Kako se odijenuti za ulazak u crkvu?

Kako se odijenuti za ulazak u crkvu?

Dolaskom toplih dana nastaju i problemi s odijevanjem, odnosno s razodijevanjem. Svake godine se o tome piše i debatira. Problem bi se lako riješio kad bi ljudi poštivali bonton i dobar odgoj. Kad bi svatko bio svjestan kamo ide, primjereno bi se i obukao. Ali danas se ljudi pozivaju na slobodu. Većinom se radi o zloupotrebi te iste slobode, ili jednostavno o samovolji. I sloboda ima svoje granice. Slobodan smijem biti samo toliko da ne vrijeđam ili kršim slobodu drugoga, da svojim ponašanjem ne vrijeđam dostojanstvo osobe, svoje ili tuđe, dostojanstvo mjesta, norme ponašanja ili jednostavno bonton.

Na ulazima u autobus, poštu pa i crkvu, postoje znakovi i simboli koji na to opominju. Javna glasila navode kako se treba odjenuti kad se ide na sud, u razne urede, u muzeje i slično, pa bi te upute trabalo primijeniti i za ulazak u crkvu.

Neobično je da se i osobe koje redovito dolaze u crkvu toga ne sjete. Roditelji bi trebali poučavati djecu doličnom ponašanju i pokazati vlastitim primjerom. Reći će netko: Pa to su djeca. Ali i djecu treba podučavati normama doličnog ponašanja od najranije dobi.

U školama je propisano da niti „za vrijeme visokih temperatura nije dozvoljeno dolaziti u kratkim hlačicama, mini suknjama, majicama dubokih izreza ili niskim hlačama koje otkrivaju goli pupak Ukoliko učenici ipak dođu neprimjereno odjeveni, šalje ih se na razgovor sa školskim pedagogom ili psihologom ili pak kući na presvlačenje.“ Cilj ove odredbe je da učenici spoznaju važnost “dress codea” kako bi ga kao odrasli ljudi znali poštivati.

Ako to vrijedi za djecu, tim više treba vrijediti i za odrasle osobe, bilo muške ili ženske.

Molim vas da vodite računa o svetosti prostora gdje se nalazite.

I nekoliko narodnih mudrosti za kraj: “Djeca su ogledalo svojih roditelja.”; “Vanjština je slika nutrine.”; “Košulja nije odjeća, nego posjetnica.“