Rođen je 3. svibnja 1991. u Londonu, u kojemu su tada živjeli i radili njegovi roditelji – otac Andrea Acutis i majka Antonia Salzano. Kršten je 18. svibnja u crkvi Gospe Žalosne (Our Lady of Dolours). Nedugo poslije Carlova rođenja, obitelj se u rujnu 1991. preselila u Milano, u župu Santa Maria Segreta. Osnovnu školu pohađao je u prostorima Družbe sestara svete Marceline na Piazza Tommaseo u Milanu. Godine 2005. upisuje Klasičnu gimnaziju Leone XIII., pod upravom Družbe Isusove. Carlo je već kao dijete bio vrlo odan štovanju Majke Božje i redovito je molio krunicu u znak vlastite privrženosti njoj. S obzirom na to da je još kao sedmogodišnjak pokazao zrelost i razumijevanje Euharistije, na preporuku msgr. Pasqualea Macchija (osobnog tajnika Pavla VI.), u opatiji Bernaga u Peregu, u sklopu samostana pustinjakinja Reda sv. Ambrozija SantʼAmbrogio ad Nemus, prima 16. lipnja 1998. prvu svetu pričest.
Svakodnevno je aktivno sudjelovao na svetoj misi i primao sakrament svete pričesti te uvijek prije ili poslije mise neko vrijeme provodio u molitvi i duhovnim razmišljanjima ispred (tabernakula), svetohraništa. Jednom tjedno se ispovijedao. Potaknut primjerom Gospe Fatimske, svakodnevno je molio krunicu. U duhovnome životu vodio se evanđeoskom rečenicom, ujedno i vodiljom sv. Franje Ksaverskog: „Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe sama izgubi ili sebi naudi?” (Lk 9,25). U jesen 2004. postaje zamjenikom kateheta u pripremi krizmanika za Svetu Potvrdu, a potom se uključuje i u razvoj i obnavljanje mrežne stranice svoje župe i gimnazije. U gimnaziji sudjeluje i u radu Zajednice kršćanskog života. Djelovao je i karitativno, pomažući novčano strancima, prosjacima, osobama s invaliditetom i starima. Često je posjećivao kapucinski samostan u Viale Piave, gdje se molio uz tijela dvojice fratara: misionara Danielea de Samaratea i fra Cecilia Cortinovisa, po čijemu je primjeru podupirao Djela svetog Franje. Zanimao se za računala, planinario, skijao, imao je nekoliko kućnih ljubimaca (dvije mačke, četiri psa i zlatne ribice), volio je filmove, videoigre i općenito informatičku tehnologiju.
Nadahnuće za postavljanje izložbe euharistijskih čuda dobio je tijekom posjeta izložbe projekta »Meeting« u Riminiju te je u njezinu izradu uključio i roditelje, i dvije i pol godine rada. Istražio je više od 136 priznatih euharistijskih čuda koja su se dogodila tijekom povijesti Crkve u sedamnaest različitih zemalja te je izradio njihov virtualni muzej: njegova je izložba euharistijskih čuda poslije njegove smrti obišla svih pet kontinenata. Prva izložba održana je u bazilici San Carlo al Corso u Rimu. Na zahtjev više župnika, izložba je objavljena u katalogu, kojemu su predgovor uredili kardinal Angelo Comastri (tada generalni vikar Njegove Svetosti za grad Vatikan) i msgr. Raffaello Martinelli (tada predstojnik Katehetska ureda Kongregacije za nauk vjere). Uz pomoć Kolumbovih vitezova, Društva kardinala Newmana i udruge The Real Presemce Association and Education, i pokroviteljstvo kardinala Raymonda Burkea, izložba je u Sjedinjenim Američkim Državama gostovala u više od tisuću župa i stotinu sveučilišta. Potom je izložba predstavljena na Filipinima, u Vijetnamu, Kini, Argentini i drugdje. U Fatimskom svetištu izložba je postavljena prigodom stogodišnjice rođenja Franje Marta.
Početkom listopada 2006. dijagnosticiran mu je agresivan (akutan) oblik leukemije (tip m3), od posljedica koje je 12. listopada u 6:45 sati i preminuo. Sve do smrti zadržao je duboku pobožnost euharistiji, a vlastite je bolesničke patnje prinio kao žrtvu za papu i Katoličku Crkvu. Nadgrobni spomenik i grob s posmrtnim ostatcima nalaze se u Svetištu razodijevanja (Santuario della Spogliazione) u Assisiu. Dvjema povorkama ulicama Assisia 5. travnja 2016. Carlovo tijelo s groblja u Asizu preneseno je u donju baziliku, pa katedralu sv. Rufina, a sljedećega je dana ukopano u bazilici razodijevanja.
Thomas Alber je svoju knjigu Carlo Acutis. Missionar im Internet počeo objavom Carlovih osam koraka pod nazivom „Tvoj put k svetosti” (njem. Dein Weg zur Heiligkeit), osam naputaka koje je Carlo i sâm zdušno živio i drugima propovijedao: Svetost moraš željeti iz svegʼ srca, a ako se ta čežnja još nije probudila u tvome srcu, onda moraš neprestano moliti Gospodina za tu milost.
Idi svaki dan na misu i pričesti se.
Sjeti se moliti krunicu svaki dan.
Svaki dan pročitaj neki odlomak iz Svetoga pisma.
Kad je moguće, pokloni se, pred na oltaru izloženim Presvetim Tijelom Kristovim: vidjet ćeš kako divno možeš rasti u svetosti.
Potrudi se ispovjediti svaki tjedan, čak i ako tvoji grijesi nisu veliki.
Prinesi žrtvu i vlastita dobra djela kao zagovor Gospodinu i Mariji za pomoć drugima.
Moli svog anđela čuvara da ti uvijek bude na pomoći: on treba postati tvoj najbolji prijatelj.
Na šestu obljetnicu smrti, u studenome 2012., pokrenuta je kauza njegove beatifikacije pripremnim aktima. Potpisom kardinala Angela Scole 24. studenoga 2016., u Milanskoj kuriji završena je biskupijska faza beatifikacijskog postupka. Papa Franjo ga je 5. srpnja 2018. proglasio časnim slugom Božjim. Isti papa je u veljači 2020. Kongregaciji za proglašenje svetima odobrio dekret za proglašenje blaženim. Kardinal Agostino Vallini je 10. listopada 2020., pročitavši ukaz pape Franje okupljenim vjernicima u gornjoj crkvi bazilike sv. Franje Asiškog u Assisiju, proglasio Carla Acutisa blaženikom. Papa Franjo je apostolskim pismom prigodom beatifikacije objavio: »Carlo Acutis, laik, koji je mladenačkim oduševljenjem njegovao prijateljstvo s Gospodinom Isusom, stavljajući euharistiju i svjedočanstvo ljubavi u središte svog života, neka se od sada naziva blaženim i neka se svake godine na dan njegova rođenja za nebo, 12. listopada, slavi na mjestima i na način kako je to određeno kanonskim propisima. «Papa Franjo Carla spominje i u apostolskoj pobudnici Christus vivit (br. 104-106): »Mladi Carlo Acutis znao je vrlo dobro da se ti mehanizmi komunikacije, oglašavanja i društvenih mreža mogu koristiti za to da nas pretvore u pojedince utonule u mrtvilo, ovisne o konzumerizmu i novitetima koji oduzimaju naše slobodno vrijeme i zatvaraju nas u negativnost. On je, međutim, znao koristiti novu komunikacijsku tehnologiju za prenošenje Evanđelja, za komuniciranje vrijednosti i ljepote.«
