Svete mise u našoj župi ćemo slaviti u: 7:30, 9:00, 10:15, 11:30 i u 18:30 sati.
Bog je u razna doba povijesti pozivao svoje proroke još „od materina krila“, tj. od njihova začeća. Božji poziv u ovakvu duhovnu službu – učiteljsku i proročku – povezan je s početkom samoga života, uz izravno Božje stvaranje duše koju Gospodin udahnjuje u tijelo od roditelja začeto. Nije to zvanje naknadan dar, čin i zov, u sedmom mjesecu ili u sedmoj godini, ili kada se mladić ili djevojka svjesno odluče poći u duhovni stalež, nego istodoban sa stvaranjem duše, zajedno s darom života. Ali to je samo povlašten zov, upućen osobi da se u uvjetima jasne slobode može odgovorno opredijeliti za služenje Bogu potpuno, neposredno i nepodijeljena srca. I očito nije taj duhovni poziv kao ostala zemaljska zvanja: matematičara, fizičara, agronoma ili šumara. To su časna ali vodoravna zvanja koja se brinu za zemaljsko, a duhovno je vertikalno, uspravno i usmjereno u nebo i s neba crpi smisao i snagu. „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas“ (Iv 15,16). Inicijativa je to Božja. Božji plan koji iziskuje naše sudioništvo.
Nije u tome sva tajna. Tajna je i u tome što Isus kaže da nijedno duhovno zvanje, svećeničko ili redovničko, nije ostvareno a da nije od Boga izmoljeno: „Molite dakle Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju“ (Mt 9,38). Ne da je to inicijativa ljudska, tj. da naša majka ili baka nama isprosi odlazak u sjemenište ili u samostan, nego Bog oduvijek gleda na raspoloživost ljudskih srdaca, na njihove molitve upućene Božanskomu prijestolju. A Svemogući raspoređuje svoje pozive komu hoće, kada hoće i kako hoće prema svomu vječnom planu uključujući i zazive iskrenih srdaca.
Dar zvanja kao i dar života nosi sa sobom stalnu borbu, kao što znamo iz vlastita iskustva. S vjetrovima ovoga svijeta, sa satanovim napastima koje nas odvraćaju da ne pođemo putovima Božjega zova; a ako se već pošlo, da se što prije odustane; ako se ne odustane, da se barem potkopava zajednica nezadovoljstvom i traženjem stalnih prava kojih su se dotične osobe zavjetom ili zakonom već odrekle.
Zato je i molitva u sabranosti, klanjanje u razmišljanju, svojevoljna žrtva u pokori, progonstvo u strpljivosti, križ u predanju – moćno suradničko sredstvo na temelju kojega Bog Spasitelj privlači ljude k sebi. „A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi“ (Iv 12,32), govori Gospodin. To je Božja logika, pedagogija, znanost o križu. I u njega ne će nikada ponestati zvanja. Može biti samo „mnogo zvanih, malo odabranih“ (Mt 22,14). Može ih čak ponestati u jednome kraju, pa i u jednome narodu, zato što dječaci i djevojčice, mladići i djevojke žele slijediti onoga mladića koji se ražalostio kada ga je Isus javno pozvao, a nije mogao ostaviti svoje njive i žetve, kuće i mreže… A uvijek će biti zvanja ondje gdje se Božje zapovijedi opslužuju, Boga moli i pokora čini.
Liturgijska čitanja: 1. čitanje Izl 19,2-6a; psalam Ps 100,2-3.5; 2. čitanje Rim 5,6-11; evanđelje Mt 9,36 – 10,8
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju:
U ono vrijeme: Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo,
a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.«
Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone
i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.
A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan,
brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda.
Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih:
»K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!
Putom propovijedajte: ’Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!«
Riječ Gospodnja.
Kratak uvodni odlomak o Isusovoj žalosti nad galilejskim vjernicima koji su izgledali kao ovce bez pastira služi za događajnu podlogu slanju Dvanaestorice na propovijedanje Božjeg kraljevstva i liječenje bolesnih.
Matej je na svršetku devetog poglavlja donio sažetak o Isusovu djelovanju u Galileji (r. 35-38). Naš današnji odlomak izostavlja r. 35 u kojem je istaknuto da je Isus “obilazio sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć”. Pri tom putujućem uprisutnjivanju kraljevstva Božjeg opazio je da su povijesne stanovnike Galileje, kojima se obraćao, vjerski zapuštali jeruzalemski vjerski poglavari. Bili su “kao ovce bez pastira”. Željni Božje zaštite i pomoći koju su trebali pružati vidljivi vjerski poglavari u ime Boga nevidljivoga, bili su “izmučeni i ophrvani”. Isus se sažalio nad njima pokazujući spremnost da bude dobri pastir koji očituje i uprisutnjuje Božju brigu za sve ljude. Farizeji su u svojem isposničkom ponosu željeli da Bog grešnike što prije kazni, a Isus je u svojoj sućuti i milosrđu želio da se grešnici obrate i donose rod dostojan obraćenja. Zato potiče učenike na molitvu za radnike u Božjoj njivi.
Nije dosta moliti za obraćenje “izmučenih i ophrvanih” grijesima, nego im valja djelotvorno pomoći da se vrate k Bogu. Zato Isus između učenika koji su već pošli za njim odabire Dvanaestoricu te na njih prenosi svoju zadaću propovijedanja i ozdravljanja. Matej – kao i Marko i Luka navodi točan popis s imenima Dvanaestorice zato što su oni pročelnici novozavjetnog naroda Božjega, sastavljenog ne od dvanaest Izraelovih plemena, nego od muškaraca i žena iz svih naroda svijeta.
U r. 5 Isus kao da zabranjuje propovijedati poganima. To je odraz redoslijeda misijskog djelovanja. Sam Isus djelovao je među sunarodnjacima, a nakon Uskrsa njegovi izaslanici trebaju početi od Izraela, iz kojeg je niknuo Mesija. Tek kad Izrael bude ponuđen spasenjem u Kristu, oni mogu i trebaju prijeći poganskim narodima (usp. uskrsnu zapovijed o čitanju svih naroda učenicima Isusovim – Mt 28, 16-20). Učenici trebaju propovijedati i činiti ono što je Isus propovijedao i činio. “Približilo se kraljevstvo Božje!” znači da se Bog na nov i konačan način milosno otvorio ljudima, Bog kraljuje u ljudskoj povijesti. “Približilo se kraljevstvo Božje” – znači i odaziv ljudi Božjoj vladavini. Isus se prvi Bogu pokoravao svim svojim srcem. S njime i po njemu otvorili su se apostoli Božjoj vladavini. Ali -kao što je Isus odstranjivao ljudsku patnju tješeći žalosne, ozdravljajući bolesne te katkad i uskrisujući mrtve – tako trebaju činiti i njegovi izaslanici. Propovijed i djelovanje bili su kod Isusa savršeno usklađeni. Tako trebaju biti i kod pripadnika Crkve. Istina, mi danas ne činimo čudesa kao što je Isus činio, ali možemo priskočiti u pomoć braći i sestrama u nevolji brigom za bolesne, nemoćne i oskudne među nama.
“Besplatno primiste, besplatno dajte!” Time Isus podsjeća Dvanaestoricu i sve buduće vjernike da su bez svojih zasluga primili milosne darove vladavine Božje u Kristu i po Kristu. Doživjeli su Božje kraljevstvo u Kristu po Crkvi. Trebaju svojim djelima i riječima drugim ljudima olakšavati da to isto doživljavaju. Tko je doživio milost Božju u Crkvi i na sebi osobno, treba drugima omogućavati da to isto doživljuju.
Molimo da u ovoj misi vjerničko iskustvo kraljevstva Božjega prihvaćamo s punom sviješću i radošću. Molimo također da to iskustvo nenametljivo i kulturno nudimo drugima.
