Štovanje Majke Božje u Mariji Bistrici povezano je uz njezin crni drveni kip što je početkom 16. st. najprije čašćen u crkvi na Vinskom vrhu, tri kilometra od današnjeg svetišta, a potom – zbog straha od obeščašćenja za turskih provala – zazidan u staroj župskoj crkvi sv. Petra i Pavla, gdje je ostao četrdesetak godina, da bi opet, 1650. g. bio zazidan iza glavnog oltara. Ponovno je pronađen i izložen štovanju za vrijeme biskupa Martina Borkovića (1597.-1687.), koji je bio glasovit pavlin u Lepoglavi i Remetama i zagrebački biskup od 1668.godine. Bistričko je svetište proglašeno Hrvatskim nacionalnim svetištem 1715. g. kad je Hrvatski sabor podigao veliki zavjetni oltar. U tom je svetištu 1971. g. održan veliki međunarodni Marijanski i Mariološki kongres u organizaciji velikog mariologa fra Karla Balića koji je rekao da bi taj datum trebalo zapisati zlatnim slovima u tisućugodišnju marijansku pobožnost slavenskih naroda. I taj je veličanstveni skup nadmašen veličanstvenim skupom na Nacionalnom euharistijskom kongresu 9. rujna 1984. na kome se okupilo preko 400 tisuća vjernika, 1100 svećenika, 35 biskupa i 5 kardinala.
Kao uspomena na sve to, ustanovljen je blagdan za sve Hrvate katolike. Uvođenjem toga blagdana hrvatski su biskupi izrazili želju da se u hrvatskoj vjerničkoj svijesti trajno sačuva i produbljuje sjećanje na kršćansku ukorijenjenost i potiče duhovna obnova što će pomoći osobni rast svakoga vjernika i učvršćivati sveukupno narodno jedinstvo što odražavaju i misni obrasci. Za ulaznu pjesmu predloženi su stihovi hrvatskog mučenika p. Petra Perice Rajska Djevo, Kraljice Hrvata. U zbornoj molitvi obraćamo se Bogu koji je kršćanskom narodu dao Mariju za Majku i Kraljicu i molimo ga da nama koji smo iskusili moć njezina majčinskog zagovora svojim primjerom i molitvom trajno vodi Bogu. U svim misnim obrascima odsijeva zahvalnost Bogu za Marijin primjer i zagovor i molba da nas zahvalna euharistijska gozba obdari svakim blagoslovom duše i tijela i dovede na vječnu gozbu u nebesima (popričesna).
Završimo riječima kardinala Kuharića koji je osobito zaslužan za uvođenje ovoga blagdana: U našem povijesnom hodu, u životu hrvatskog naroda stupala je i Majka našega Gospodina. Utkana je u naš duhovni život, u naše srce i u našu povijest. Zato pjesnik o njoj reče:
Dušo, duše Hrvatske,
Isusova Mati,
Zvijezdo naših stradanja
Ne prestani sjati!
