Zbog zapriječenosti sutrašnje svetkovine Presvetog Srca Isusova, svetkovina Rođenja Sv. Ivana Krstitelja slavi se danas u svim župama, osim u onima koje nose titular Rođenja Sv. Ivana Krstitelja u kojima se slavi ipsa die. U župama u kojima je titular Rođenje Sv. Ivana Krstitelja danas se slavi svetkovina Presvetog Srca Isusova.

Rođenje Isusova preteće i događaje u vezi s njime opisuje nam sveti evanđelist Luka u I. glavi svoga evanđelja ovako: »Elizabeti dođe vrijeme da rodi. I rodi sina. Kad njezini susjedi i rodbina doznaše da joj je Gospodin iskazao veliko milosrđe, radovali su se s njom. Osmoga dana dođoše da obrežu dijete. Htjedoše ga po ocu nazvati Zaharijom, ali majka njegova reče: Ne tako, nego neka se zove Ivan! Odvrate joj: Pa nitko se u tvojoj rodbini ne zove tim imenom. Znakovima upitaju oca njegova kako bi on htio da se zove. On zatraži pločicu i napisa: ’Ivan mu je ime. Svi se tome začude. U isti čas otvore mu se usta, a jezik mu se razriješi te je govorio i hvalio Boga. I strah spopade sve žitelje u okolici. I u svoj se planini judejskoj pripovijedahu ti događaji. Svi koji su čuli za njih pohranjivali su ih u srcu i govorili: ’što će biti ovo dijete?’ I, doista, ruka Gospodnja bijaše s njim. Tada se Zaharija, otac njegov, napuni božanskog nadahnuča te proročki kaza:’Neka je hvaljen Gospodin, Bog Izraelov, jer se udostojao da otkupi narod svoj.

I da nam podigne silna Spasitelja među potomstvom Davida, sluge svoga, kao što obeča od davnine na usta proroka svojih svetih, Spasitelja od naših neprijatelja i iz ruke svih koji nas mrze, da ucini milosrde koje obeca ocima našim i da se sjeti svetoga Zavjeta svoga, zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu, da nam dopusti da mu bez straha, izbavljeni iz ruke neprijatelja, služimo u svetosti i pravednosti pred njim u sve naše dane. A ti ceš se, dijete, prorok Previšnjega zvati, jer ceš ici pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da narodu njegovu pružiš spoznaju spasenja, koje biva oproštenjem grijeha njegovih, zahvaljujuci milosrdnom srcu Boga našega, zbog koga ce nas pohoditi Sunce s visine, da obasja one koji prebivaju u tami i sjeni smrtnoj, da upravi korake naše na put mira. A dijete kako je raslo tako je jacalo duhom. Boravilo je u pustinji do onoga dana u koji se jasno ocitovao Izraelu« (Lk 1,57–80). Izvještaj svetog Luke o Ivanovu rodenju nije iskljucivo usredotocen i upravljen na sam dogadaj rodenja, on smjera dalje, jer pokazuje na ulogu djeteta u povijesti spasenja. Vec je samo njegovo ime puno znacenja. Ono znaci: »Bog se smilovao.« Kome? – Svome narodu, poslavši mu nakon duljeg razdoblja opet velikog proroka, dapace najveceg izmedu svih proroka, koji ce neposredno pripremiti put pojavku Mesije, njegovu javnom nastupu. Da je Bog milosrdan, osjetio je kod Ivanova rodenja njegov otac Zaharija koji je, nakon devetmjesecne nijemosti, opet progovorio, a njegov se govor pretvorio u hvalospjev koji svako jutro ponavljamo moleci Pohvale. Neobicnost toga djeteta, rodena u ljupkom Ain Karinu, pokazala se cim je malo poodraslo. Ivan je još veoma mlad ostavio toplo obiteljsko gnijezdo, svoje prijatelje i znance te pošao u pustinju da se što bolje spremi za svoje veliko po­slanje. On ce se na nj pripremati u Božjoj blizini, u molitvi i razgovoru s njime. Kod Ivanova rodenja svi su se u okolici pitali što ce biti od njega? – Na to je pitanje nama odgovor posve jasan. On je postao jedna od najznacajnijih licnosti u Božjem planu o spasenju. štoviše, on je postao tako velik da je sam Isus o njemu izrekao necuvene rijeci: »Velim vam, nije nitko izmedu rodenih od žene veci od Ivana« (Lk 7,28). Sam Ivan sebe je nazvao »Zarucnikovim prijateljem«. Taj je zarucnik Isus Mesija. Njemu se Ivan veseli i govori: »On mora rasti, a ja se umanjivati!« (Iv 3,30). »Ivan je pripremio svadbu, sve je pozvao na svecanost, sve doveo u Zarucnikovu blizinu. A on sam je u svatovima nevažan. Zarucnik ne pripada njemu. On tu samo stoji i raduje se Zarucnikovu glasu. On nije sebican; on je zahvalan i radostan zbog prijateljstva s njime« (Rainer Kaczynski). Što traži danas od nas sveti Ivan Krstitelj, Zarucnikov prijatelj? – Ne traži toliko da se u njega ugledamo, vec prstom upire na Krista i poziva nas da njega slijedimo i za njim idemo. Ivan nam kao rijetko koji svetac želi biti vodic Kristu. Pokrajinski sabor u Agdi g. 506., govoreci o blagdanima crkvene godine, govori o svetkovini rodenja Ivana Krstitelja kao o jednoj od vecih svetkovina. Takvo se shvacanje ucvrstilo još više u srednjem vijeku, koji je Ivanje slavio kao »ljetni Božic«. Do XI. stoljeca na taj se dan isto kao i na Božic slavilo tri svete mise. U cast sv. Ivanu Krstitelju podignute su mnoge crkve pocevši od Late­ran­ske bazilike u Rimu, papinske katedrale, te glave i majke svih crkava na svijetu. Naš hrvatski glavni grad Zagreb ima lijepu baroknu crkvu s lijepim cintorom, posvecenu sv. Ivanu Krstitelju. Inace je najpoznatije svetište svetog Ive u na­šim krajevima ono u Podmilacju, nedaleko od Jajca, kamo svake godine još i danas hodocasti veliko mnoštvo vjernika preporucujuci se toplo i usrdno Isusovu preteci. U svome sam djetinjstvu cesto promatrao lijepi barokni pokrajni oltar sv. Ivana Krstitelja u župnoj crkvi u Valpovu i to bijaše moj prvi susret s tim velikim svecem. Njegov mi je lik uvijek imponirao. U njemu gledam covjeka jakoga znacaja pred kojim se zadivio i sam naš Gospodin. Za njim su se Ivanu divili i velicali ga toliki sveti Oci i crkveni naucitelji. U ime svih njih nek nam danas progovori genijalni sveti Augustin. »Crkva promatra Ivanovo rodenje koje je na neki nacin posveceno. Medu ocima nema nikoga cije bismo rodenje svecano slavili. Proslavljujemo Ivanovo i Kristovo rodenje. To ne može nedostajati, a ako ga možda zbog dostojanstva takve stvari manje tumacimo, ipak o tome plodonosno i uzvišeno razmišljamo. Ivan je roden od neplodne starice, a Krista je rodila mlada djevica. Kod Ivana ne vjeruju da ce se roditi, i otac postaje nijem. Kod Krista se vjeruje, te je vjerom i zacet. Iznijesmo što bi valjalo istražiti i rekosmo o cemu bi trebalo raspraviti. Ali o tome sam govorio. A ako nam za istraživanje svih skrovitih mjesta takvog otajstva nedostaje ili sposobnosti ili vremena, bolje ce vas pouciti onaj koji u vama govori, makar mi bili i odsutni, onaj o kojemu pobožno razmatrate, koga ste srcem prihvatili, ciji ste hramovi postali. Cini se, dakle, da je Ivan postavljen kao neka meda izmedu obaju saveza, Staroga i Novoga. Sam Gospodin svjedoci da je Ivan na neki nacin medaš: Zakon i proroci su do Ivana Krstitelja. On u sebi, dakle, nosi i znacaj drevnosti i nagovještaj novosti. Poradi znacaja drevnosti rada se od ostarjelih, a zbog znacaja novosti ocitovan je još kao prorok u majcinoj utrobi. Vec tu bijaše oznacen prije rodenja. Pokazano je ciji ce biti preteca prije nego ga je vidio. Božanske su to stvari i nadilaze mjeru ljudske slabosti. Napokon se rodio i dobio ime: jezik se ocu razriješio. To što se zbilo, prenesi na slikovito znacenje tih stvari. Zaharija šuti i gubi glas dok se ne bude rodio Ivan, Gospodinov preteca. Tad ce poceti opet govoriti. što je Zaharijina šutnja ako ne prikriveno proroštvo, proroštvo koje je prije Kristova propovijedanja na neki nacin skrovito i zatvoreno? Ono biva otvoreno njegovim dolaskom i postaje jasno kad bude došao onaj koji je prorican. Otvaranje Zaharijina glasa kod Ivanova rodenja isto je što i kidanje zastora na Kristovu križu. Jezik se odrješuje jer se rodio glas. Ivanu, naime, koji vec tada naviješta Gospodina, receno je: Tko si ti? A on odgovori: Ja sam glas onoga koji vice u pustinji. Ivan je glas, a Gospodin bijaše u pocetku Rijec. Ivan je privremena rijec, a Krist vjecna Rijec od pocetka.« Prije nego s Crkvom upravimo toplu molbu velikom Krstitelju, spomenimo da ga obicno slikaju kako krsti Isusa ili kao propovjednika pokore obucena u odijelo od kože, sa štapom u obliku križa i natpisom: »Evo Jaganjca Božjeg!« Prikazuju ga i s janjetom pokraj sebe ili cak na ruci. Slikari koji su željeli prikazati njegovu smrt prikazuju mu glavu na pladnju. Dakako da su brojni slikari nastojali na platnu docarati i rodenje Ivana Krstitelja. Tako je osobito poznata slika Ivanova rodenja u Lodiju, u Italiji, a naslikao ju je u XVI. stoljecu slikar Callisto da Lodi. Svetom Ivanu Krstitelju kao svome pokrovitelju preporucuju se pastiri, seljaci, razni obrtnici. U pomoc ga zazivaju i bolesnici pogodeni raznim bolestima. Dobro je da mu preporucujemo i svoje duhovne potrebe, osobito da bi nam izmolio milost da Isusa što bolje upoznamo, ljubimo i slijedimo.

Related Posts