Dnevnik Hrvatska straža detaljno je izvijestio o svečanosti posvete novouređene župne crkve Sv. Petra. U petak, 5. svibnja 1933. objavljen je članak koji je tu svečanost najavio: „Župska crkva sv. Petra u Vlaškoj ulici pred dvije godine toliko je izmijenjena rekonstrukcijom i proširenjem, da više nema skoro ništa zajedničkoga sa starom crkvom. Iščezao je stari i šiljati toranj, da postepeno iz pamćenja vlaškouličkih Zagrepčana nestane i uspomena na njegov oblik. Sada je na mjestu njega moderni toranj, za koji su Zagrepčani u početku govorili, da je ‘hipermoderan’, ali su se konačno ipak na nj privikli.“
Posveta crkve najavljena je svečanom zvonjavom u petak navečer nakon „pozdrava Gospi“, a u subotu se zvonjavom najavilo nedjeljnu proslavu. Tom zgodom toranj crkve rasvijetljen je „velikom bengalskom vatrom“, a ispred crkve palile su se „rakete“.
U subotu 6. svibnja 1933. u sedam sati ujutro počeo je obred posvete župne crkve, a predslavitelj je bio zagrebački pomoćni biskup dr. Franjo barun Salis-Seewis. Ceremonijar je bio domaći župnik mons. dr. Josip Lončarić, kateheta Vjekoslav Benčić te kapelani dr. Franjo Grundler i Petar Kovačić-Vrbančić. Dr. Kerubin Šegvić je tijekom posvete crkve bio zadužen za relikvije i u procesiji ih nosio iz sakristije u svetište crkve. Na svečanosti bili su i oci franjevci konventualci – o. Vid Gjiković, o. Markovina i o. Serafin Gršković te bogoslovi iz Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu. Graditelj crkve ing. Ivo Senk sudjelovao je u cijelom obredu, a osobito dojmljivo bilo je to što je u glavni oltar zazidao moći svetaca.
Obred je (bio) doista dugotrajan, ali vrlo dojmljiv i svaki njegov dio plijeni pozornost, pokreće pobožnost i divljenje. U sakristiji izmoljeno je sedam pokajničkih psalama, zatim se izašlo pred glavna crkvena vrata gdje su blagoslovljeni voda i sol, čime je crkva triput blagoslovljena izvana. Slijedio je ulazak u crkvu gdje su se molile litanije svih svetih i druge molitve. U crkvi, od jednog njezina kraja do drugoga, bio je posut pepeo u znak križa, a biskup je štapom ispisivao s jedne strane latinska, a s druge grčka slova aflabeta. „Bog koji ima preko ruku biskupa posvetiti njegov hram, početak je i konac svega, od njega sve dolazi i u njega se sve vraća, pa se to simboličkim načinom naznačuje alfabetom.“ Zatim je pred glavnim oltarom obavljen blagoslov ulja, vina, vode i pepela, a potom trostruko škropljenje crkve. Spomenuti dr. Šegvić iz sakristije procesionaliter donio je moći svetih Antonina, Klementa i Veneranda. Prije unosa relikvija biskup je svetom krizmom mazao ulazna vrata, a kada su se unosile moći pjevalo se: „Uđite, sveti Božji, jer su vam od Gospodina pripravljeni vaši stanovi…“. Nakon što su relikvije položene na oltar, pjevali se se psalmi 149. i 150. Mjesto pripravljeno za polaganje moći biskup je mazao svetom krizmom, potom su položene relikvije, a ing. Ivo Senk zazidao je otvor toga svetog mjesta. Nakon toga dojmljivog čina biskup je u obliku križa, na pet mjesta, mazao oltar krizmom, a isto tako (na pet mjesta) posuo tamjan koji je zatim zapaljen. Nakon obreda posvete oltara slijedilo je mazanje krizmom zidova crkve, i to znakom križa označenih dvanaest mjesta. Obred je završio u 11 sati kada je posvetitelj s asistencijom pošao u župni ured gdje je pregledao stare matične knjige krštenih, vjenčanih i umrlih.
Sastavljač dopisa za Hrvatsku stražu s pravom se s nekoliko biranih riječi osvrnuo i na župnika koji je mnogo uložio u to velebno djelo rekonstrukcije župne crkve. „Danas je župnikom dr. Josip Lončarić, poznati praktični pastir duša staroga kova, neumorni radnik, predsjednik svih naši svećeničkih ‘Uzajamnosti’, čovjek potpunog povjerenja svećenika i laika, čestita Hrvatina staroga i novoga kova, čeličan karakter u čitavom svom životu, javni radnik na svim poljima. Promatrali smo ga danas kod posvete crkve. Nešto je govorio iz obrednika preuzvišenom biskupu Salis-Seewisu. Lice mu je sjalo od veselja. Pa kako i ne će, jer je evo doživio najljepši dan u svome životu: posvetu svoje obnovljene crkve i svoga župnoga stana u sredini svojih vjernika. Sada će pod utjecajem Božjega blagoslova i Božje posvete nastaviti sa svojim vrlim pomoćnicima na radu oko spasenja duša.“
Sutradan (u nedjelju) 7. svibnja 1933., zagrebački nadbiskup i metropolit dr. Antun Bauer slavio je svečano pontifikalno misno slavlje u novoposvećenoj župnoj crkvi Sv. Petra. Došao je i njegov osobni tajnik i kanonik Prvostolnoga kaptola zagrebačkog mons. dr. Antun Slamić. Osim župnika mons. dr. Josipa Lončarića i mnoštva vjernika, na ulazu u župnu crkvu bili su prof. Franjo Lasman, začasni prisjednik Nadbiskupskoga duhovnog stola, kateheta Vjekoslav Benčić i kapelani dr. Franjo Grundler i Petar Kovačić-Vrbančić te devetorica bogoslova (asistenata). Propovijed je održao domaći župnik mons. dr. Josip Lončarić. Osvrćući se na moći položene u glavni oltar istaknuo je: „Te nas mučeničke moći uče, da moramo za svoju vjeru sve podnijeti, biti pripravni na sve žrtve i, da se moramo za svoju vjeru boriti protiv njenih brojnih protivnika. Te nas moći ujedno uče i to, kako moramo svoj katolički narod ljubiti.“
Za misnoga slavlja pjevao je mješoviti zbor Hossana pod ravnanjem Dragutina Ralašića, a za orguljama bio je prof. Franjo Andres. Pjevali su misu Josipa (Josefa) Gabriela Rheinbergera Misericordias Domini, a na ofertorij motet Domine Deus Aloisa Edenhofera.
Misnom slavlju nazočili su Artur Machnik, upravitelj nadbiskupskih dobara (kao zastupnik patrona /zagrebačkoga nadbiskupa/), arhitekt Vjekoslav Bastl; graditelj Ivo Senk (obojica inženjeri), Franjo Hrustić (uime crkvenoga odbora koji se brinuo za gradnju); crkveni odbornici Josip Hilgert i Juraj Petroci, Vjekoslav Kostelec, o. Anđelko Orlandini OP (uime dominikanskog samostana u Maksimiru), dr. fra Petar Grabić OFM, gvardijan franjevačkog samostana Naše Gospe Lurdske, dr. o. Ivan Kozel DI, rektor Kolegija Družbe Isusove na Jordanovcu i magister novicijata te dr. Kerubin Šegvić. Svi su (i gradski načelnik prof. dr. Ivo Krbek) bili i na svečanom objedu u župnom dvoru.
Župnik Vito Cipriš je 1983. organizirao proslavu 50. godišnjice posvete župne crkve. Proslava je počela s „peto-nedjeljnim misijama“ – tijekom pet korizmenih nedjelja prigodne propovijedi držali su za to pozvani propovjednici: dr. Juraj Kolarić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, dr. Stanislav Vitković, prebendar Stolne crkve zagrebačke i o. Josip Antolović DI, rektor Dječačkoga sjemeništa. Neposredna priprava jubileja bila je od 1. do 8. svibnja, a tada su propovijedali Živko Kustić, urednik Glasa Koncila, salezijanac dr. Marko Pranjić i msgr. Ivan Horvat. U vjeronaučnoj dvorani organizirana je prigodna izložba o povijesti župne crkve i župe Sv. Petra. Zaključna proslava bila je 8. svibnja 1983. kada je misno slavlje predslavio zagrebački nadbiskup Franjo kard. Kuharić. Zbor je na misi pjevao misu Istarska nekadašnjeg kapelana župe Mo Albe Vidakovića, a solo dionice izvela je Blaženka Milić r. Cigić, operna pjevačica (sopran), prvakinja Opere HNK-a. Karmelićanke iz Kloštar-Ivanića za tu su prigodu izradile spomen-svijeću.