31.5. – Nedjelja Pedesetnice, Duhovi

31.5. – Nedjelja Pedesetnice, Duhovi

Sv. misa ćemo slaviti po uobičajenom nedjeljnom rasporedu, ali prema uputama Zagrebačke nadbiskupije i HZJZ, u 7:30, 9, 10:15, 11:30 i 18:30 sati. Svibanjske pobožnost ćemo moliti u 18 sati.

Kratke upute za vjernike  koji dolaze na misna slavlja u našu župu, a kojih se moramo pridržavati prema preporukama Zagrebačke nadbiskupije i HZJZ.

Sabrani u crkvi na blagdan Duhova, ovom svetkovinom završavamo vazmeno vrijeme u crkvenoj godini. Najstariji i najvažniji blagdan Crkve jest Uskrs, jer su već od prvog stoljeća Isusovi sljedbenici slavili ovaj blagdan kao spomen Isusova uskrsnuća, ukazanja, uzašašća i silaska Duha Svetoga. Isus je apostolima zapovjedio da u Jeruzalemu čekaju “silu odozgo” u koju će ih Bog obući, a tek tada smiju i trebaju poći među sve narode svijeta te ih činiti Isusovim učenicima. Zato ovaj blagdan Duhova slavimo kao završetak vazmenog vremena i očitovanje Crkve.

Liturgijska čitanja: 1. čitanje Dj 2, 1-11; psalam Ps 104, 1ab.24ac.29b-31.34; 2. čitanje 1Kor 12, 3b-7.12-13; evanđelje Iv 20, 19-23

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu: 
Uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Riječ Gospodnja.

Apostol Pavao je bez sumnje bio veliki autoritet u prvim kršćanskim zajednicama. Bio je čovjek iznimne grčko-židovske naobrazbe, gorljiv, odlučan, hrabar, a u isto vrijeme čovjek posebnih duhovnih darova. Prema vlastitom svjedočanstvu, vidio je uskrsloga Krista, imao je nebeska viđenja i čuo nadzemaljske glasove. Međutim, u svemu tome nije bio uskogrudan i umišljen. Vjerovao je da Bog mnogovrsne i čudesne darove daje i drugim ljudima, bez njihovih posebnih zasluga. Tako on izvješćuje kako je među kršćanima u Korintu bilo različitih duhovnih darova. Tako, piše on, neki među njima imaju dar prorokovanja, drugi dar liječenja, drugi opet dar jezika, dar služenja, dar razlučivanja duhova. Sve same čudesne i veličanstvene stvari! I onda, zaključuje Pavao: „Različiti su darovi, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima“.

Darovi su različiti. Čak i onima koji imaju problema s vjerom u Boga jasno je da ljudi imaju različite darove i talente i to bez ikakvih vlastitih zasluga. Različiti smo. No s druge strane, ni jedan čovjek nije bez nekoga posebnog dara. Svatko je od nas jedinstven, neponovljiv i nenadomjestiv. Potrebno je samo otkriti vlastita bogatstva, ono plemenito i veliko u nama i dopustiti da to iziđe na vidjelo. Kao što je izniman glazbeni talent bez sumnje velik dar, jednako tako to može biti sposobnost brinuti se za vlastitu obitelj s ljubavlju, jednostavnošću i srdačnošću. Poseban dar jest strpljivost, predanost i ljubaznost na radnome mjestu. Velik i poseban je dar lakoća kojom netko oprašta… Nadalje, govorimo o vlastitim darovima. Nezasluženima. S njima se rađamo, ona su nam – darovana. Stoga je ludo hvalisati se svojim sposobnostima i postavljati se iznad drugih. Naravno, darovi se mogu i trebaju razvijati, ali u svojoj osnovi ostaju – darovi.

Pavao iznosi još jednu mudrost vezanu iz darove. Veli: „Svakome se daje očitovanje Duha na korist.“ Darove i sposobnosti imamo prvenstveno zato da bismo ih upotrijebili za druge. Čemu služi glazbeni talent? Publici. Čemu služi sposobnost poučavanja u školi i na fakultetu? Učenicima i studentima. I tako redom. Za kršćane je jasno: Bog nam daje različite darove tjelesne, duhovne i duševne da bismo bili na korist svojim bližnjima. Darovi zato i jesu različiti. Svoje darove – a to je prvenstveno ljubav prema čovjeku – treba dati svojoj obitelji, pa onda sve šire i šire, sve do posljednjeg čovjeka kojemu možemo pružiti – ako ništa drugo – ono barem lijepu, ljubaznu i srdačnu riječ. Stvoreni smo za davanje, darivanje, jer smo od Boga koji je Dobrota, Darivanje, koji je Ljubav. Samo nas darivanje (iz ljubavi) može ispuniti dubokim mirom i srećom.