Svete mise u našoj župi ćemo slaviti u: 7:30, 9:00, 10:15, 11:30 i u 18:30 sati.
Pobožnost Križnog puta će biti u 18:00 sati.
Danas započinje proljetni kvatreni tjedan u kojem su vjernici pozvani na intenzivniju molitvu i djela pokore i ljubavi. Tjedan je posvećen pokori i obraćenju, a završava Liturgijom kvatri, u subotu 28. veljače.
Mi često bježimo od tišine jer se bojimo susresti vlastite rane, strahove i želje.
Bez trenutaka samoće ne vidimo što i tko nas stvarno kuša i ne prepoznajemo obrasce grijeha.
Samoća nije bijeg od svijeta, nego povratak sebi i Bogu. Ona je naša mala pustinja u kojoj se rađa snaga za svakodnevne pobjede.
U pustinji, u samoći, Isus se suočava s onim istim glasovima koji i nas kušaju – samo što ih On raskrinkava i pobjeđuje Božjom riječju.
1. „Reci da ovo kamenje postane kruh“ – napast da materijalno ispuni duhovnu prazninu Koliko puta i mi posežemo za „kruhom“ koji ne hrani: pretjeranim radom, kupovanjem, hranom, ekranima, navikama koje nas umiruju samo na trenutak. To je napast da život svedemo na ono što se može pojesti, posjedovati ili potrošiti. Isus nas uči da čovjek živi od Riječi – od odnosa s Bogom koji daje smisao svemu ostalom.
2. „Baci se dolje“ – napast da iskušavamo Boga i tražimo brza rješenja U nama često postoji želja da Bog djeluje po našim uvjetima: „Ako prođem na ispitu ići ću svaki dan u crkvu… molit ću svaki dan krunicu da mi baka ozdravi….“ To je napast spektakla, napast da vjeru pretvorimo u magiju. Isus odbija manipulirati Ocem. Uči nas strpljenju, povjerenju i prihvaćanju Božjeg vremena.
3. „Sve ću ti ovo dati“ – napast moći, kontrole i oholosti. Ovo je možda najpodmuklija napast: želja da budemo važni, priznati, da imamo kontrolu nad drugima, da se stvari odvijaju kako mi želimo. Grijesi oholosti, zavisti, ogovaranja, manipulacije – sve to izvire iz ove napasti. Isus pokazuje da se prava veličina rađa iz služenja, a ne iz dominacije.
Liturgijska čitanja: 1. čitanje Post 2,7-9; 3,1-7; psalam Ps 51,3-4.5-6a.12-14.17; 2. čitanje Rim 5,12-19; evanđelje Mt 4,1-11
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju:
U ono vrijeme: Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« A on odgovori: »Pisano je: ’Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’« Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’« Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ’Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’« Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.
Riječ Gospodnja.
“Odvede Duh Isusa u pustinju da ga davao iskuša” (r. 1). Riječ je o pripravi na mesijansko djelovanje u osami. Prilikom krštenja Isus je od Oca dobio znak da je vrijeme za mesijansko propovijedanje Kraljevstva, a sada pobliže razmatra kakav Mesija treba biti: po želji sunarodnjaka, koji očekuju čudotvorca i izgonitelja stranaca, ili po Očevu planu. Broj od četrdeset dana provedenih u pustinji podsjeća na Mojsija koji je boravio 40 dana na svetoj gori prije dobivanja ploča Saveza (usp. Izl 24, 18). Slično se Ilija kroz 40 dana obnavljao u proročkom zvanju (usp. 1 Kr 19, 8).
Sve tri kušnje poticaji su da budu moćni Mesija, Mesija po želji naroda: čudotvorac, oslonjen na izvanrednu Božju zaštitu, žedan političke slave. Sotona računa na objavu očitovanu prilikom krštenja: “Ako si Sin Božji…”, znači “Ako si zaista Mesija, ako želiš da te ljudi oduševljeno prihvate kao Mesiju svojih nacionalnih snova.” Sotona što znači Protivnik – navodi Sveto pismo, a Isus svaki put odgovara novim navodom iz Ponovljenog zakona. To znači da je iz svete knjige svoga naroda, koju je smatrao obvezatnom riječju Božjom, tražio svjetlo za svoje mesijansko djelovanje. “Odlazi, Sotono” (r. 10) podsjeća na zgodu s Petrom, koji je odmah nakon obećanja primata i Isusove najave da odlazi u Jeruzalem, gdje ga čeka nasilna smrt, pokušao Isusa odvratiti od hoda u Jeruzalem. Bojao se za svoju vjeru u Isusa patničkog Mesiju: ako je Božji Pomazanik, ne smije završiti neuspjehom. Isus je i Petru rekao: “Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!” (Mt 16, 23). Obje zgode pokazuju Isusovu spremnost da i uz žrtve ostane vjeran volji Očevoj.
Isus u kušnji ne podliježe napasti. Ne bira ono što mu izgleda lakše, nego ono na što ga Bog zove. A doznaje na što ga Bog zove molitvom, postom, razmišljanjem u osami, razmatranjem riječi Božje. Matej je tako ispripovijedao ovaj događaj da podsjeća svu crkvenu zajednicu na potrebu suprotstavljanja napasti trijumfalizma i jeftinog uspjeha.
S Isusom i mi danas ulazimo u četrdesetodnevno vrijeme posta, molitve, razmišljanja. Od njega koji se u kušnji suprotstavio ponudama Protivnika tražimo danas snagu za vjerno traženje i požrtvovno vršenje volje Božje u našim prilikama.
