23.10. – sv Ivan Kapistranski, svećenik, zaštitnik Europe

23.10. – sv Ivan Kapistranski, svećenik, zaštitnik Europe

Rodio se g. 1386. u Capistranu, u talijanskoj gorovitoj pokrajini Abruzzo, u obitelji njemačkog podrijetla. Postao je franjevac. Na papin nalog, kao jedan od najvećih pučkih propovjednika, obišao je pola Europe. Pobjeda kršćanske vojske nad turskom vojnom kod Beograda 1456. velikim se dijelom ima pripisati njegovoj hrabrosti, zalaganju i žaru.
Umro je 23. listopada 1456. u Iloku, u Hrvatskoj, ali se njegovu grobu zameo trag. Poznati profesor Franz Spirago zorno opisuje kako se mladi pravnik Giovanni da Capestrano odriče ovoga svijeta. To je možda i najveća pouka iz njegova vrlo bogatog života pa ćemo se nastojati u to uživjeti. Moto našeg razmišljanja nek budu riječi proroka Habakuka: »Ja ću se radovati u Bogu Jahvi i kliktat ću u Bogu svojem Spasitelju.

Bog Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput košutinih, i vodi me u visine« (Hab 3,18–l9). Spirago piše da je sv. Ivan Kapistran jedan od najglasovitijih propovjednika svih vremena; na Sveučilištu u Peruggiji studirao je pravo te postao doktor pravnih znanosti. Tadašnji napuljski kralj 1412. postavio je mladog doktora prava sucem u Peruggiji. Oženio je kćerku najbogatijeg građana Peruggije i tako se domogao velikog bogatstva. To mu je otvorilo put do časti i blistave karijere. Ali Bog je odredio drugačije.

Građani se Peruggije pobuniše protiv kralja te zatražiše suca Ivana da u ime grada pregovara s kraljem. Kad su njegovi pregovori postali bezuspješni, građani Peruggije posumnjaše u Ivana da šuruje s kraljem te ga baciše u zatvor te mu davahu za hranu samo kruh i vodu. Bilo je to g. 1413. Ivan se u toj teškoj situaciji, punoj patnje, ponadao da će se kralj zauzeti za njega, ali od toga nije bilo ništa. Bio je ostavljen na cjedilu i duboko razočaran, predan u beznađe.

K tome je došao još jedan težak udarac: njegova je mlada žena, teško pogođena sudbinom svog muža, umrla od žalosti. Osim toga, oduzeli su mu svu njegovu imovinu. I tada je mladi, toliko iskušavani, čovjek brzo uvidio kako prolazi zemaljska sreća. Zato je odlučio da više neće čeznuti za zemaljskim častima i dobrima, nego čim bude slobodan krenuti drugim putem: odreći se svijeta i samo Bogu služiti. Obećanje je ispunio te u 30oj godini ušao u franjevački red. Bilo je to g. 1416. Brzo je postao propovjednik pokore, propovijedajući po Italiji, Austriji, Njemačkoj, Poljskoj, Mađarskoj, a došao je i u naše krajeve. Mase su ga slušale često pod vedrim nebom jer i najveće crkve bijahu premalene da prime silna mnoštva željnih slušatelja.
U Beču se još i danas može vidjeti vani izgrađena propovjedaonica s koje veliki propovjednik propovijedaše Božjem narodu. Pošavši u Češku, silni je propovjednik obratio mnoštvo husita, vrativši ih u krilo Katoličke crkve. Kapistran je revnovao i u borbi za oslobođenje kršćanskih krajeva od Turaka. Vrhunac tog nastojanja bijaše bitka koju je g. 1456. animirao kod tadašnjeg Grčkog Beograda (današnjeg Beograda), gdje je šačica junaka od 4.000 izvojevala pobjedu nad daleko nadmoćnijom vojskom sultana Mehmeda II. Osvajača, kod koje izginu 24.000 vojnika. Kapistran je prije bitke ugledao vatrenu strjelicu s neba uperenu prema neprijatelju krsta, a što je ulilo hrabrost i u njega i u kršćansku vojsku. Dva mjeseca nakon pobjede kod Beograda Ivan Kapistran je umro od kuge u Iloku te bio pokopan po vlastitoj želji u u Iloku. Veoma je bio štovan kao čudotvorac. Nakon osvajanja Iloka od Turaka 1526. tjelo Svetog Ivana je odnešeno iz Iloka. U najnovije vrijeme je ustanovljeno da se nalazi u crkvi pravoslavnog manastira monahinja u Vlaškoj Bistrici (Rumunjskoj).

28.10. – sv. Šimun i Juda Tadej, apostoli

28.10. – sv. Šimun i Juda Tadej, apostoli

Apostole možemo smatrati veoma povlaštenim ljudima jer su kroz tri godine bili u Isusovoj blizini. On im je bio učitelj i prijatelj, s njim su mogli razgovarati, promatrali su primjer njegova života, trajno su doživljavali najdragocjenije duhovno iskustvo. Ono što je njima dano, dano je i nama samo na jedan drugi način. I mi možemo na jedan duhovan, mističan, kontemplativan način boraviti u Isusovoj blizini, biti trajno povezani s njime, proživljavati pojedine tajne i dogadaje iz njegova života. Slavljenje blagdana apostola može nam pomoći u tome, može u nama buditi želju da i mi Isusa slijedimo izbliza. Novozavjetni spisi dosta nas škrto obavještavaju o dvojici apostola koje danas slavimo.
Šimuna spominju u četiri apostolske liste. Matej i Marko nazivaju ga Kananejcem, dok ga sv. Luka naziva Revniteljem. To ime s velikom vjerojatnošcu govori da je Šimun nekoc bio pristalica fanaticne antirimske stranke zelota, govori da je vatreno ljubio svoj židovski narod i da je trpio što je taj narod na svome zemljištu bio pod tudinskom okupacijom ne imajuci svoje vlastite države.

U to se trpljenje baš i nije tako teško uživjeti jer svaki zdrav i normalan covjek ljubi svoj narod te želi da živi u slobodi, u svojoj vlastitoj državi. Prema legendi, obojica su apostola pretrpjela okrutnu mucenicku smrt. Bili su prepiljeni. U likovnoj umjetnosti Šimun se stoga obicno prikazuje s pilom, a štuju ga kao svoga zaštitnika drvosjece, Origen, veliki autoritet za poznavanje Svetoga pisma, a svome Komentaru Poslanici Rim janima drži da je Juda Tadej ista licnost s Judom Jakovljevim. Jakovljevim ga naziva sv. Luka, a Tadejom sv. Matej i sv. Marko. Sv. Ivan ga naziva Juda “ne onaj Iškariotski”. Taj je Juda postavio Isusu pitanje: “Gospodine, kako to da ceš se objaviti nama, a ne svijetu? (14,22). Isus mu je na to pitanje odgovorio: “Ako me tko ljubi, držat ce moju rijec, i moj ce ga Otac ljubiti; k njemu cemo doci i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, ne drži mojih rijeci. Rijec koju slušate nije moja, vec od Oca koji me posla. – Ovo sam vam govorio boraveci s vama. A Branitelj, Duh Sveti, kojega ce Otac poslati zbog mene, naucit ce vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh” (Iv 14,23-26). Zahvaljujuci pitanju Jude Tadeja dobili smo od Isusa tako lijep odgovor, pun pouke, utjehe i nade za svakoga od nas. Taj odgovor izrice bit nasljedovanja Isusa Krista. Nasljedovanje se ocituje u ljubavi, a ljubav ostvaruje i dokazuje u cuvanju i obdržavanju svega onoga što nas je Isus ucio i što nam je rekao. Sv. Judi Tadeju zahvaljujemo i jednu posve kratku poslanicu koja je uvrštena a knjige Svetoga pisma Novoga zavjeta. On je pocinje ovako: “Juda, sluga Isusa Krista i brat Jakovljev,” Iz toga zakljucujemo da je bio brat apostola sv. Jakova Mladega, koji je takoder napisao jednu poslanicu. U uvodu i napomenama hrvatskoga prijevoda i izdanja Biblije iz god. 1968 citamo: “Zacijelo je Juda, poslije smrti brata Jakova, god. 62, nastupio u njegovo ime i s njegovim autoritetom da vjernike upozori na opasnost novih strujanja i zastranjenja a mladom kršcanstvu. Njegov kratki napis sav plamti živošcu, jetkošcu, energicnošcu; odmah prelazi u polemiku i izravnim nagovorom prijeti onima koji promicu krivovjeran nauk i slobodarstvo u moralnom životu. Teško je tocno odrediti o kakvim je strujanjima rijec. Bit ce to pretece gnostickih strujanja s kojima ce se kršcanstvo boriti od kraja I. stoljeca pa dalje. Pisac nastupa s duhom i rjecnikom kojim su se u Starom zavjetu proroci borili protiv lažnih proroka. Iskorištava i izvanbiblijske židovske spise, kao što su Uznesenje Mojsijevo i Knjiga Henokova, te iz navedenih odlomaka izvodi moralnu pouku kako je to bio obicaj u sinagoškom moralnom propovjedništvu. Štovanju su sv. Jude Tadeja pridonijele Objave svete Brigite u kojima je Gospodin potice da s pouzdanjem zaziva toga apostola. U XVIII. stoljecu štovanje je tog apostola postalo veoma popularno a Austriji, a još više u Poljskoj, gdje i danas tolike osobe nose ime Taddeusz. Slavni poljski pjesnik Mickiewicz dao je i svom velikom pjevu naslov Pan Taddeusz, što znaci Gospodin Tadija. Iz Austrije se štovanje sv. Jude Tadeja proširilo i po Hrvatskoj. Vjernici ga narocito rado zazivaju u pomoc u bezizlaznim situacijama. Uz blagdan svetih apostola Šimuna i Jude Pius Parsch daje nam ovu pouku: “Zajedništvo u Kristovoj ljubavi traži i zajedništvo u patnji. Apostoli su to u svom životu iskusili i ostvarili. Njihovo je zajedništvo u Kristovoj ljubavi bilo okrunjeno njihovim zajedništvom trpljenja u muceništvu. To od njih moramo i mi nauciti.”