15.12. – treća nedjelja došašća

15.12. – treća nedjelja došašća

Sv. mise u našoj župi su u 7:30, 9, 10:15, 11:30 i 18:30 sati. Danas je Nedjelja Caritasa. Darovi prikupljeni u škrabici ispred oltara
namijenjeni su Caritasu.

Ova nedjelja zove nas na radost, unatoč šokantnom načinu Božjeg djelovanja po Isusu. Kao nekoć Krstitelju, i nama danas Isus poručuje: “Blago onom tko se ne sablazni o mene!” Svojom “običnošću” Isus je povijesnim slušateljima pa i Krstitelju davao povod za “sablazni”, otežavao vjeru. Ipak nije odustao od svog načina uprisutnjivanja spasenja koje Bog nudi, nego je zvao ondašnje, a zove i današnje vjernike na otrežnjenje… Isus je opunomoćeni poslanik Boga koji iznenađuje, koji se ne da svesti na ljudsko očekivanje. Takav Bog mogao bi po magijskim obredima i formulama biti prisiljavan da se pokori ljudskim manipulacijama. Jesmo li radosni što Isus objavljuje Boga živog, drukčijeg, iznenadujućeg?

Liturgijska čitanja: 1. čitanje Iz 35,1-6a.10; psalam Ps 146,6c-10; 2. čitanje Jak 5,7-10; evanđelje Mt 11,2-11

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?« Isus im odgovori: »Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi proglédaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni o mene.« Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. On je onaj o kome je pisano: ‘Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.’ Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!« Riječ Gospodnja

Ovaj dio građe o Krstitelju donose jedino Matej i Luka. Mateju je svojstvena početna konstatacija: “Kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike…” (r. 2). U poglavljima 8 – 9 on je prikazao sljedeća “djela Kristova”.
– ozdravljenje gubavca (8, 1-4);
– ozdravljenje Rimljaninova sluge u Kafarnaumu (8, 5-13);
– ozdravljenje Petrove punice i drugih bolesnika (8, 14-17);
– od onih koji žele među učenike Isus traži da prihvate materijalnu nesigurnost i nenavezanost na obitelj (8, 18-22);
– stišana oluja na jezeru (8, 23-27);
– ozdravljenje opsjednutog iz Gadare (8, 28-34);
– ozdravljenje uzetog u Kafarnaumu (9, 1-8);
– poziv Mateju i gozba u njegovoj kući (9, 9-13);
– nova disciplina posta (9 ,14-17);
– ozdravljenje bolesne žene i uskrišenje Jairove kćeri (9, 18 26);
– dvojici slijepaca Isus vraća vid (9, 27-31);
– opsjednutom njemaku Isus vraća dar govora (9, 32-34);
– Isus pastir izražava sućut za ovce bez pastira (9, 35-38).
Za ta “djela Kristova” čuo je Krstitelj u Maherontu, Herodovoj utvrdi istočno od Mrtvog mora, podignutoj za obranu od Arapa. Tu je Herod Antipa dao zatvoriti Krstitelja po nalogu svoje priležnice. Iz konteksta se može naslutiti da Krstitelj u tamnici očekuje drukčije nastupanje Mesije, kojega je on predstavio prilikom krštenja. Među svojim “djelima” Isus spominje i naviještanje evanđelja siromasima. Vjerojatno je riječ o namjernom boravku među zapuštenim Galilejcima koji su bili izloženi utjecaju poganskih susjeda a zanemarivani od jeruzalemskih rabina. Isus se među njima osjećao potrebnim i prihvaćenim (usp. Mt 11, 25 -“maleni”!), dok je Krstitelj vjerojatno očekivao da Isus više nastupa u glavnom gradu naroda te uočljivije pokazuje nastup Božje vladavine.
Isus vidi Krstiteljevu teškoću pa kaže: “Blago onom tko se ne sablazni o mene” (r. 6). Time pokazuje da zna kako neki dobronamjerni sunarodnjaci očekuju drukčijeg Mesiju. Njegova “djela” dovode u pitanje njihovu vjeru u njega kao Mesiju. On uza sve to ne mijenja svoj način djelovanja, uvjeren da tako traži Otac nebeski. Iako je Krstitelj izrazio nestrpljivost i sumnju, Isus ga hvali kao načelnog proroka koji se ne mijenja kao trska što je ljulja vjetar. Na kraju kaže da je, uza svu Krstiteljevu veličinu, beskrajno veći “i najmanji u kraljevstvu nebeskom”. Veći je, a ne “bit će veći”. Kraljevstvo počinje uz Isusa, uprisutnitelja spasenja što ga Bog nudi, jer po Isusu Bog milosno vlada svijetom, a Isus je prvi čovjek svakom žilicom svoga bića poslušan Ocu. Tko je uz Isusa, tko u njemu neobičnom prepoznaje i prihvaća Božjeg poslanika, već je u kraljevstvu nebeskom. Dakako u početnom stadiju, jer postoji i buduća, eshatonska faza Kraljevstva.
Krstiteljevo pitanje i Isusov odgovor tiču se i nas danas. I nama Isus govori: “Blago onom tko se ne sablazni o mene!” On je objavitelj Boga drukčijeg, koji se ne da uhvatiti u magijske formule i obrede. Uz takvog Isusa želimo ostati osjećajući se siromasima kojima on naviješta radosnu vijest spasenja.