Svete mise u našoj župi ćemo slaviti u: 7:30, 9:00, 10:15, 11:30 i u 18:30 sati.
Postojala su mnoga različita mišljenja o Isusu. Bio je slavan i ljudi su posvuda pričali o njemu. Sveti čovjek? Mudri rabin? Prorok? Nijedan od ovih odgovora nije mogao dovesti do njegovog uhićenja i smrti. Ali On nije bio samo to… On je bio ‘Krist Božji’; i to bi je potpisalo njegovu smrtnu presudu, kao i presudu njegovih sljedbenika.
Čak i danas se Isus naziva prorokom, ‘duhovnim vođom’, ‘mudrim filozofom’, ‘društvenim reformatorom’ ili nečim sličnim.
Te titule imaju ‘javno prihvaćanje’. Ali izjava da je On Bog svakako nas može dovesti u nevolje. Naš Gospodin je to znao. Upozorio je svoje učenike da bi trebali biti spremni izgubiti svoje živote za Njega. Vjerojatno se od nas nikada neće tražiti da damo svoj život radi Isusa, ali se od nas može tražiti da izdržimo teška vremena zbog ispovijedanja svoje vjere u Njega.
Što smo spremni izgubiti za Njega?
Tijekom progona kršćana u Meksiku bilo je teško pohađati misu. Svećenici su se skrivali, a mise su se služile svaki dan u drugoj kući. Jednog dana misa se trebala održati u štali na selu. Neposredno prije početka, odred vojnika je upao unutra, iznenadivši sve. Časnik se obratio ljudima rekavši: ‘Oni koji su spremni umrijeti mogu ostati.’ Ljudi su počeli napuštati štalu, jedan po jedan, dok na kraju nije ostao samo svećenik i pola tuceta ljudi. Tada je časnik rekao svećeniku: ‘Sada, oče, kada su ovdje svi oni koji su spremni umrijeti za Isusa, možemo započeti misu.’
Liturgijska čitanja: 1. čitanje Zah 12,10-11; 13,1; psalam Ps 63,2-6.8-9; 2. čitanje Gal 3,26-29; evanđelje Lk 9,18-24
Čitanje svetog Evanđelja po Luki:
Dok je Isus jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: »Što govori svijet, tko sam ja?« Oni odgovoriše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.« A on će im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Krist – Pomazanik Božji!«
A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. Reče: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«
A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.«
Riječ Gospodnja.
Ovu zgodu donose također Marko i Matej. Njih dvojica donose odmah iza Petrova priznanja i Isusova prvog navještaja muke Petrov pokušaj da Učitelja odvrati od planiranog hoda u Jeruzalem (usp. Mk 8, 32 i Mt 16, 22). Isus ga je tom zgodom oštro ukorio predbacivši mu da ne misli što je Božje nego što je ljudsko. Matej u ovoj zgodi donosi uz Petrovo priznanje Isusovo obećanje Petru da će na njemu sagraditi Crkvu te mu dati ključeve kraljevstva nebeskog.
Elementi vlastiti Luki u prikazu ove zgode su:
– Isus u osami moli, a učenici su s njime (r. 18);
– Isus pita što o njemu govori mnoštvo, ljudi bez dubljeg osobnog uvjerenja (r. 18);
– Za Petra je Isus Pomazanik Božji (r. 20), što je aluzija na izreku pod križem “Krist Božji, Izabranik” (23,35);
– Isus zabranjuje razglašavati njegovo mesijanstvo govoreći da ima biti ubijen (r. 22-23 u grčkom je ista rečenica);
– ispušteno Petrovo odvraćanje od hoda u Jeruzalem i ukor Petru;
– Isus govori svima da uzmu križ te idu za njim spremnim na smrt (r. 23; u Mt i Mk govori samo učenicima);
– križ valja nositi svaki dan (r. 23).
Luka je ispustio Petrov pokušaj odvraćanja od hoda u Jeruzalem zato što je taj hod bitan za Isusovo mesijansko poslanje: u Jeruzalemu je Isus umro i uskrsnuo, od Jeruzalema počinju Apostoli naviještati Isusa kao sveopćeg Spasitelja (usp. Lk 9, 51 i Dj 1, 8).
Budući da u vremenu Isusova mesijanskog djelovanja križ još nije bio znak spasenja, Isus je povijesnim slušateljima vjerojatno rekao da trebaju uzeti “svoj znak” koji je u Ez 9, 6 vanjsko obilježje vršitelja savezničkih obaveza u narodu Božjem. U vremenu nakon uskrsnuća Isusova propovjednici, a s njima i evanđelisti, su izvornu riječ “nositi svoj znak” protumačili kao “križ”, jer je za Isusa križ vanjski znak njegova poslanja a za vjernike križ Isusov znak sveopćeg spasenja dostupnog u Kristu. Dopunjavajući Petrovu ispovijest najavom nasilne smrti Isus pokazuje da prihvaća uspjehe i poniženja svoga mesijanskog poziva a od učenika traži da pristaju uz njega ne samo kad čini čudesa nego i kad biva uzdignut na križ. Ići za Isusom koji nosi križ znači pristajati da zemaljske obaveze, radosti i uspjehe podlažemo primarnoj obavezi vjernosti Bogu. Isusov put u otvoreno i pravo mesijanstvo vodi preko muke i smrti. Za-njim će na putu križa ići Cirenac kao preteča svih Isusovih učenika (usp. Lk 23, 26: “… da ga nosi za Isusom”). Raskajani razbojnik prepoznat će upravo u Raspetome koji strpljivo podnosi nepravdu Spasitelja i zamoliti ga da mu bude milostiv te ga primi u svoje kraljevstvo (usp. Lk 23, 40-42). Učenici trebaju svaki dan ići za Isusom strpljivim Patnikom koji je pristao da izgubi život kako bi ga trajno stekao po Božjem vrednovanju. Tko u zemaljskom proputovanju gubi potpuno predan Bogu, u konačnoj liniji dobiva. Gubitelji koji s Isusom i za Isusom nose svoj križ svaki dan postaju u eshatonskoj perspektivi pravi dobitnici.
