22.7. – sv. Marija Magdalena

22.7. – sv. Marija Magdalena

Časoslov naroda Božjega na obvezni spomendan sv. Marije Magdalene kaže posve kratko ono bitno. »Bila je primljena među Kristove učenike. Nazočna je bila kod njegove smrti i na Uskrs veoma rano vidjela je Otkupitelja koji je od mrtvih uskrsnuo. Njezino se štovanje u zapadnoj Crkvi raširilo posebno u XII. stoljeću.« Što je prethodilo Magdaleninu životu prije nego je primljena među Kristove učenike, to je među tumačima Svetog pisma, svetim Ocima i hagiografima veoma sporno. Njihova su mišljenja ne samo različna, već i posve suprotna. U srednjem vijeku bilo je snažno naglašeno da je bila velika grješnica i da se obratila Gospodinu te postala velika pokornica: najodličniji predstavnik svih obračenika. Slikari su je obično slikali kako suzama pere Gospodinove noge, a kosom otire, poistovječujući je s onom ženom, javnom grješnicom u gradu, do Isusovih nogu u kući farizeja šimuna Gubavoga.

Mi se ovdje necemo i ne možemo upuštati u ta raspravljanja, vec jednostavno u sv. Mariji Magdaleni štujmo Gospodinovu ucenicu, onu Magdalenu što je stajala pod njegovim križem, o cemu govore svi evandelisti, i onu koja je prva vidjela Uskrsloga te postala blagovjesnicom njegova uskrsnuca. »Kad uskrsnu u prvi dan sedmice, Isus se najprije ukaza Mariji iz Magdale, iz koje bijaše istjerao sedam zlih duhova. Ona ode i to javi onima koji bijahu njegovi pratioci, a sad bijahu u tuzi i suzama« (Mk 16,9–10). Prazan grob te kako se Isus ukazuje Mariji iz Magdale krasno je opisao sv. Ivan u 20. glavi svoga evandelja. Tumaceci taj tekst Grgur Palamas, solunski nadbiskup od 1340–1359, po utjecaju u istocnoj Crkvi tako velik kao sv. Toma Akvinski u zapadnoj, zapisao je o Mariji Magdaleni divnih misli. One prema tradiciji istocne Crkve, kao i svako drugo teološko razmišljanje, treba da posluže kontemplaciji i mistici, molitvenom doživljavanju našega Gospodina. Procitajmo jedan dio toga nadahnutoga Palamasova teksta! »Medu onima što su nosile miomiris na Kristov grob, slavimo jedino spomen Marije Magdalene. Krist je iz nje istjerao sedam zlih duhova da bi dao mjesto sedmerostrukom djelovanju milosti Duha. Njezina ustrajnost da ostane i dalje na grobu zavrijedila joj je videnje i razgovor s andelima; zatim je vidjela Gospodina te postala njegovim apostolom kod apostolâ. Poucena i potpuno uvjerena iz ustiju samoga Boga, polazi naviještati im da je vidjela Gospodina i ponavljati im što joj je rekao. Promotrimo, braco moja, koliko je po dostojanstvu Marija Magdalena zaostajala za Petrom, glavom apostola, i Ivanom, veoma ljubljenim Kristovim teologom, a koliko je ipak više od njih bila obdarena. Kad su oni dotrcali na grob, ne vidješe drugo do plahtice i rucnika; no ona koja je cvrstom ustrajnošcu ostala do kraja na vratima groba, vidjela je prije apostolâ ne samo andele, nego i samoga Gospodara andela, uskrsla u tijelu. Cula je njegov glas i tako ju je Bog svojom rijecju stavio u svoju službu. Hram je u kojem u ovaj cas stojimo slika Kristova groba. On je cak i nešto bolje od slike, on je, tako reci, stvarno jedan drugi Sveti grob. Tu se nalazi mjesto gdje se polaže Gospodinovo tijelo, tu se nalazi sveti stol. Svaki, dakle, onaj što se cijelim srcem žuri prema ovome božanskome grobu, istinskom Božjem prebivalištu, da bi tu sabrana duha i upravljena prema Bogu ustrajao sve do kraja, taj ce ne samo na andeoski nacin nauciti rijeci nadahnutih knjiga, nego ce i sam ocima duha, da ne kažem i više: ocima tijela, bez ikakve prevare promatrati samoga Gospodina. Jer onaj koji ocima vjere promatra misticni stol i kruh života pohranjen na njemu, vidi u stvarnosti Božju Rijec, koja je za nas postala tijelo i nastanila se medu nama. A ako se udostoji i primiti ga, ne samo da ga vidi, vec i sudjeluje u njegovu bitku, prima ga u svoje srce kao gosta te se ispunja božanskom milošcu što dolazi od njega. Isto tako kad je Marija vidjela onoga koga su apostoli željeli vidjeti, zaslužila je videnje i uživanje onoga koga prema Apostolu i andeli žele gledati. Po toj kontemplaciji, po tom sudjelovanju u misteriju covjek se sav pobožanstvenjuje.« Sveta Marija Magdalena bila je za umjetnike, propovjednike, duhovne pisce uvijek veliko i trajno nadahnuce. Ona je i u puku veoma popularna svetica. U našim krajevima posvecene su joj brojne crkve i podignuti oltari. I pravo je da je štujemo te od nje naucimo onu cuvstvenu i djelotvornu ljubav prema Isusu. Ona je uz Gospodina pod križem, kad su ga gotovo svi ostavili, zato je postala tip vjernoga Isusova ucenika, kakav bi trebao zapravo biti svaki Kristov sljedbenik. Popularnost svete Marije Magdalene ocituje se i u tome što je kao svoju zaštitnicu slave žene, pokornice, frizeri, tvornicari parfema i pomada, vrtlari, vinciliri, vinogradari i ucenici. Njezino ime nose mnoge žene.