25.4. – sv. Marko evanđelista

25.4. – sv. Marko evanđelista

O životu svetoga Marka ne znamo mnogo. Ono najznačajnije o njemu govori nam zapravo njegovo evandelje. Kad kažemo o njemu, ne mislimo na određene biografske podatke, već o njemu kao piscu Evanđelja. Njegovo pisano djelo govori o njemu kao o odličnu pučkome pripovjedaču. On pripovijeda dogadaje Isusova života jasno, a zaustavlja se i na vrlo dragocjenim pojedinostima kojih kod drugih evanđelista ne susrećemo. U svom je pripovijedanju pod utjecajem svetoga Petra jer je zapravo njegove kateheze stavio na papiros za potrebe vjernika rimske općine. J. Wellhausen kaže za sv. Marka da je u pisanju “jednostavan i neposredan, sa stanovitom hrapavošcu pučke umjetnosti”. On pripovijeda onako kako to čine jednostavni ljudi, kao oni koji ne posjeduju veliku kulturu. I prilično rašireno štovanje sv. Marka govori nam podosta o njemu.

Tako ga latinska Crkva na današnji dan slavi kao mucenika. Prema Martirologiju sv. Bede Marko je bio ubijen i pokopan u Aleksandriji, kamo je morao otici iz Rima. Vec godine 829. njegovo tijelo nalazimo u Veneciji, koja ga izabra za svoga zaštitnika i sagradi mu velebnu ba-ziliku. Njegov se blagdan ondje uvijek slavio najsvecanije. U našim krajevima posvecene su sv. Marku dvije katedrale: u Korculi i u Makarskoj, a u Zagrebu na Gricu starodrevna crkva Sv. Marka postade kao neki simbol Gornjega grada te crkva koja je možda najvi-še ušla u razna povijesna zbivanja hrvatskoga naroda. Blagdan sv. Marka Evandeliste može nam biti krasna prilika da se duhovno što više sprijateljimo i s njegovim evandeljem i sa Svetim pismom uopce. Tome neka pripomognu i ove misli! Sveto pismo je povijest u kojoj je glavni junak Bog sam, koji nepres-tano govori, djeluje i zahvaca. On je od vjecnosti zamislio povijest spasenja, a Sveto pismo od prve do posljednje knjige opisuje njezino ostvarenje. Sveto pismo je knjiga Isusa Krista. To vrijedi ne samo za Novi vec i za Stari zavjet, jer je Stari pripremao Novi i u svjetlu Staroga bolje shvacamo Novi zavjet. Ono je “Radosna vijest o Isusu Kristu, Sinu Božjemu” (Mk 1,1), koju navijestiše vec proroci i koja mora biti navi-ještena sve do konca vremena. Sveto pismo je knjiga nade jer nam govori o najvecoj nadi koja je ika-da u povijesti bila dana. Ono nam govori i o životu poslije smrti, s onu stranu groba, o vjecnosti. Sveto pismo je knjiga molitve, koja može neprestano hraniti našu i usmenu i mislenu molitvu. Sveto pismo je knjiga Crkve. U njoj Crkva pronalazi svoje božansko podrijetlo, svoju mudrost, svoju vjeru. Sav nauk Crkve temelji se na Svetom pismu koje osvjetljuje uciteljstvo i usmena predaja. Crkva se u svom bogoslužju i u dijeljenju sakramenata neprestano služi Svetim pismom. Magdalena Delbrel lijepo kaže za Evandelje: “Ono je knjiga Gospodi-nova života. Ono je napisano da postane knjiga i našega života. Svaka je od njegovih rijeci duh i život.” Slaveci danas svetoga Marka, pisca drugog evandelja, treba da i nas kao i tolike druge prije nas zahvati car njegova predragocjenog spisa.