Svete mise u našoj župi ćemo slaviti u: 7:30, 9:00, 11:00 i u 18:30 sati.
Nitko od nas nije besposlen. Radimo mnoge stvari. Sve te stvari su nužne. Ali jesu li ‘prioritetne’? Prvo i najvažnije je molitva, slušanje Gospodina, a to je važnije od svega ostalog. Molitva nije još jedna stvar koju treba učiniti. Ako ne molimo, sve što činimo je bezvrijedno.
‘Prvo, molitva, zatim, žrtva, a tek na trećem mjestu je djelovanje’, rekao je jedan svetac. Kada skiciramo plan svog radnog dana, trebali bismo molitvu staviti na prvo mjesto. Za bilo što, što namjeravamo učiniti – dovesti prijatelja Bogu, promijeniti svoje ponašanje, prevladati svoje poroke, molitva je uvijek prioritet. Nakon molitve i žrtve dolazi djelovanje, koje se također ne smije zanemariti. Sveti Augustin je jednom rekao ‘Moli kao da sve ovisi o Bogu. Radi kao da sve ovisi o tebi.’
Mlada djevojka zaljubila se u pogrešnog muškarca. Odlučila je napustiti fakultet i otići živjeti s njim. Njezin otac pokušao ju je na sve načine natjerati da shvati svoju pogrešku, ali sve bezuspješno. Na kraju je otac priopćio vijest majci. Ona je odmah je rekla: ‘Moramo popraviti ovaj nered’, obukla je kaput i izašla iz kuće. Navečer je otac primio telefonski poziv svoje kćeri. Sve je bilo riješeno. Shvatila je svoju ludost i prekinula s tim tipom. Otac se okrenuo prema ženi i upitao: ‘Jesi li ti razgovarala s njom?’ ‘Nisam”, odgovorila je. ‘Razgovarala sam s Bogom… i Bog je razgovarao s njom.’ Cijelo poslijepodne provela je u molitvi pred Tabernakulom…
Marijo, nauči nas da uvijek stavljam molitvu na prvo mjesto.
Liturgijska čitanja: 1. čitanje Post 18,1-10a; psalam Ps 15,2-4.5ab; 2. čitanje Kol 1,24-28; evanđelje Lk 10,38-42
Čitanje svetog Evanđelja po Luki:
U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«
Riječ Gospodnja.
Ova zgoda slijedi u Lukinu evanđelju odmah nakon parabole o milosrdnom Samarijancu. Tamo smo imali Isusovo upozorenje na Božju odredbu o ljubavi kao glavnoj zapovijedi a zatim zgodu o Samarijancu kao osvjetljenje te odredbe. Ovdje imamo najprije zgodu o Marti koja iskazuje Isusu i Dvanaestorici ljubav a zatim Isusovu izreku o “jednom potrebnom”.
Marta i Marija spominju se u Ivanovu evanđelju kao sestre Isusova prijatelja Lazara. Iako Lukina tradicija ne spominje Lazara, vjerojatno se radi o istim sestrama jer su slične po temperamentu: Marta je ubrinuta za gostoprimstvo, dok je Marija više usredotočena na Gospodinovu osobnu prisutnost. U Ivanovu prikazu o uskrišenju Lazara na početku se prva spominje Marija a zatim njezina sestra Marta. Kasnije u toku prikazivanja Marta prva izlazi ususret Isusu, što znači da je ona bila domaćica (usp. Iv 11, 2.5.20). Očito da je u Ivanovoj poslijeuskrsnoj zajednici Marija igrala važniju ulogu te vjerojatno sama potvrđivala ono što je evanđelista zapisao.
U Lukinu prikazu stoji: “Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću!” “Primi” ovdje znači ponudi mu gostoprimstvo sa svim popratnim pravima za goste na Istoku onog vremena. Kad žena prima goste, znači da je ona domaćica pa muža ili nema (na kojeg to prvenstveno spada) ili je udovica. Isus prihvaća poštovanje i gostoprimstvo kuće u kojoj je žena domaćica. To je na liniji zgoda iz trećeg evanđelja u kojima Isus pokazuje poštovanje prema ženama te ih uvrštava u širi krug svojih učenica. Isus time svjedoči da nije izbirljivi gost i da ne dijeli predrasude svojih sunarodnjaka protiv žena.
Dok se Marta rastrčala oko spremanja večere za Isusa i Dvanaestoricu, Marija “sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu” (r. 39). Sjediti do nogu je tipični učenički stav koji uključuje osobno pristajanje uz Učitelja i pripuštenost u krug Učiteljevih prijatelja. Tri puta u ovom kratkom odlomku Isus biva nazvan Gospodinom (r. 39, 40 i 41). Za Luku je ovo zgoda poučna u Crkvi, jer svi trebaju slušati prisutnog Gospodina u poslijeuskrsnom vremenu misionarskog djelovanja. Ključnu rečenicu: “Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno” moguće je razumjeti na više načina radi izraza agathe meris u r. 42 koji su naši službeni prevodioci preveli kao “bolji dio”. To je gramatički pozitiv i doslovno bi trebalo prevesti: “… izabrala dobar dio…” Kako u židovskom nema komparativa i superlativa nego se stupanj uspoređivanja odgoneta iz konteksta, sasvim može biti ispravan i komparativ i superlativ: “… izabrala bolji dio…”, “… najbolji dio”. U toku crkvene povijesti oci i teolozi iznosili su sve tri mogućnosti, a učiteljstvo nikada nije definiralo koja je mogućnost službeno određena pa vrata i dalje ostaju otvorena: Marija je izabrala dobar dio, a to znači da uz gostoprimstvo ne valja zaboraviti na učeničko slušanje prisutnog Gospodina. Marija je izabrala bolji dio; a to znači da uz karitativno pomaganje ima veću vrijednost razmatranje riječi Gospodnje. Superlativ “najbolji” po smislu je u krajnjoj liniji isto što i komparativ.
U današnjoj misi ova zgoda ističe Isusa kao gosta koji prima i daje. Prima domaćinsku brigu Marte, a obje sestre obogaćuje svojom prisutnošću i riječju Božjom. Isus gost uči nas danas da gosti budemo i goste primamo. On je danas svima nama domaćin na gozbi svoje riječi i svoga svetog kruha.
