16.2. – 6. nedjelja kroz godinu

16.2. – 6. nedjelja kroz godinu

Sv. mise u našoj župi su u 7:30, 9, 10:15, 11:30 i 18:30 sati. 

Nije lako živjeti u potpunosti u miru s vlastitom savješću. Međutim, moguće je. Mi nismo programirani strojevi. Mi nismo robovi svojih strasti i nagona. Mi nismo prepušteni slijepoj sudbini prema kojoj će se dogoditi ono što je suđeno, ma što mi učinili. Mi smo ljudi koji imaju slobodnu volju. Samo ako iskreno i predano hoćemo, mi možemo činiti dobro i othrvati se zlu. Mi možemo ostvariti puno više od onoga što nam se u prvi mah čini. Prisjetimo se kad smo u životu učinili puno više od onoga što smo mogli i zamisliti.

U našoj je moći puno više nego što bismo u prvi mah mogli povjerovati. Ne trebamo misliti na ratna stradanja i neke osobito strašne dileme. Evo. U mojoj je moći da danas budem strpljiv u svojoj obitelji, da učinim savjesno ono to je preda mnom, da iskažem ljubav i dobročinstvo svojim najbližima, svojim susjedima. U mojoj je moći da ne prigovaram za svaku sitnicu, da se posvetim onima koji su mi bliski, da se riješim ovisnosti, ma kakva ona bila, da nastojim gledati druge ljude u pozitivnom svjetlu, jednom riječju, da nastojim oplemeniti vlastitu dušu. Za velike smo stvari stvoreni. Stara je poslovica: „Gdje je volje, tamo je i načina.“ Konačno – to bismo htjeli vjerovati – Onaj koji je u nas usadio težnju za dobrom, dat će nam i snage da za tim dobrom stalno idemo.

Liturgijska čitanja: 1. čitanje Sir 15, 15-20; psalam Ps 119, 1-2.4-5.17-18.33-34; 2. čitanje 1Kor 2, 6-10; evanđelje Mt 5, 17-37

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju:
»Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.« Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.
Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu. Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar. Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića. Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao. Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub. Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom. Vaša riječ neka bude: ‘Da, da, – ne, ne!’ Što je više od toga, od Zloga je. Riječ Gospodnja

Uvod u govor o šest antiteza poziv je na pravednost veću od one koju čine farizeji i pismoznanci (r. 20). U Mt 23, 3 Isus kaže za pismoznance i farizeje da ispravno naučavaju objavu, ali ih Isusovi učenici ne smiju nasljedovati “jer govore, a ne čine”. Zato je ovdje “pravednost” ponašanje usklađeno s voljom Božjom. U Isusu su ljudi suočeni s milošću i s Božjom zahtjevnošću, pa trebaju djelima činiti ono što Bog traži, a ne samo usnama priznavati. Veća pravednost jest sadržajna poslušnost Bogu, radosno podlaganje Bogu, apsolutnom gospodaru.
Prva antiteza govori da su ljudi “čuli” odgojem, vjerskim i kućnim prenošenjem kako ne smiju ubijati druge ljude. U ovom govoru antiteza: “Čuli ste… A ja vam kažem…” nije toliko suprotstavljanje koliko produbljivanje, ispravno razumijevanje i provođenje u praksu. Peta je zapovijed dana za ljude koji su iz obiteljsko-plemenskog života prešli na državnu udruženost naroda. Štiti ljude od pretjerane krvne osvete u državi koja ima redovne sudove. Nitko ne smije privatno razračunavati s onima koji su mu nanijeli zlo. Isus zabranjuje i srdžbu na bližnjega zato što ona prethodi ubojstvu. Nadalje, nije dopušten ni uvredljiv govor protiv “brata” i “sestre” koji su ovdje najprije članovi vjerničke zajednice, vlastite obitelji a onda i svi ljudi. Jakovljeva poslanica izvrsno tumači srž ove Isusove zabrane: “Jezikom blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene: iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo” (Jak 3, 9-10).
Šesta zapovijed zabranjuje u prvotnoj namjeni preljub kao nasilni upad u brak bližnjega. Ovom antitezom Isus uzdiže dostojanstvo žene kao ljudske osobe i partnerice u braku. Zabranivši pohlepno gutanje pogledom udane i svake druge žene, Isus zabranjuje muškarcima i ženama da se gledaju kao sredstvo zadovoljavanja seksualne strasti. Žena nije “objekt” za zadovoljavanje muškarca ili obratno. Muškarci i žene su i kao seksualna bića ljudske osobe. Krivo bi na temelju ove Isusove zabrane bilo podcjenjivati žene kao vječnu opasnost da muškarci zgriješe. Isus traži da svatko zaviri u vlastito srce, jer bludni čini počinju u srcu kao središtu planiranja i odlučivanja prema Sv. pismu. Zato je u našim katekizmima ova starozavjetna zapovijed “Ne čini preljuba” s pravom protumačena kao “Ne griješi bludno”: ne služi se svojom i tuđom seksualnošću protiv Božjeg plana o tom daru muškarcima i ženama. Isus ovdje zabranjuje i rastavu vjerničkog braka vraćajući braku prvotnu Božju nakanu. Brak vjernika takvo je darivanje osobe osobi da ono traži doživotnu vjernost partnera.
Isus zabranjuje i zaklinjanje, ukoliko je ono izraz nepovjerenja među ljudskom braćom i sestrama. Nije dopušteno zaklinjati se Bogom, zemljom i svetinjama da bi nam ljudi više vjerovali u zemaljskim poslovima. Moramo biti iskreni jedni prema drugima, kao što je Bog iskren prema nama u Kristu Isusu. Kao što u svemu priznajemo ovisnost od Boga, tako trebamo prihvaćati i ovisnost o ljudima. I ovdje je u pitanju unutarnja nakana, više od vanjskog čina.