“KOLPING” – IDEJA KOJA TRAJE
Kolping je svjetska katolička udruga koja u proteklih 25 godina doživljava nevjerojatan prosperitet u cijelom svijetu. Putem svojih nacionalnih Kolpinških saveza i kolpinških obitelji kao osnovnim jedinkama prisutna je u 50 država. Osnova je rad i djelo blaženoga Adolpha Kolpinga, svećenika rođenog kao četvrto dijete siromašnog pastira u njemačkom gradiću Kerpenu udaljenom 25 km od Kölna.
Tko je Adolph Kolping
Adolph Kolping, podrijetlom francuz rođen je 8. prosinca 1813. godine. U doba velikih Kao što je to uobičajeno, uz uspjehe idu i neuspjesi. Na nekim projektima i akcijama nismo uvijek postigli zadovoljavajuće rezultate, ali to nas neće spriječiti da i dalje radimo za opće dobro, te da ustrajemo u našoj vjeri da smo na dobrom katoličkom putu. Upravo to zajedništvo potvrđujemo previranja, zajedničke borbe protiv jednog od najvećih europskih vojskovođa Napoleona Bonaparte-a, ali i u doba velikog siromaštva , počinje život čovjek koji je obogatio socijalno djelovanje katoličke crkve. Odrasta u vrlo skromnim uvjetima. U svom životopisu napisao je:”Moji roditelji su bili časni ljudi, čije bogatstvo je bila mnogobrojna obitelj, a posebnu skrb posvećivali su odgoju svoje djece”. Materijalna dobra obitelji nisu bila odlučujuća za život, mnogo važnije bilo je “duhovno ozračje”, odnosno vjera u Boga i moć molitve. Iako je bio nadaren nije imao mogućnosti za školovanje te je izučio za postolara. Godinama radi za razne majstore, putujući iz mjesta u mjesto. U Kölnu, majstor koji ga je prihvatio kao sina čak mu je ponudio ruku svoje kćeri samo da nastavi obrt. Mladi Adolph odbio je tu ponudu jer je već ranije odlučio da će krenuti putem Krista i postati svećenikom.
Kao dvadesetrogodišnjak započinje gimnaziju u Kölnu (Marzellen- Gymnasium). Budući ga da roditelji nisu mogli školovati, uzdržavao se je radeći u slobodno vrijeme. Na početku studija u Münchenu dobio je stipendiju tako da mu je od tada malo lakše. 1842. godine nastavlja studij u Bonnu. Zaređen je u Kölnu 13.travnja1845. i kao kapelan odlazi u Wuppertal – Elberfeld. Upravo u tom mjestu susreće se sa razvijenom industrijom i svom bijedom radnika zaposlenih u njoj. Upoznaje se sa Johann Gregor Breuerom i njegovim Djetičkim društvom te im postaje duhovni savjetnik. Raspadanjem cehova i prepuštanjem djetića svojoj sudbini u tom industrijskom kaosu, prepoznaje svoje opredjeljenje i Božji zadatak da im pomogne u svakom pogledu.
Usuprot Marxu i Engelsu
Premještanjem u Köln sa sedmoricom svojih istomišljenika utemeljuje “Katoličko društvo djetića”, koje će kasnije postati osnova velike i širom svijeta razvijene udruge. Početak ne može biti teži. Karl Marx i Fridrich Engels okupljaju oko sebe veliki broj pristaša i šire ideju revolucionarne komunističke preobrazbe tadašnjeg društva. Industrijalci tlače radnike na svakom koraku izvlačeći što veći profit, ne obraćajući pažnju na njihovo socijalno stanje. Kolpingova ideja “pomogni drugome da bi si sam mogao pomoći” ipak pada na plodno tlo i diljem Njemačke počinju se javljati Katolička djetička društva. Sam Adolph Kolping često je na putu osnivajući nova društva i tumačeći svoj socijalni program na osnovama kršćanskih vrijednosti i Božjeg zakona. Borba sa lokalnim moćnicima pa i sa vlastitim klericima koji su pružali otpor nije bila nimalo laka ni bezazlena. Izgubljene vrijednosti života, osamljenost i materijalna ovisnost o industrijalcima bile su velike prepreke koje su se morale pametno i učinkovito zaobići da se ne potone u more siromaštva i nevjere u Boga. Upornim tumačenjem života na čistim kršćanskim načelima uspio je u svom životnom vijeku osnovati 418 djetičkih društava sa svojih 24.600 aktivnih članova.
Preteća socijalnog nauka
Papa Pijo IX prvi put primio je Adolpha Kolpinga 28.svibnja 1862. u Rimu te mu zahvalio na svemu što je dao za socijalizaciju i evangelizaciju mladih kršćanskih djetića.
Prečasni Kolping umro je 4. prosinca 1865. u 52 godini starosti od srčane astme. Njegovo životno djelo traje i danas u svojih 5.000 Kolpinških obitelji sa preko 500.000 članova. Sveti otac Ivan Pavao II 1991. godine proglasio je Adolpha Kolpinga blaženim, odajući mu time priznanje za njegovo osnivanje katoličkog socijalnog pokreta, preteći katoličkog socijalnog nauka.
Profil kolpinške zajednice
Kolping je danas zajednica otvorena za sve kršćane koji žele na Evanđelju i socijalnom nauku preuzeti odgovornost za bolju i uspješniju budućnost svih ljudi ne samo kršćana. Temelj tome je vjera u jednoga Boga u zajedništvu Oca, Sina i Duha Svetoga. Iz toga vjerovanja se razvijaju svi pravci djelovanja kako na osobni život pojedinca tako i na cjelokupnu zajednicu. Unatoč svim socijalnim poteškoćama i nedaćama koje donosi ovo današnje vrijeme Kolpinška zajednica djeluje na vjernike da poboljšaju svoju vjerničku svijet i svijest cijeloga društva. Principi osobnosti, supsidijarnosti i solidarnosti katoličkog socijalnog nauka daju orijentaciju za socijalni poredak koji odgovara kršćanskoj slici čovjeka:
– čovjek je središte i svrha svakog djelovanja (osobnost),
– zajednica pomaže pri ispunjavanju zadataka, koji nadilaze snage pojedinca (supsidijarnost),
– pri svakom djelovanju uzimaju se u obzir potrebe najslabijih članova (solidarnost)
Ovi principi , navezani sa principima općeg dobra i trajnosti, stupovi su kršćanskog društvenog nauka, u kojem Kolping vidi temelje za poredak društva, države i zajedničkog života naroda. Posebno se vodi briga o odgovornosti za mlade naraštaje, nudeći im mogućnost da dožive vjeru i zajedništvo. U životima mladih treba biti mjesta za smisao i zabavu, odgovornost i mogućnost razvijanja vlastitih snaga i ideja.
Kolpinška usmjerenost
Potiče se samostalnost, samopouzdanje i prijateljstvo uz otvorenost među vršnjacima. Podupire ih se i ohrabruje u društvenoj, političkoj i crkvenoj aktivnosti. Mladi čovjek sa svojim životvornim interesima i potrebama u stvarnom životu središte je djelovanja i mara.
Kolping vidi obitelj kao trajnu životnu zajednicu u kojoj se dijeli odgovornost između supružnika s njihovom djecom. Poštuje se osobni način života ali obitelj se ipak smatra temeljcem društva. U obitelji se uči vjeri, prenošenju vrijednosti života, kulturi i socijalnosti. Odrastanje i odgoj djece u zdravoj, katoličkoj obitelji osnova je zajedničkog i njihovog budućeg života. Zbog svega toga Kolping se zauzima za podupiranje obitelji i trudi se stvoriti takve društvene, socijalne i financijske uvjete u kojima bi život i odgoj djece bio što uspješniji.
Djelovanje u Hrvatskoj
Kolpinško djelovanje u Hrvatskoj upravo je proslavio veliki jubilej – 150 godina osnutka toga Katoličkog društva djetića. Inicijativa za utemeljenje počela je potkraj 1854. godine. Dozvola za osnutak dobivena je 1855. a Društvo je počelo djelovati prvom Skupštinom 17. siječnja1856.godine. Idejni začetnik i organizator Katoličkog društva djetića bio je Fidelis Höpperger, duhovnik u Bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu. Osnutak pak samog Društva omogućio je tadašnji nadbiskup Juraj Haulik, darovavši 6.000 forinti kako bi se mogla kupiti društvena zgrada. Izrađena su i tiskana Pravila na njemačkom i hrvatskom jeziku, u kojima je bila navedena svrha Društva: obrazovanje zagrebačkih katoličkih djetića poticanjem i gajenjem religioznog i građanskog života kako bi se odgojili za vrle i čestite majstore.Već 15.svibnja iste godine Adolph Kolping posjetio je Zagreb, održao predavanje kojim je oduševio djetiće za ideale kojima teži. Članom je mogao postati svaki neoženjeni katolički djetić u Zagrebu, koji je navršio 18 godina, besprijekornog ponašanja ili odlučan besprijekorno živjeti. Ime kandidata ispisivalo se na ploči te nije li kroz 4 tjedna bilo pritužbi, svečano je upisan u Zapisnik članova.
Struktura društva
U to vrijeme postojale su dvije kategorije osoba koje su se školovale za majstore obrtnika: šegrt (naučnik) koji je naukovao od svoje 14. do 18. godine i kalfa (pomoćnik, po staroj hrvatskoj terminologiji djetić) koji je radio od svoje 18.do 35. godine. Dakle, djetić je gubio svoj status s navršenih 35 godina, kada je postao majstor ili ženidbom. Kasnije, raznim izmjenama pravilnika KDD to pravilo se je promijenilo,tako da je bio odobren ulazak naučnika, a 1937. godine odobreno je da bivši članovi (majstori, oni koji su navršili 35 godina ili se oženili) mogu punopravno sudjelovati u radu društva. Za vrijeme II svjetskog rata prostorije KDD na današnjem Britanskom trgu prenamijenjene su za potrebe vojske, te se zbog ratnih prilika članovi nisu mogli sastajati. Odlukom Redarstvene oblasti za grad Zagreb od 14.studenog 1944. raspušta se Dom KDD i uskoro su se djetići morali iseliti iz svojih prostorija. Do raspuštanja KDD je imao devet aktivnih članova, dva kandidata i 40 članova podmlatka tj. naučnika, dok se je 30članova nalazilo na raznim bojišnicama.
Obnova Kolpingove ideje
Ponovno javljanje Kolpongove ideje započinje 70-tih godina prošlog stoljeća, kada se ostvaruju prvi susreti kolpingovaca iz Paderborna i zagrebačkih bogoslova koji dobivaju priliku preko njemačkog Kolpinga raditi u Njemačkoj. Iz takve suradnje donešena je odluka da se obnovi KDD. Najzaslužniji za to su Ivan Sever zadnji tajnik KDD, Marko Culej duhovnik iz1944. i kasniji biskup te Heinz Peter Bee biskupski tajnik Kolpingovog djela u Paderbornu. Za vrijeme Domovinskog rata njemački kolpingovci materijalno su i moralno pomagali Hrvatsku, zalažući se za međunarodno priznanje, ali i konkretno pomažući prognanike i izbjeglice.
Stvarna obnova Kolpinga u Hrvatskoj dogodila se 1995. kada je osnovano pet Kolpinških obitelji, a 17. ožujka 1997. održana je prva obnoviteljska skupština “Katoličkog društva djetićah u Zagrebu”, kada je odlučeno da se osniva udruga građana “Katoličko društvo djetića” sa djelovanjem na području Zagrebačke nadbiskupije. Kardinal Franjo Kuharić 27.srpnja 1997. potvrđuje Statut i utvrđuje neprekinutost trajanja udruge od 1856., čime se dobiva pravna osobnost i dozvola da udruga nosi ime “katoličko društvo”. 1998. osnovana je Hrvatska kolpinška udruga Varaždinske biskupije.
Danas KDD na području Zagrebačke nadbiskupije djeluje pet Kolpinških obitelji: KO Sv. Josip, KO biskup J. Lang, KO Sv. Petar i KO bl. A. Stepinac i KO otac Gabrić. Sve obitelji aktivno sudjeluju u vjerskom i svjetovnom životu svojih župa, u duhu ideja Bl. A. Kolpinga i načelima katoličke vjere i kršćanskog svjetonadzora.
Kolpinška duhovnost
Članove Kolpinga ukratko povezuju u radu slijedeća načela duhovnosti i solidarnosti:
– Ohrabrujemo i pozivamo na zajedništvo,
– Djelujemo u ime Isusa Krista,
– Adolph Kolping nam je uzor,
– U Crkvi smo kao kod kuće,
– Obiteljska smo zajednica koja uključuje sve naraštaje,
– Kao katolička socijalna udruga suoblikujemo društvo,
– Pratimo ljude u njihovom osobnom i stručnom obrazovanju,
– Pružamo perspektivu mladim ljudima,
– Zastupamo kršćansko razumijevanje rada.
– Sebe vidimo kao odvjetnike obitelji,
– Širimo mrežu partnerstva u cijelom svijetu,
Živimo odgovorno i djelujemo solidarno !
Molitva Kolpinške obitelji
Gospodine Isuse Kriste!
Ti pozivaš svoju Crkvu da širi poruku Majke Božje riječima i djelima. Zahvaljujemo ti za iskazano povjerenje i za Adolfa Kolpinga i njegovo djelo.
Podari nam darove koji će se ogledati u životu i radu Adolfa Kolpinga.
Pomozi nam da budemo:
– vjerni Bogu i sigurni u sebe,
– jednako ozbiljni i radosni u životu,
– odgovorni za svoje postupke i pažljivi u odnosima sa drugima,
– svjesni prošlosti i obavezni u budućnosti
Ojačaj našu vjeru da se možemo suočiti sa svijetom i njegovim izazovima. Probudi u nama nadu da stvaramo radost i sreću pomažući drugima. Produbi našu ljubav da sami ojačamo u razvoju Crkve i našeg društva.
Pomozi našoj Kolpinškoj obitelji da bude znakom Tvojeg nadolazećeg kraljevstva.
Amen!
POVIJEST DJELOVANJA KO SV. PETAR
Na poticaj tadašnjeg župnika mons. Matije Stepinca u 1997. godini osnovana je Kolpinška obitelj sv. Petra, kao unutar župe, temeljna zajednica Kolpinškog djela. Tadašnji osnivači i članovi bili su angažirani vjernici naše župe, željni drugačijeg i aktivnijeg sudjelovanja u socijalnom nauku katoličke crkve. Uz župni Caritas, to je bilo nešto novo što je pružalo još jednu mogućnost druženja, organiziranje zajedničkih razgovora i slavlja, aktivnijeg sudjelovanja u životu župe, ostvarivanja dobrosusjedske pomoći, posebno mogućnost osobne izobrazbe, a sve uz jačanje i učvršćivanje vjere u obitelj uz osnovne katoličke postulate.
U osnivanju poštovana su osnovna pravila, sedam članova uz duhovnog savjetnika tadašnjeg župnika mons. Matiju Stepinca, kojega je nakon umirovljenja zamijenio današnji župnik Josip Golubić.
Vremenom se članstvo mijenjalo, smanjivalo, povećavalo, da bi danas bojilo 21 aktivna člana i 2 podupirajuća člana. Obitelj je otvorena za sve nove članove koji prihvaćaju i žele djelovati u skladu sa osnovnim principima Kolpinškog djela.
U Kolpinškoj obitelji sv. Petra djeluju ljudi, koji žele svoj život oblikovati u skladu sa katoličkom vjerom i na taj način je produbiti i pronaći sebe u njoj.
Ukratko:
– kolpinška obitelj je zajednica gdje se možete dobro osjećati,
– kolpinška obitelj želi pomoći pojedincu da nauči što bolje osmisliti svoj život,
– kolpinška obitelj nudi angažiranim vjernicima mogućnost da sudjeluju u oblikovanju svoje župne zajednice i svoje okoline,
– kolpinška obitelj je zajednica kršćana, gdje pojedinac može “napuniti baterije”za svoj vjernički život.
AKTIVNOSTI I DJELATNOSTI
Svi naši članovi (neki više, neki manje) aktivno sudjeluju u životu naše župne zajednice. Uz redovite mjesečne sastanke, prema vlastitim vremenskim mogućnostima i osobnom iskustvu, ručno izrađujemo za Uskrs prigodne uskrsne aranžmane, a za Advent odgovarajuće adventske vjenčiće. Za Petrovo, najveći župni blagdan imamo ispred crkve svoje prodajno mjesto, gdje nudimo za tu priliku naše prigodno dizajnirane suvenire kao i ostale katoličke artikle. U tu svrhu sami smo financirali i izradili odgovarajući montažni prodajni prostor. Prihod od tih naših prodaja koristimo za buduće aktivnosti, unapređenje i obogaćenje vjerskih i ostalih sadržaja naše župe.
Hodočašća
Jedna od naših aktivnosti je organizacija hodočašća. Osmislili smo i organizirali jedinstveno hodočašće u Korizmi. U dvije subote organiziramo poseban Križni put. Prva subota obuhvaća posjet autobusom sedam crkvi iz Zagrebačke nadbiskupije, gdje svaka crkva predstavlja jednu postaju Križnog puta. U drugoj suboti obilazimo slijedećih sedam crkvi. Na taj, poseban način obavljamo pobožnost Križnog puta, ali i upoznajemo naše crkve, njihovu povijest i sakralno blago, koje kao pojedinci vrlo vjerojatno ne bi nikad imali prilike upoznati.
Osim Križnog puta organizirali smo i druga hodočašća. Najzanimljivije je svakako bilo hodočašće u Boku Kotorsku u trajanju od tri dana, zatim kompletna organizacija velikog hodočašća na Stepinčevo, 10. veljače.2008., kada je bilo prisutno oko 400 hodočasnika, te još nekoliko manjih hodočašća. Na svakom hodočašću uz zajedničko druženje prisutna je molitva, krunica i pjevanje pobožnih pjesama.
Božić
Prije Adventa članovi Kolpinške obitelji redovito se sastaju u župnim prostorijama i izrađuju adventske vijenčiće, koji se prodaju na našem prodajnom mjestu ispred crkve dvije nedjelje prije Adventa.
Od 2004. godine organiziramo projekt “Božić za siromašnu djecu”. Na području naše župe postoje dvije osnovne škole, i u suradnji sa pedagozima odabiremo siromašnu djecu, kojima pokušamo bar malo uljepšati proslavu rođenja Isusa. Donacijom i našim skromnim doprinosom prikupljamo različite proizvode, od prehrambenih do higijenskih potrepština, koje pakiramo i darujemo siromašnoj djeci. Ostatak donacija prosljeđujemo našem župnom Caritasu.
Projekt je trajao do 2010. godine, kada je zbog prestanka donacija odlučeno da iz naših skromnih sredstva kupimo određene artikle koje onda proslijeđujemo našem župnom Caritasu.
Sa mons. Matijom Stepincem smo 2008.godine po prvi put u župi organizirano pripremili doček Nove godine u našoj crkvi. Uz Polnoćno klanjanje, Tebe Boga hvalimo i hrvatsku himnu ispratili smo staru i dočekali Novu 2009. godinu. Kao i na svakom dočeku pripremili smo prikladan meni (odojak i sarma), a veselje je potrajao do ranih jutarnjih sati.
Uskrs
Izradom i prodajom uskrsnih aranžmana prikupljamo sredstva koja većim djelom proslijeđujemo našem župnom Caritasu, kako bi naši siromašniji župljani mogli osjetiti uskrsno vrijeme.
Tečajevi stranih jezika
Prije osam godina prvi put smo organizirali Tečajeve stranih jezika po popularnim cijenama. Uz pomoć župnika počeli smo sa tečajem engleskog jezika, da bi postepeno uvodili tečajeve njemačkog i španjolskog jezika. Organizirali smo ovisno o broju zainteresiranih tečajeve za osnovnoškolce, srednju i stariju dob. Vremenom se iskristaliziralo da je potrebno organizirati tečajeve samo za starije polaznike. Kada je prestala zainteresiranost za španjolski jezik, uveli smo tečaj talijanskog jezika. Od 2008. godine povećali smo kvalitetu naših tečajeva, jer se tečajevi održavaju dva puta tjedno u trajanju od dva školska sata. Istodobno predvidjeli smo da tečajevi traju četiri semestra, odnosno dvije godine. Ovisno o želji polaznika može se organizirati i posebni napredni tečaj – konverzacijski. Na taj način približili smo se kvalitetom ostalim školama stranih jezika, ali smo cijenom na cca 50 % njihovih cijena. Pri tome voditelji tečajeva su profesori sa iskustvom.
Tečaj informatike
Neposredno nakon Tečajeva stranih jezika započeli smo sa radom Informatičke radionice odnosno Tečaja informatike. Tečaj se održava dva puta po dva školska sata i traje šest tjedana. Obuhvaćeno je bilo upoznavanje s kompjuterom i Windows platformom, rad sa Microsoft office programom (Word, Excel), te rad na Internetu. Sam početak je bio prilično težak, jer smo započeli sa starim kompjuterima koje smo većinom nabavili donacijom naših župljana. Sve su to bili već praktično otpisani kompjuteri, pa smo imali velikih problema kako sa kvalitetom, tako i sa kvantitetom. Tijekom 2009. godine uspjeli smo posebnom donacijom nabaviti relativno novije kompjutere, tako da sada imamo kvalitetnu osnovu za dobar rad. Sa novim kompjuterima uveli smo i priključak svakog kompjutera na Internet, što smatramo da je dodatna kvaliteta tečaja.
Obiteljska radionica
Obitelj u kakvoj su odrastali naše bake i djedovi više ne postoji. Uloge koje su bile jasno podijeljene, uglavnom nepromjenjive, sasvim su izmijenjene, a i poslovi više nisu samo muški ili ženski. Rijetka je obitelj u kojoj ne rade oba roditelja.
Obitelj je osnovna stanica katoličkog društva i da bi je kao takvu sačuvali, od 21.rujna 2006. redovito svakog mjeseca održavamo Obiteljsku radionicu, gdje se razvijaju nova znanja i vještine koje podižu kvalitetu življenja u obitelji.
Mala škola aroma terapije – MAŠA
Aromaterapija djeluje na način da čovjek vlastitim snagama iz stanja bolesti prijeđe u stanje zdravlja. Organizirali smo predavanja popraćena nizom slika i velikim brojem praktičnih prikaza. Na svakom predavanju prikazano je nešto zanimljivo iz povijesti aromaterapije (poznata je još prije Biblijskih vremena), nešto općenito o aromaterapiji, upoznata je jedna biljka od koje se dobiva eterično ulje i njegovu primjenu, t epokušano naučiti kako izmasirati pojedini dio tijela i kroz razgovor dobiti odgovore na sva pitanja.
Kolpingova burza rada
Na žalost potrebno je reći da u provedbi ovog projekta nismo uspjeli. Cilj nam je bio da što više ljudi pronađe odgovarajući posao i da što više poslodavaca pronađe osobe kakve su im potrebne za suradnju.
Kolpinška obitelj pokušala je prikupiti podatke o potrebama za radnom snagom na području župe, kao i podatke o osobama koje traže posao. Posebno smo imali namjeru pomoći starijima i bolesnim osobama koji nisu u stanju obavljati kućanske poslove, da im se pomogne u traženju onih koji bi bili spremni u tome im pomoći, za određenu naknadu. Na osnovu anketa pokušali smo prikupiti poslodavce i posloprimce. Veoma slab odaziv i jednih i drugih na naše ankete, doveo je do toga da smo odustali od ovog projekta.
Duhovne obnove
Naše zajedništvo potvrđujemo duhovnim obnovama. Jedna od njih održana je u našoj Kolpinškoj kući “Blaženi Ivan Merz”, na Malom Lošinju. Bili smo tada prvi kolpingaši, koji su organizirano boravili i praktično svojim boravkom otvorili kolpinšku kuću.
Posebno smo ponosni na naše duhovne obnove na Sljemenu, koje organiziramo dva puta tijekom godine u planinarskom domu Planinarskog društva INA Naftaplin – Risova jazbina, gdje uz duhovnu obnovu provedemo jedan ili dva dana u zajedničkom druženju.
Zaključak
Kao što je to uobičajeno, uz uspjehe idu i neuspjesi. Na nekim projektima i akcijama nismo uvijek postigli zadovoljavajuće rezultate, ali to nas neće spriječiti da i dalje radimo za opće dobro, te da ustrajemo u našoj vjeri da smo na dobrom katoličkom putu. Upravo to naše katoličko zajedništvo potvrđuje našu katoličku vjeru.
Svojim djelovanjem postali smo nezaobilazni čimbenik u životu naše župe. Nadamo se da ćemo širenjem svojih aktivnosti još više doprinijeti poboljšanju socijalnih prilika, a sve pod motom: “Pomogni drugome, da bi si sam mogao pomoći”.
