Sv. misu Večere Gospodnje slavit ćemo u 18:30 sati. Nakon sv. mise razmatrat ćemo Getsemansku uru. 

Jutarnja i večernja liturgija Velikog četvrtka posvješćuju nam da se sabiremo kao Crkva po našim župama i biskupijama zato što slavimo euharistiju i druge sakramente.
Jutarnja liturgija odvija se samo u katedrali kao matičnoj crkvi biskupije. Biskup blagoslivlje bolesničko i katekumensko ulje. Krizmeno ulje, koje se upotrebljava kod ređenja svećenika i kod krštenja, biskup posvećuje. Ova misa očituje zajedništvo biskupa i svih svećenika koji u njegovoj biskupiji vrše službe liturga, učitelja vjere i upravitelja vjerničkih zajednica. Zato su svećenici pozvani da u što većem broju koncelebriraju sa svojim biskupom tog jutra. Nakon biskupove propovijedi svećenici obnavljaju obećanja dana na ređenju da će vjerno obavljati prihvaćenu službu. Biskup preporučuje svećenike i sebe u molitve sabranih vjernika.
Misa Večere Gospodnje sadržajno pripada Velikom petku kao prvom danu svetog trodnevlja. Ona uprisutnjuje Isusovu proročku gestu nad kruhom i vinom: kao što sabranim učenicima on domaćinski lomi kruh, tako će uskoro biti slomljeno njegovo tijelo koje je u židovskom načinu izražavanja cijela osoba čovjeka. Kao što sudionici Isusove oproštajne gozbe piju vino i ono time postaje “razliveno” tako će i njegova krv biti razlivena prilikom nasilne smrti na križu.
Isus je pod oproštajnom večerom ostavio posvećeni kruh i vino kao trajni znak svoje smrti i uskrsnuća i kao darove kojima se trebaju krijepiti njegovi vjernici da bi ostali njemu vjerni i obavljali svoje poslanje u svijetu. U zbornoj molitvi istaknuta je vjera da je Krist uoči svoje smrti predao Crkvi “žrtvu novoga Saveza i gozbu svoje ljubavi” te prošnja da “iz tog otajstva crpimo ljubav i život”.

Evanđelje o Isusovu pranju nogu učenicima na oproštajnoj večeri povod je da večeras celebrant pere noge izabranim članovima župske ili liturgijske zajednice. Jedna od predloženih antifona koja se može pjevati za vrijeme tog pranja je iz Iv 13, 34: “Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge kao što sam i ja ljubio vas”. To je simbolski čin koji sudionike treba potaknuti na prilagođeno služenje kršćanskoj braći i sestrama u konkretnim okolnostima, prema potrebama bolesnih i oskudnih članova zajednice.
U Ivanovu izvještaju o posljednjoj večeri nema Isusovih riječi nad kruhom i vinom. On je prikazao Isusa kao kruh s neba za život svijeta u govoru o kruhu života (Gl. 6). Ovdje prikazuje Isusa kao poniznog domaćina na gozbi ljubavi koji učenicima pere noge, a zatim drži dugačke govore o potrebi ljubavi među njegovim vjernicima, o Duhu Parakletu koji će Crkvu uvoditi u svu istinu nakon njegove proslave i o djelovanju učenika koji trebaju biti u svijetu, ali ne od svijeta.
Izraz u r. 4 “Ustade od večere” daje naslutiti da se apostoli nisu mogli nagoditi, tko bi od njih trebao poslužiti druge pri pranju nogu i ruku na početku gozbe. Iz Lukina izvještaja, prema kojemu Isus u vrijeme posljednje večere uči Apostole da je najveći onaj koji poslužuje, izlazi da je nešto takvo moglo biti povod Isusovoj pouci i pranju nogu. Isus preuzima posao sluge kod dolaska gostiju na svečanu gozbu. Skida gornju odjeću, uzima ubrus, ulijeva vodu u umivaonik, polijeva noge već raspore8enim uzvanicima, pere ih i briše. Ove pojedinosti pokazuju da se događaj sudionicima duboko usjekao u pamćenje te da im je ostao nezaboravan i znakovit.
Dok su ostali sudionici bez daha dopuštali Isusu da obavi pranje njihovih nogu, Petar se iz poštovanja pobunio, jer ne dolikuje da Učitelj pere učeniku noge. U Isusovu odgovoru vidimo da je u pitanju nešto više od fizičkog pranja: “Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom”. Već samim drugovanjem s Isusom učenici su očišćeni, ali će biti još očišćeniji po Učiteljevoj smrti i silasku Duha Parakleta. “Pranje” ovdje može biti aluzija na krštenje. Isus traži od učenika da i oni čine kao on: da budu ponizni sabiratelji eshatonske obitelji Božjih sinova i kćeri te da joj zbiljski služe. Ovaj događaj pokazuje da nas euharistija osposobljava za služenje po uzoru na Isusa koji se osjećao potrebnim i važnim upravo po služenju. Pitajmo se, koliko iz svijesnog i aktivnog sudjelovanja na euharistiji tražimo snagu za zbiljsko služenje braći i sestrama?

Related Posts