Jakov je bio sin Zebedeja i Salome, a brat Ivana evanđelista. Rodio se u Betsaidi na Genezaretskom jezeru. Na apostolat je pozvan u prolječe ili ljeto g. 28. od samoga Krista. Sveti Matej o tom u svom evanđelju piše: “Idući odatle dalje, Isus opazi drugu dvojicu brače, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana, u ladici, s ocem, gdje krpe mreže. Pozva ih. Oni odmah ostave ladicu i svog oca te podu za njim” (Mt 4,21-22). Sveti Jakov, zajedno s Petrom i Ivanom, pripada onome najužem krugu oko Isusa. S njima je prisutan uskrsnucu Jairove kcerke, Isusovu preobraženju na Taboru, njegovoj smrtnoj borbi u Getsemaniju. O njegovu naglom karakteru govori zgoda iz Isusova života kada ga negostoljubivi Samarijanci ne htjedoše primiti. “Kad to vidješe ucenici, Jakov i Ivan, rekoše: “Gospodine, hoceš li da zapovjedimo ognju da side s neba i da ih uništi?”

Isus se okrenu pa ih ukori. I odu u drugo selo” (Lk 9,54-56). Ono što još sigurno znamo o sv. Jakovu zabilježeno je u Djelima apostolskim. “U ono vrijeme kralj Herod poce zlostavljati neke clanove Crkve. Macem pogubi Ivanova brata Jakova” (Dj 12,1-2). Klement Aleksandrijski i Euzebije Cezarejski spominju i obracenje sudskoga sluge ili pandura, koji je Jakova vodio na sud. Vidjevši taj kako je apostol hrabro primio smrtnu osudu, priznao se i sam kršcaninom. Jakova je zamolio za oproštenje za sve što mu je ucinio. Apostol ga je poljubio i rekao mu: “Mir s tobom!” Poslije toga je obojici odrubljena glava. Tijelo sv. Jakova bijaše preneseno u Compostellu, u Španjolskoj, gdje njegov grob u srednjem vijeku postade uz Rim i Jeruzalem najviše pohadano hodocasnicko mjesto. Španjolska ga je izabrala za svoga zaštitnika, a kad njegov blagdan padne u nedjelju, onda je ona cijela godina jubilarna Jakovljeva godina. Svetog su Jakova kao svog narocitog zaštitnika poštivali tijekom stoljeca hodocasnici i putnici, zatim srednjovjekovni vitezovi, pa onda apotekari, kožari, ratari i vocari. Slikari ga obicno prikazuju kao putnika sa štapom u ruci, koji put i s macem, što podsjeca na njegovu smrt, jer je od kralja Heroda Agripe bio pogubljen macem i tako prvi od apostola pošao u mucenicku smrt. Sv. Ivan Zlatousti kaže o njemu: “Od pocetka ga je prožimao veliki žar: zapustio je sve ljudsko, te se popeo do neizrecivog vrhunca i ubrzo bio pogubljen.”

Related Posts