Kršćani gledaju primjer posta u svom učitelju Isus Kristu. Na početku svog javnog djelovanja Isus boravi četrdeset dana u pustinji posteći i moleći. Snagom molitve i posta nadvladava sve kušnje Zloga i do kraja vrši Očevu volju. Slijedeći njegov primjer i kršćani kao neizostavni dio svoga života prihvaćaju post i molitvu.

Post nije cilj, nego samo sredstvo po kojem vjernik svoje srce i misli usmjerava prema onom božanskom, nebeskom. Prihvaćajući svojevoljno odricanje od hrane ili svjesno uzdržavanje od onog što umanjuje naše dostojanstvo (zle misli, psovka), možemo intenzivnije promišljati i proživljavati ono duhovno. Post je pomoć po kojem uzdižemo naše duhovne sile, naše misli, naše želje k Bogu, izvoru radosti i mira, svetosti i života.

Možemo razlikovati duhovni i tjelesni post. Duhovni post je svako uzdržavanje od zlih misli i riječi. Duhovni post čuva naše srce čistim, jer se svako zlo najprije događa u našem srcu. Iz nečistog srca izlaze opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke, i svaka nečistoća (usp. Mt 15, 19) kako nas upozorava Isus. Tjelesni, koji se naziva i materijalni post, je uzdržavanje od hrane i drugih tjelesnih potreba i nagona kako bi se intenzivno vježbao ljudski duh i nagon u gospodarenju njegovim silama. Tjelesni post nam pomaže da samo zemaljske želje ne vladaju i gospodare nama. Tjelesni post nije „mučenje“ tijela, već ovladavanje njegovim zahtjevima kako bismo slobodno naše želje mogli usmjeriti prema duhovnom i božanskom.

Uz post nužno je povezana i molitva. Post i molitva su kao „dva anđeoska krila“ kojima se uzdižemo k Bogu. Post bez molitve je dijeta. Post i molitva nam pomažu da činimo ono najvažnije u životu: ljubimo Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim, a svoga bližnjega kao samoga sebe. Post i molitva ostvaruju se u ljubavi prema Bogu bližnjemu.

Zakonik kanonskoga prava (kanoni od 1249. do 1253.) ističe da su svi vjernici, svatko na svoj način, dužni činiti pokoru. Pokornički dani i vremena u općoj Crkvi su svaki petak u godini i korizmeno vrijeme.

Post

»Uzdržavanje od mesne ili druge hrane, prema propisima biskupske konferencije, neka se obdržava svakoga petka u godini, osim ako se podudaraju s nekim danom ubrojenim u svetkovine; nemrs pak i post na Pepelnicu i na Petak muke i smrti Gospodina našega Isusa Krista«. (Kanon 1251.)

Nemrs

»Zakon nemrsa obvezuje one koji su navršili četrnaestu godinu života; zakon pak posta obvezuje sve punoljetne sve do započete šezdesete godine života. Neka se pastiri duša i roditelji ipak brinu da se oni koji zbog maloljetnosti nisu obvezni na post i nemrs pouče o pravom smislu pokore.« (Kanon 1252.)

Životna dob za post i nemrs

Post dakle, obvezuje sve od navršene 18. do započete 60. godine života, a nemrs od navršene 14. godine života nadalje. Obdržavanje posta i nemrsa, kao i zamjenu posta i nemrsa – u cijelosti ili djelomično – drugim oblicima pokore, osobito djelima dobrotvornosti i vježbama pobožnosti može pobliže odrediti svaka biskupska konferencija, kaže Zakonik. Tako je za naša područja svaki petak nemrs, to jest ne jede se meso. Ali, ukoliko je netko u takvim okolnostima da mora jesti meso (naprimjer da je u bolnici, u menzi, na terenu, u gostima u nekoj svečanoj zgodi…) onda može jesti meso, a umjesto toga se taj dan treba odreći nečega drugoga ili učiniti neko dobro djelo.

Post i nemrs petkom

Za post i nemrs petak nije odabran slučajno. To je dan Kristove muke i smrti na križu. Kroz dobra djela ili odricanja kršćani su pozvani dublje proživljavati Isusovo otkupiteljsko djelo. Svaki je petak “mali Veliki petak”. Vjernik se kroz svoje odricanje sa zahvalnošću sjeća Kristova djela i na svoj skromni način uvećava dobrotu u sredini u kojoj živi. Odricanjem snažimo svoju volju, a dobrim djelima pomažemo bližnjima. Jačanjem čežnje i volje za Gospodinom post i nemrs odričemo se grijeha i napasti, a čineći dobra nastavljamo biti njegovo milosrđe u svijetu.

Related Posts