dio ženina miraza prilikom udaje i mogla je otpasti sa svečanog plaštića, urešenog kovanim novcem, koji se stavljao preko glave. Za razliku od pastira iz prethodne parabole, koji je sa sto ovaca bio prilično bogat, žena s deset drahma je siromašna. Zato s još više mara traži izgubljenu drahmu. I ona zove susjede da se s njome raduju a Isus kaže da slična radost biva “pred anđelima Božjim” zbog jednog obraćenog grešnika. Sam Bog se raduje pred svojim nebeskim dvorjanima povratku odlutalih. U ovom se retku doslovno ponavlja dio retka 7: “… zbog jednog obraćenog grešnika”. Bogu je važan svaki osobno.
Za parabolu o milosrdnom ocu i dva različita sina valja imati na umu da je prema odredbi Pnz 21, 17 otac morao najstarijem sinu ostaviti dvije trećine imanja a svima ostalim zajedno jednu trećinu. Razlog: da se ne usitnjava obiteljsko imanje. Tako je mladi sin zatražio za živa oca ono što bi mu pripalo nakon očeve smrti. On je u tuđinu ponio ispravnu sliku o ocu koji će se uvijek radovati njegovu povratku.
U r. 20 “… dok je on još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga” očitovana je očeva radost nad povratkom sina, koja je slika Božje radosti nad obraćenjem grešnika. Očito da je otac čeznuo za povratkom odlutalog a nije škripao zubima niti spremao što okrutniju kaznu. Otac izlazi ususret sinu: bez obzira što je bilo u prošlosti, sada je trenutak ljubavi i radosti. Glagolom “sažali se” (spalrchhizomai) Luka je u 7, 13 pokazao Isusovu sućut prema majci udovici iz Naina a u 10, 30 Samarijančevu prema izranjenu putniku. Ovaj glagol u 15, 20 kontrast je vladanju okrutnog starijeg brata u r. 28: “A on se rasrdi i ne htjede ući”. Božje sažaljenje je aktivno, radno. Otac iz parabole naređuje da se vesele svi ukućani povratku izgubljenog sina i sam predvodi kućno veselje (r. 23-24). To on ponovno ističe u r. 32 okrutnom starijem sinu: “No trebalo se veseliti i radovati, jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nade se!” Time je Isus opravdao svoje vladanje prema grešnicima: susretao ih je s takvim poštovanjem i ljubavlju da su željeli izvući se iz grešnog stanja i doći u kuću očinsku. Ovim “trebalo je” Isus traži od svojih vjernika svuda po svijetu da budu znak Božje radosti svima koji bi mogli poželjeti da se vrate u dom očinski.