Uz prvi spomendan sv. Ivana Pavla II

Prije 36 godina na današnji dan nadbiskup krakovski Karol Wojtyla izabran je za papu i uzeo je ime Ivan Pavao II. Papa Wojtyla je uvijek bio vezan uz Jorgea Marija Bergoglia, kojeg je 1992. imenovao biskupom, a 2001. proglasio kardinalom. Donosimo nekoliko odlomaka iz dviju homilija tadašnjeg nadbiskupa Buenos Airesa o Ivanu Pavlu II.
„Ivan Pavao II. se nije bojao jer je svoj život proživio razmatrajući Uskrslog Gospodina”. Kardinal Bergoglio je ove riječi izgovorio 1. svibnja 2011. u katedrali u Buenos Airesu. U Rimu je to bio dan beatifikacije Karola Wojtyle, ali i u Argentini je Crkva, i ne samo ona, živjela dan slavlja. Ivan Pavao II. – naglasio je budući papa Franjo – nije se bojao i upravo zato “je slomio diktature”.

“Hrabrost, postojanost koju nam daje Kristovo Uskrsnuće – istaknuo je tom prigodom – radost što nam je oprošteno po milosrđu Gospodinovom oduzimaju nam strah“. I zaključio je da „mogu i danas u našem srcu odjekivati Isusove i riječi blaženog Ivana Pavla II: ‘Ne bojte se’“.

Šest godina ranije, 4. travnja 2005., nadbiskup Buenos Airesa služio je Svetu Misu u Buenos Airesu u spomen na blaženog Wojtylu i to dva dana nakon njegove smrti. Ivan Pavao II. – rekao je tom prigodom – je bio postojani Gospodinov svjedok koji je bio u zajedništvu sa svojim narodom, “povezanošću jednog čovjeka s Bogom”. Dosljedno je svako svoje jutro „mnogo sati provodio u klanjanju“ i zato „je dopustio biti prožeti Božjom snagom“. Povezanost – naglasio je budući papa Franjo – „se ne kupuje, povezanost se proučava“. Povezanost „se njeguje u srcu po klanjanju“. „Vjerujem – dodao je kardinal Bergoglio – da o Ivanu Pavlu II. možemo reći da je bio dosljedan čovjek jer je dopustio da bude izrezbaren voljom Božjom“. „U vremenu u kojem su nam potrebni svjedoci više nego li učitelji – zaključio je nadbiskup Buenos Airesa – Ivan Pavao II. je živio sve do kraja tako bio upravo to: Svjedok vjerni“.

Visus, tactus, gustus, in te fallitur

1. Stvarna Euharistijska nazočnost
Kod Euharistijskog slavlja nazoči Osoba Krist –utjelovljena Riječ, koja je bila na križu raspeta, umrla i koja je uskrsnula za spasenje svijeta–, na otajstven, nadnaravan i jedinstven način. Temelj ove doktrine nalazimo u samom ustanovljenju Euharistije, kada je Isus poistovjetio darove koje je prikazao, sa svojim Tijelom i svojom Krvlju („ovo je moje Tijelo... ovo je moja Krv...“, to znači, sa svojom tjelesnošću nerazdvojivo ujedinjenom s Riječju, prema tome, sa svojom cijelom Osobom.
Zasigurno je Isus Krist nazočan na razne načine u svojoj Crkvi: u svojoj Riječi, u molitvi vjernika (usp. Mt 18,20), u siromaha, bolesnika, utamničenika (usp. Mt 25,31-46), u sakramentima i osobito u osobi svećenika. Ali, nadasve, nazočan je pod euharistijskim prilikama (usp. KKC, 1373).

saznaj više >>

Sakramentalna narav Presvete Euharistije

1.1.Što je Euharistija?
Euharistija jesakrament koji, za vrijeme liturgijskog slavlja Crkve, uprisutnjuje Osobu Isusa Krista (cijeloga Krista: Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo) i njegovu otkupiteljsku žrtvu, u punini Vazmenog Misterija njegove muke, smrti i uskrsnuća. Ova prisutnost nije statična ili pasivna (kao prisutnost nekog objekta na jednom mjestu) nego aktivna, jer se Gospodin uprisutnjuje s dinamičnošću svoje spasiteljske ljubavi: on nas u Euharistiji poziva da prihvatimo spasenje koje nam nudi i da primimo dar njegova Tijela i Krvi kao hranu za vječni život, dopuštajući nam da stupimo s Njim u zajedništvo –s njegovom Osobom i njegovom žrtvom– i u zajedništvo sa svim udovima Mističnog Tijela Crkve.
U stvari, kako potvrđuje II Vatikanski Koncil, „Naš je Spasitelj, na Zadnjoj Večeri, noć prije nego je bio predan, ustanovio euharistijsko žrtvovanje svoga Tijela i svoje Krvi, da ovjekovječi do svoga povratka žrtvu križa i da tako povjeri svojoj ljubljenoj Zaručnici, Crkvi, spomen na svoju smrt i uskrsnuće, sakrament milosrđa, biljeg jedinstva, ljubavnu povezanost, uskrsnu gozbu 'na kojoj se Krist blaguje, duša napunja milošću i daje nam se zalog buduće slave'“1.

saznaj više >>

Obrazovanje za nove tehnologije

Nove generacije se rađaju u međusobno povezanom svijetu koji nije bio poznat njihovim roditeljima dok su odrastali. Dobivaju brzi pristup Internetu, društvenim mrežama, sobama za razgovore (chat rooms) i konzolama za videoigre. Njihova sposobnost učenja u tom području napreduje istim vratolomnim koracima kao i razvoj novih tehnologija.
Djeca i mladi ljudi su od rane dobi izloženi svijetu koji izgleda kao da je bez granica. Ta situacija nudi dosta koristi, ali također uključuje neke rizike koji obiteljsku blizinu i vodstvo čine potrebnijima.
Trebamo zauzeti pozitivan stav prema „digitalnom dobu“. Kako je Benedikt rekao, ova tehnologija, „ako se mudro koristi, može doprinijeti zadovoljenju težnje za značenjem, istinom i jedinstvom koje ostaje najpotpunija težnja svakog ljudskog bića.“ [1] Ali u isto vrijeme, stvarnost nam daje činjenice koje se ne mogu ignorirati: primjerice, da je preveliko izlaganje djece ekranima povezano sa zdravstvenim rizicima poput pretilosti i nasilnim i poremećenim ponašanjem u školi.

saznaj više >>

Sol i svjetlo

"Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze. Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.“
Riječi nisu dovoljne da se nauče Kristove doktrine. Prvo moramo pokazati drugima slanost naših primjera, kako bi ih prosvijetlilo svjetlo riječi. Ono što je obratilo prve kršćane nije riječ već život po Riječi. Prvo ih je privukla sol, život, svetost i ponašanje poučeno ljubavlju. Nakon toga, privučeni radošću i mirom, otvorili su se svjetlu doktrine kako bi ušli u otajstvo milosti koja oživljava kršćanski život.

saznaj više >>

Adoro te devoto…!

Iz Enciklike bl. Ivana Pavla II ECCLESIA DE EUCHARISTIA.
1. Crkva crpi svoj život iz Euharistije. Ova istina nije jednostavno izričaj svakodnevnog iskustva vjere, nego sažetak središnjeg otajstva Crkve. Na različite načine ona u radosti doživljava trajno ispunjenje obećanja: "I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta" (Mt 28,20). Ali u svetoj Euharistiji, po pretvorbi kruha i vina u Gospodinovo tijelo i krv, ona se u toj prisutnosti raduje velikom radošću. Nakon Duhova, kad je Crkva započela svoje hodočašće prema nebeskoj domovini, božanski je Sakrament označavao protjecanje njenih dana, ispunjajući ih i nadom.
Drugi vatikanski koncil s pravom naviješta da je euharistijska žrtva "izvor i vrhunac cijeloga kršćanskog života".(1) "Presveta Euharistija naime sadrži svekoliko duhovno dobro Crkve, to jest samoga Krista, naš Vazam i živi Kruh. On po svom Tijelu, Duhom Svetim oživljenom i oživljavajućem, daje ljudima život."(2) Pogled je Crkve trajno usmjeren prema njenu Gospodinu, prisutnom o Oltarskom Sakramentu, u kojem ona otkriva potpuno očitovanje njegove neizmjerne ljubavi.

saznaj više >>