Svete mise u našoj župi ćemo slaviti u: 7:30, 9:00, 10:15, 11:30 i u 18:30 sati.
Advent počinje pozivom Gospodina da budemo budni i da bdijemo u svakom trenutku. Ne znamo kada će On doći. Ne znamo koji će dan biti naš posljednji. Ali za one koji su spremni, nebitno je kada taj dan dođe.
Svetci su živjeli svoje živote u Božjoj prisutnosti. To znači da su nastojali nikada ne zaboraviti da je Bog tu, prisutan u njihovim životima. Stoga nisu nastojali biti sveti samo kad ih je netko promatrao, već ‘uvijek’. To trebamo zapamtiti: sveci se stvaraju kad ih nitko ne gleda. Sveci nastoje biti sveti ‘uvijek’.
Kardinal Mermillod iz Ženeve bio je poznat po svojoj ljubavi prema Euharistiji. Mnogi su se ljudi obratili samo slušajući njegovo propovijedanje. Proveo bi dugačke sate noću u molitvi pred Presvetim Sakramentom. Jedne noći, kao i obično, prostro se pred tabernakulom. Nakon nekog vremena čuo je buku. Na svoje veliko iznenađenje, vrata ispovjedionice su se otvorila i izašla je neka gospođa. Zbunjeni biskup je upita: „Što vi radite ovdje u ovo doba noći?“ “Vaša Ekscelencijo”, odgovorila je žena malo prestrašena, „ja nisam katolkinja. Slušala sam vaše propovijedi proteklih nekoliko mjeseci. Čula sam što ste rekli o stvarnoj Prisutnosti Isusa u Presvetom Sakramentu. Uvjerili ste me svojim argumentima, ali jedna sumnja mi je ostala u mislima, a to je, da li i vi stvarno vjerujete ono što propovijedate. Stoga sam se sakrila u crkvi da vidim radite li kako i govorite.“ Žena se obratila jer je svećenik bio svet uvijek, čak i kad ga nitko nije gledao.
Liturgijska čitanja: 1. čitanje Iz 2,1-5; psalam Ps 122,1-2.4-9; 2. čitanje Rim 13,11-14a; evanđelje Mt 24,37-44
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju:
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti.
Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.
Riječ Gospodnja.
Eshatološki govor u Mk 13, Mt 24 i Lk 21 predstavlja razradu Isusova proročanstva o razorenju Jeruzalema i ponovnom dolasku Sina Čovječjega suditi žive i mrtve. Glavni mu je cilj potaknuti vjernike na budnost i osloboditi ih od heretičkih pokušaja da izračunaju točan datum Isusova ponovnog dolaska.
Ovaj Matejev odlomak poziva na vjerničku budnost usred obavljanja redovnih ljudskih poslova. Počinje primjerom Noine generacije pred opći potop. Zanimljivo je da prema Mateju ovdje Isus ne optužuje Noine suvremenike za grijehe: oni su “jeli i pili, ženili se i udavali” do početka potopa. Nisu mislili na budućnost koju Bog sprema i snašla ih je propast. Potop ih je “sve odnio” (r. 39). Zatim Isus navodi dva primjera iz redovnog djelovanja ljudi: od dvojice koji će raditi na polju, “jedan će se uzeti”, a drugi ostaviti; od dviju domaćica koje će na kućnome mlinu mljeti brašno za dnevne potrebe svojih ukućana, jedna će se uzeti, a druga ostaviti. “Uzet će se, ostavit će se” jest tzv. teološki pasiv: Bog uzima i ostavlja, ali na temelju spremnosti koju pokazuje svaki osobno za sebe. Tu budnost i spremnost ne mogu drugi umjesto nas poduzimati.
Odlomak završava kratkom parabolom o domaćinu čiju kuću u bilo koje doba noći može potkopati kradljivac. U Isusovo doba u Palestini bilo je kuća sa zidovima od zemlje i blata, pa je kradljivcima bilo lagano prokopati zid. Domaćin takve kuće morao je stalno biti spreman, da ga nepoželjni gosti ne iznenade. Bitna poruka ove parabole jest u neraspoznatljivosti znakova paruzije: kao što domaćin kuće sa slabim zidovima ne može predvidjeti točno vrijeme kradljivčeva dolaska, tako ni vjernik ne može proračunati trenutak ponovnog dolaska Sina Čovječjega. Preostaje da bude stalno spreman dok obavlja svoje redovne zemaljske poslove. Da u prolazu zemaljskim životom nauči ljubiti vječna nebeska dobra.
