Duhovi

Duhovi

Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti (Dj 2,1-4).

Duboka stvarnost
Moćni dolazak Duha Svetoga na Duhove nije bio neki izoliran događaj. Nema stranice u Djelima apostolskim na kojoj se ne govori o Njemu i o njegovim djelima, koja vode život i daju mu duha, te o promjenama prakršćanske zajednice: On daje riječ svetom Petru (usp. Dj 4,8), jača vjeru učenika (usp. Dj. 4,31), svojim dolaskom On potkrepljuje zov, koji se izlio na pogane (usp. Dj 10,44-47). On šalje Savla i Barnabu u daleke zemlje da za Kristovu nauku otvore nove putove (usp. Dj 13,2-4). Njegova prisutnost i njegova djela jesu iznad svega.
Duboka stvarnost koju nam ti tekstovi Svetoga pisma otkrivaju nije samo sjećanje na prošlost, na zlatno doba Crkve,
koje je nestalo u prošlosti. Ta stvarnost unatoč bijedi i grijesima svakoga od nas jest stvarnost Crkve i danas i za sva vremena. Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek (Iv 14,16), reče Gospodin svojim učenicima. Isus Krist ispunio je svoja obećanja: uskrsnuo je, uzašao na nebo i zajedno s vje~nim Ocem šalje nam Duha Svetoga da nas On posveti i dadne nam život.

Ophođenje s Duhom Svetim
Živjeti iz Duha Svetoga znači živjeti iz vjere, nade i ljubavi, dopustiti Božji zagrljaj, da On od početka obnovi naše srce i oblikuje ga na svoj način. Zreli, duboki i jaki kršćanski život ne može se improvizirati, jer je on plod rasta milosti Božje u čovjeku. Djela apostolska opisuju život kršćanske prazajednice jednom tako kratkom i tako jezgrenom rečenicom:
Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom životu, lomljenju kruha i molitvama (Dj 2,42).

Ta nauka vrijedi za sve kršćne, jer smo mi svi u istoj mjeri pozvani na svetost. Nema kršćana druge klase, koji bi bili obvezani na neki razvodnjeni oblik življenja Evanđelja; svi smo mi primili isto krštenje, a među različitim darovima milosti i ljudskim životnim okolnostima jedan Duh dijeli božanske darove, jedna je vjera, jedna nada, jedna ljubav (usp. 1 Kor 12,4-6 i 13,1-13).

Stoga možemo Apostolovo pitanje shvatiti kao nama upućeno i možemo ga uzeti kao poticaj za osobno i neposredno ophođenje s Bogom: Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama?(1 Kor 3,16). Nažalost, Duh je Sveti za neke kršćane Veliki Neznanac: ime koje se izgovori ali nije Netko – jedna od tri Osobe jedinog Boga -, s kojom se razgovara i iz koje se živi. Ono što nedostaje jest uobičajeno ophođenje s Njim u jednostavnosti i povjerenju, onako kako nas to Crkva uči po liturgiji. Tada ćemo Gospodina bolje upoznati i bit ćemo svjesni onoga što znači taj neizreciv dar zvati se kršćaninom; tada ćemo naslutiti svu puninu i istinu onog pobobanstvenja, ono udioništvovanje u Božjem životu o kojemu smo govorili.