Svete mise u našoj župi ćemo slaviti u: 7:30, 9:00, 11:00 i u 18:30 sati.
Isus nam danas potvrđuje da je kroz Njega i Njegove učenike započela odlučna pobjeda nad zlom i silama tame. Sotona, koji je u židovskoj tradiciji simbol zla i protivljenja Bogu, gubi svoju moć. Slika munje – koja je brza, silovita i nepredvidiva – pokazuje koliko je pad Sotonin bio iznenadan i potpun. Isus time poručuje: zlo više nema zadnju riječ.
Pad Sotonin podsjeća i na opasnost oholosti. Prema tradiciji, Sotona je pao zbog oholosti i želje da bude jednak Bogu. Isus upozorava učenike da se ne uznose zbog svojih uspjeha, nego da ostanu ponizni i radosni jer su “njihova imena zapisana na nebesima”. Prava radost nije u moći, nego u pripadnosti Bogu.
Iako je pad Sotonin već započeo, borba između dobra i zla traje u svijetu i u srcima ljudi. Isus ne obećava da više neće biti kušnji, ali daje sigurnost da je konačna pobjeda na strani Boga. Učenici su pozvani biti sudionici te pobjede, ne iz vlastite snage, nego po Božjem daru.
Isusova nas poziva na povjerenje u Božju snagu, na poniznost i na hrabrost u svakodnevnoj borbi protiv zla. Svaki put kad biramo ljubav, istinu i dobrotu, sudjelujemo u toj pobjedi. Neka nas ne obeshrabri prisutnost zla, jer Isus je već vidio njegov pad – poput munje s neba.
Liturgijska čitanja: 1. čitanje Iz 66,10-14c; psalam Ps 66,1-3a.4-7a.16.20; 2. čitanje Gal 6,14-18; evanđelje Lk 10,1-12.17-20
Čitanje svetog Evanđelja po Luki:
U ono vrijeme:
Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ’Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.«
»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: ‘I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.«
Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: »Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!« A on im reče: »Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.«
Riječ Gospodnja.
Jedini Luka spominje slanje Sedamdesetdvojice na galilejsku misiju. Isus im daje upute kao i Dvanaestorici (usp. Lk 9, 1-6 i Mk 6, 7-13). Poslanje obiju grupa služilo je pripravljanju Isusova puta u Jeruzalem. Izaslanici imaju propovijedati: “Približilo vam se kraljevstvo Božje” (r. 9; usp. Lk 9, 6: “…navješćivali evanđelje…”). Božja vladavina u svijetu zahvaća ljude po Isusovu propovijedanju i djelovanju. Vrhunac tog djelovanja je smrt i uskrsnuće. U vremenu Crkve Božja vladavina zahvaća ljude po djelovanju Crkve. Sam broj Sedamdesetdvojice podsjeća na popis naroda u Post 10. Njihovim poslanjem i brojem Luka najavljuje univerzalnost spasenja dostupnog u Kristu po djelovanju Crkve.
Izreka o žetvi i radnicima pokazuje da plodovi misionarskog sijanja ovise od Boga. Slati “kao janjce među vukove” odnosi se najprije na Isusa koji time daje do znanja da uprisutnjivanje Kraljevstva postaje opasno: on sam je kao janje među vukovima koji mu rade o glavi, a takvi imaju biti i njegovi opunomoćeni izaslanici. Ova izručenost i prividna nemoć nije slabost nego Božja odredba. Na Istoku Isusova vremena putovalo se sa štapom, u sandalama i s torbom. Iz paralelnih izreka prilikom slanja Dvanaestorice u Lk 9, 3 te Mt 10, 9-10 i Mk 6, 8-9 izlazi da je smisao zabrane nošenja ovih predmeta na put u tome da misionari ne budu opterećeni suvišnim rezervnim stvarima, što bi ometalo naviještanje Kraljevstva.
U 2 Kr 4, 29 Elizejev pomoćnik Gehazi dobiva naredbu da nikoga na putu ne pozdravlja nego da žurno otrči do mrtvog dječaka i postavi na njega prorok štap. Zato zabrana pozdravljanja u r. 4 prilikom razlaza na propovijedanje znači da izaslanici ne smiju gubiti vrijeme na suvišne razgovore na putu. “Mir kući ovoj” je religiozni pozdrav preko kojega sam Isus najavljuje nastup Božje vladavine. To je mir koji nudi Isus preko svojih izaslanika (usp. Mt 5, 9 i Iv 14, 27; 16, 33; 20, 19). Naredba da propovjednici Kraljevstva ostanu u određenoj kući i jedu što se u njoj nade je dokidanje starozavjetnih propisa o nečistim jelima. Za Luku kao obraćenog poganina to je važno, jer su židovski misionari morali prihvatiti žrtvu te jesti i jela na koja nisu navikli od mladosti.
Prvi stupanj naviještanja jesu kuće. Drugi stupanj su gradovi. U slučaju odbijanja od strane gradova, misionari otresaju prašinu sa sandala u znak totalnog prekidanja zajedništva s takvima. Otvrdnuća će biti, ali su izaslanici dužni ljudima naviještati Kraljevstvo, a sam Isus najavljuje da će takvim gradovima biti kao Sodomi koja nije imala vremena za obraćenje.
Pri povratku Sedamdesetdvojica su više impresionirani čudesima koja je Bog po njima izveo nego odazivom na propovijedanu riječ Božju.
Prema Iz 14,12 Svjetlonoša, sin Zorin pada s neba što je izrugivanje zemaljskih silnika koji nastupaju kao da će vječno vladati. To je slika za sputavanje sotone kao iskonskog protivnika ljudi. Isusovim djelovanjem sotona je zbačen i sputan pa zato učenici mogu snagom imena Isusova izgoniti đavle i ne podlijegati smrtnim opasnostima koje ih snalaze u toku misionarskog djelovanja. Učenici se ipak ne trebaju radovati što je sputan sotona nego što je Bog na djelu. “Imena zapisana na nebu” znači osobnu ubilježenost kod Boga, jer ime označuje cijelu osobu.
Kao što su oni povijesni učenici s radošću ustanovili da Bog po njima djeluje protiv svakog očekivanja, tako u današnjoj liturgiji mi zahvaljujemo Bogu što djeluje po cijeloj crkvenoj zajednici u današnjem svijetu, ali i po svakome od nas. Vjerujući da je Isusovim povijesnim nastupom i djelom spasenja sotona u korijenu pobijeđen, a s njime i zlo koje dolazi od prirodnih katastrofa i od ljudske zloće, mi radosno prepoznajemo i priznajemo Božje djelovanje u prilog ljudima.
