8.8. – sv. Dominik

8.8. – sv. Dominik

Osnivac velikoga i u povijesti Crkve znacajnoga reda, koji se službeno zove Red propovjednika, sv. Dominik, svetac je što ga danas slavimo. Roden je oko g. 1175. u kastilijskom selu Caleruega, biskupije Osma, u pokrajini Burgos. Prvu je izobrazbu primio od svog rodaka arhiprezbitera, a zatim je pohadao u ono vrijeme glasovitu školu u Palenciji. Završivši redoviti tecaj filozofije, studirao je kroz cetiri godine teologiju. Vec tada se odlikovao u vrlinama koje ce za njega biti znacajne za cijeli život: ljubav prema siromaštvu i samilost prema siromasima. Za njih je u vrijeme gladi osnovao neke vrste svratište, pa kad mu je nedostajalo novca za uzdržavanje prodao je i svoje dragocjene kodekse. Taj je cin ovako opravdao: “Zar cu ja nad mrtvim kožama studirati, dok vani na ulici moja subraca ljudi pogibaju od gladi?” Dominik je u meduvremenu postao kanonik katedralnoga kaptola u Osmi. Nalazeci se na putovanju kroz južnu Francusku, jedna druga, još veca nevolja zgrabila ga je za srce.

I odluci se iz tišine svoga gotovo kontemplativnog života stupiti na bojno polje, na kojem se vodila duhovna borba izmedu raznih naucavanja. Njihovi su nosioci bili katari, koji su u materijalnim stvorovima gledali izrod zloga boga ili zloduha, dok su Crkvu zbog lošeg života mnogih njezinih službenika mrzili kao skrovište sotone. Pa buduci da su ti katari raznih boja – kao albigenzi i valdenzi – provodili izvanredan, upravo fanatican religiozan život, jasno je da je to djelovalo na srca jednostavnih ljudi koji nisu bili dosta sposobni uociti krivi teološki nauk što se iza svega toga krila. Nova krivovjerna naucavanja stadoše se silno širiti pa zaprijetiše jedinstvu i postojanju Katolicke crkve, i to ne samo u južnoj Francuskoj, vec i u sjevernoj Italiji, Porajnju i Podunavlju: posvuda gdje je gradanski život postojao sve više svjestan svoje ekonomske i kulturne moci. I dok je Zapad na tu krizu i napetost nastojao odgovoriti krvavim križarskim ratovima protiv albigenza i valdenza – da zlo suzbije silom – Dominik je sa skupinom istomišljenika stupio takoder u borbu, ali posve drukcije i sretnije naravi, borbu propovijedanja, naviještanja, dokazivanja. Snažni, dobro obrazloženi i utemeljeni dokazi iznašani u propovijedima i javnim raspravama tjerali su krivovjerce u škripac, mnogi se od njih vratiše pravoj vjeri. Dominik je osnovao zajednicu duhovnih boraca – red propovjednika – koji ce studijem i propovijedima izlagati istine katolicke vjere i braniti je protiv svih napadaja i prigovora tadašnjih heretika. Dominik je dobro znao da za obranu istine nije dostatno samo dobro i sigurno poznavanje teologije, vec da je potreban i primjeran apostolski život i zato je odlucio novim redom, što ga je osnovao, ostvariti apostolsko življenje svojih redovnika, brace propovjednika. Poslije generalne skupštine reda g. 1221. Dominik je posjetio Veneciju, Treviso i Veronu. Vec prilicno oslabljena zdravlja stigao je u Bolognu. Smrt mu se sve više približavala. Gledajuci joj u oci, rekao je svojoj braci dominikancima da ce im nakon smrti biti više od koristi nego za života. Primivši pobožno svete sakramente, preminuo je 6. kolovoza 1221. Sljedece subote bio je pokopan u koru crkve Sv. Nikole. Sprovodu je prisustvovao i kardinal Hugolin, kasniji papa Grgur IX., koji ce ga proglasiti svetim. Bilo je to 3. srpnja 1234. u Rietiju.