Otvorite vrata Kristu!

Otvorite vrata Kristu!

Dogodi se da moramo obilaziti mnoga vrata. Kaže se: “Slali su me od vrata do vrata!” To nitko ne voli. Još je gore kad naiđemo na zatvorena vrata. Kao da “zatvorena” tako puno govore o onome koga smo htjeli vidjeti, s kim smo se htjeli susresti, a nije ga bilo. Ostala su samo zatvorena vrata. Nije se dogodio susret koji smo očekivali, susret s kojim smo trebali nešto riješiti ili pak nekoga obradovati. Umjesto da se na vratima dogodila radost, olakšanje – zatvorena vrata postaju simbolom nepremostive zapreke koja dijeli i razdvaja.

Krist jednom za sebe reče: “Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. … Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.” (Iv 10, 9-10). Vrata su simbol prolaza, ulaziti i izlaziti znači živjeti, kretati se, susretati i nešto činiti. Spajati ono što je razdvojeno, ono što bi zatvorenim vratima ostalo odijeljeno. Krist je jednom zauvijek otvorio vrata susreta Boga i čovjeka ujedinivši u sebi sve razdijeljenosti, suprotnosti koje su priječile da se čovjek približi Bogu. Rođenjem od Marije postao je čovjekom, a vrhunac njegova poistovjećivanja s čovjekom, vrhunac utjelovljenja dogodio se kad je u boli osjetio udaljenost od Boga u kriku: “Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio!”. Tada se ruši, kida i hramski zastor koji je dijelio Svetinju nad svetinjama od ljudi koji su došli u Hram – kuću Božju, pred Lice Božje. Jednom zauvijek Bog se posve približio čovjeku rođenjem savršenog Čovjeka Isusa Krist. Tomu je eto 2017 godina.

Mnoga su vrata u tih 2017 godina ostala zatvorena. Od onih prvih u Betlehemu kad za Isusa nije bilo mjesta pa do tolikih srdaca koja su ustrajala u svojoj tvrdokornosti ne želeći okusiti spasenje. Vrijeme je da odjekne poziv koji je u Velikom Jubileju 2000 tako često ponavljao blagopokojni papa Ivan Pavao II: Otvorite vrata Kristu! Dozvolite mu da uniđe pod vaš krov. On je onaj koji donosi život u izobilju. Ništa ne uzima nego daje samoga sebe da bi svoje mogao naučiti kako da se darivaju i kako da im vrata uvijek budu otvorena. Nije li došašće upravo to blagoslovljeno vrijeme kada moramo provjeriti jesu li vrata naše duše zatvorena za Boga i brata čovjeka ili smo ih uvijek spremni otvoriti. Neka ovogodišnje došašće bude vježbanje otvaranja vrata duše, da On kada dođe – ovoga puta – nađe mjesta među nama i u nama.