Sv. mise u našoj župi su u: 7:30, 9, 11:00 i 18:30 sati.
Kršćani Istoka slavili su od IV. stoljeća spomen svih svetih mučenika 13. svibnja ili u nedjelju iza Duhova. Rimski car poklonio je papi Bonifaciju IV. (608-615) velebnu građevinu rimskog Panteona koji već sto godina nije služio kao poganski hram. Papa je 13. svibnja 609. dao na 28 kola prenijeti kosti mučenika iz katakombi, sahraniti ih u Panteonu i posvetio je tu građevinu u crkvu svih svetih mučenika. Kroz sto godina razvilo se štovanje svetaca koji nisu mučenici pa je papa Grgur III (731-741) u bazilici sv. Petra na vatikanskom brežuljku dao sagraditi kapelu svih svetih. U njoj su se slavili svi sveti l. studenog.
Papa Grgur IV (828-844) odredio je da se u cijeloj Crkvi slavi jedan spomen svih svetih, i to 1. studenog. Povjesničari kažu da je jedan od razloga za ovaj datum (a ne 13. svibnja) bolja mogućnost ishrane hodočasnika koji su dolazili u Rim.
Smisao svetkovine vidimo u molitvama dana: u zbornoj ističemo da zajedno slavimo zasluge svih svetih i prosimo da nam Bog udijeli veće obilje svoga milosrđa što je više naših zagovornika u nebu. U darovnoj prosimo da se zauzmu za naše spasenje sveti koji su već postigli besmrtnost. U popričesnoj molimo da kao putnici na zemlji napredujemo u svetosti.
Saborska obnova donijela je novu prefaciju ove svetkovine u kojoj je istaknuta povezanost Crkve na putu zemaljskom sa svetima u nebu koji su Crkva na cilju nebeskom:
Danas slavimo tvoj sveti grad,
svoju domovinu, nebeski Jeruzalem;
ondje te zauvijek hvale preobraženi udovi Crkve, naša braća i sestre u slavi;
onamo u vjeri i mi putujemo,
ohrabreni njihovim zagovorom i primjerom.
Liturgijska čitanja: 1. čitanje Otk 7,2-4.9-14; psalam Ps 24,1-6; 2. čitanje 1Iv 3,1-3; evanđelje Mt 5,1-12a
Čitanje svetoga Evanđelja po Mateju: U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati: »Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!« Riječ Gospodnja.
Blaženstva su u današnju liturgiju uvrštena kao put k svetosti kojim su išli današnji slavljenici i poticaj nama vjernicima na zemlji da idemo njihovim stopama. Sveci i svetice – proglašeni i neproglašeni – su naša braća i sestre u slavi koji nas potiču svojim primjerom i pomažu svojim zagovorom.
Blaženstva su izraz Isusova pounutarnjenog i eshatonski usmjerenog ćudoređa. Za razliku od farizeja koji su naglašavali obdržavanje izvanjskih propisa radi snošljivog življenja na zemlji i Božjeg blagoslova u zdravlju i dugom životu, Isus traži moral srca. Sam Isus je siromah koji pokazuje da u svakoj životnoj situaciji čovjek može ostati otvoren Bogu i bližnjemu. On je ožalošćeni koji u Bogu traži i nalazi utjehu; krotki koji ne obavlja nasilno svoje životno poslanje; gladan i žedan pravednosti kojega će Bog nasititi; milosrdan, čist srcem, mirotvorac, nevino progonjen. Zato su blaženstva njegov program i primjer pounutarnjenog i eshatologiziranog ćudoređa.
Ključno je prvo: siromasi duhom. Ono s tri slijedeća, koja su zapravo podvrste religijski prihvaćenog siromaštva, predstavlja određena stanja koja su nezaobilazna a čovjek u njima može raskinuti ovisnost o Bogu i ljudskoj braći i sestrama. Tko ta stanja prihvaća strpljivo, njegovo je kraljevstvo nebesko. Bog u njemu već sada milosno vlada a u eshatonu će ga kvalitetno utješiti. Ispunit će cilj njegova životnog putovanja. Nasitit će ga životnim smislom, što ne može dati zemaljska hrana i piće.
U drugom dijelu su određene akcije koje vjernik može i treba poduzimati. Ovdje je ključno blaženstvo o čistima srcem koji će Boga gledati. Farizeji su bolesno naglašavali vanjsku čistoću, odvojenost od pogana i grešnika, pranje zdjela, subotnji počinak, post. Isus traži unutarnju čistoću srca i nakane. Tko djeluje iz takvog srca, Boga će gledati, jer je već sada u prijateljstvu s Bogom i fizička smrt neće raskinuti to prijateljstvo. Među akcijama koje je Isus poduzimao i koje preporuča svojim sljedbenicima je miran suživot i izmirivanje ljudi. One koji mir čuvaju i miru pridonose Isus uzdiže na rang svojih odnosa s Ocem: “Oni će se sinovi Božji zvati!” Makar i ne pripadali izričito medu Isusove sljedbenike, svi koji pravi i trajni mir izgrađuju su sinovi i kćeri Božje.
Blaženstva su poziv na rast u svetosti koja nam je svima darovana i zadana.
