2.11. - Spomen svih vjernih mrtvih, Dušni dan

Sv. mise u našoj župi su u 6:30, 7:30 i u 18:30 sati.
Grci i Rimljani prvog stoljeća štovali su pokojnike treći dan od ukopa, zatim sedmi, četrdeseti i na godišnjicu smrti. Pritom su naglašavali žalost nad pokojnima. Prvi kršćani preuzeli su od njih te građanske običaje, ali su odbacili obredno naricanje i gozbe na grobovima, a umjesto toga uvodili molitve za pokojne s misnom žrtvom kao pridruživanjem pokojnih Kristu raspetom i uskrslom. U vrijeme progona groblja su bila najsigurnija mjesta za okupljanje kršćana, jer je državni zakon dopuštao sabiranje na grobovima.
Godišnji spomen svih vjernih mrtvih počeo se ustaljivati na dan 2. studenoga u samostanima klinijevske reforme od početka 11. stoljeća i brzo se proširio po cijeloj Crkvi.

saznaj više >>

1.11. - Svetkovina Svih Svetih

Sv. mise u našoj župi su u 7:30, 9, 11 i 18:30, a na Mirogoju, u crkvi Krista Kralja, sveta misa je u 16:00 sati, a potom blagoslov kod križa.
Kršćani Istoka slavili su od 4. stoljeća spomen svih svetih mučenika 13. svibnja ili u nedjelju nakon Duhova. Rimski car darovao je papi Bonifaciju IV. (608-615) velebnu građevinu rimskog Panteona, koji već sto godina nije služio kao poganski hram. Papa je 13. svibnja 609. dao na 28 kola prenijeti kosti mučenika iz katakombi, sahraniti ih u Panteonu i posvetio je tu građevinu u crkvu svih svetih mučenika. Kroz sto godina razvilo se štovanje svetaca koji nisu mučenici, pa je papa Grgur III. (731-741) u bazilici sv. Petra na vatikanskom brežuljku dao sagraditi kapelu svih svetih. U njoj su se slavili svi sveti l. studenoga.

saznaj više >>

Oprosti za Dušni dan

Potpuni oprost za pokojnike čije su duše u čistilištu može postići onaj tko pohodi groblje i u dane od 1. do 8. studenoga moli za pokojne ili tko na Dušni dan ili po dopuštenju Ordinarija u nedjelju prije ili poslije ovoga dana, ili na dan Svih Svetih pohodi neku crkvu ili oratorij, i ondje uz sakramentalnu ispovijed i pričest, izmoli Oče naš i Vjerovanje te moli na nakanu Sv. Oca.

“Božanski objavljen nauk je da grijesi povlače za sobom kazne koje dolaze od svetosti i pravednosti Božje. One se izdržavaju bilo na zemlji: u bolima, bijedi i nesrećama ovoga života i osobito u smrti; bilo onkraj ovoga svijeta: [u Čistilištu], također kroz oganj i patnju ili kroz muke čišćenja. …” [Dio 1. br. 2]
“Valja razmotriti da svi ljudi, hodočasnici na zemlji, svakoga dana počinjaju grijehe, makar lake; tako da je svima potrebno Milosrđe Božje kako bi bili oslobođeni kaznenih posljedica grijeha…” [Dio 1. br. 3]
“Naime, jedinorođeni Sin Božji… osigurao je vojujućoj Crkvi blago – poznato je da daljnji porast toga blaga čine zasluge Blažene Majke Božje i svih izabranih – i povjerio ga blaženome Petru, ključaru neba, i njegovim nasljednicima, svojim namjesnicima na zemlji, da ga blagotvorno raspodjeljuju vjernicima i da ga, zbog opravdanih razloga, milosrdno primjenjuju na one koji su se pokajali i ispovjedili svoje grijehe, otpuštajući vremenitu kaznu zbog grijeha ponekad potpuno [potpuni oprost], a ponekad djelomično [djelomični oprost].” [Dio 1. br. 7]

saznaj više >>

Uz prvi spomendan sv. Ivana Pavla II

Prije 36 godina na današnji dan nadbiskup krakovski Karol Wojtyla izabran je za papu i uzeo je ime Ivan Pavao II. Papa Wojtyla je uvijek bio vezan uz Jorgea Marija Bergoglia, kojeg je 1992. imenovao biskupom, a 2001. proglasio kardinalom. Donosimo nekoliko odlomaka iz dviju homilija tadašnjeg nadbiskupa Buenos Airesa o Ivanu Pavlu II.
„Ivan Pavao II. se nije bojao jer je svoj život proživio razmatrajući Uskrslog Gospodina”. Kardinal Bergoglio je ove riječi izgovorio 1. svibnja 2011. u katedrali u Buenos Airesu. U Rimu je to bio dan beatifikacije Karola Wojtyle, ali i u Argentini je Crkva, i ne samo ona, živjela dan slavlja. Ivan Pavao II. – naglasio je budući papa Franjo – nije se bojao i upravo zato “je slomio diktature”.

saznaj više >>

Visus, tactus, gustus, in te fallitur

1. Stvarna Euharistijska nazočnost
Kod Euharistijskog slavlja nazoči Osoba Krist –utjelovljena Riječ, koja je bila na križu raspeta, umrla i koja je uskrsnula za spasenje svijeta–, na otajstven, nadnaravan i jedinstven način. Temelj ove doktrine nalazimo u samom ustanovljenju Euharistije, kada je Isus poistovjetio darove koje je prikazao, sa svojim Tijelom i svojom Krvlju („ovo je moje Tijelo... ovo je moja Krv...“, to znači, sa svojom tjelesnošću nerazdvojivo ujedinjenom s Riječju, prema tome, sa svojom cijelom Osobom.
Zasigurno je Isus Krist nazočan na razne načine u svojoj Crkvi: u svojoj Riječi, u molitvi vjernika (usp. Mt 18,20), u siromaha, bolesnika, utamničenika (usp. Mt 25,31-46), u sakramentima i osobito u osobi svećenika. Ali, nadasve, nazočan je pod euharistijskim prilikama (usp. KKC, 1373).

saznaj više >>

Sakramentalna narav Presvete Euharistije

1.1.Što je Euharistija?
Euharistija jesakrament koji, za vrijeme liturgijskog slavlja Crkve, uprisutnjuje Osobu Isusa Krista (cijeloga Krista: Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo) i njegovu otkupiteljsku žrtvu, u punini Vazmenog Misterija njegove muke, smrti i uskrsnuća. Ova prisutnost nije statična ili pasivna (kao prisutnost nekog objekta na jednom mjestu) nego aktivna, jer se Gospodin uprisutnjuje s dinamičnošću svoje spasiteljske ljubavi: on nas u Euharistiji poziva da prihvatimo spasenje koje nam nudi i da primimo dar njegova Tijela i Krvi kao hranu za vječni život, dopuštajući nam da stupimo s Njim u zajedništvo –s njegovom Osobom i njegovom žrtvom– i u zajedništvo sa svim udovima Mističnog Tijela Crkve.
U stvari, kako potvrđuje II Vatikanski Koncil, „Naš je Spasitelj, na Zadnjoj Večeri, noć prije nego je bio predan, ustanovio euharistijsko žrtvovanje svoga Tijela i svoje Krvi, da ovjekovječi do svoga povratka žrtvu križa i da tako povjeri svojoj ljubljenoj Zaručnici, Crkvi, spomen na svoju smrt i uskrsnuće, sakrament milosrđa, biljeg jedinstva, ljubavnu povezanost, uskrsnu gozbu 'na kojoj se Krist blaguje, duša napunja milošću i daje nam se zalog buduće slave'“1.

saznaj više >>

Obrazovanje za nove tehnologije

Nove generacije se rađaju u međusobno povezanom svijetu koji nije bio poznat njihovim roditeljima dok su odrastali. Dobivaju brzi pristup Internetu, društvenim mrežama, sobama za razgovore (chat rooms) i konzolama za videoigre. Njihova sposobnost učenja u tom području napreduje istim vratolomnim koracima kao i razvoj novih tehnologija.
Djeca i mladi ljudi su od rane dobi izloženi svijetu koji izgleda kao da je bez granica. Ta situacija nudi dosta koristi, ali također uključuje neke rizike koji obiteljsku blizinu i vodstvo čine potrebnijima.
Trebamo zauzeti pozitivan stav prema „digitalnom dobu“. Kako je Benedikt rekao, ova tehnologija, „ako se mudro koristi, može doprinijeti zadovoljenju težnje za značenjem, istinom i jedinstvom koje ostaje najpotpunija težnja svakog ljudskog bića.“ [1] Ali u isto vrijeme, stvarnost nam daje činjenice koje se ne mogu ignorirati: primjerice, da je preveliko izlaganje djece ekranima povezano sa zdravstvenim rizicima poput pretilosti i nasilnim i poremećenim ponašanjem u školi.

saznaj više >>