Svete mise u našoj župi ćemo slaviti u: 7:30, 9:00, 11:00 i u 18:30 sati.
Bog svakome daje mogućnost da promijeni vlastiti život na bolje. Kada vidimo zle ljude koji čine zla djela, moramo se zajedno s Bogom nadati njihovom obraćenju; umjesto da za njih od Boga odmah tražimo božansku kaznu, od njega moramo tražiti božansku milost, kako bismo otkrili one vrijednosti koje čovjeku daju cijelo njegovo dostojanstvo. Obraćenje često dolazi samo na kraju, no to je pobjeda dobra koju svi moramo čekati i željeti.
Čak i ako griješimo Bog dopušta da idemo u smjeru koji vodi u slijepu uličicu; dopušta da svojem bližnjem činimo zlo. Zašto? Zato što tako pokazuje svoju blagost, kako bi nas potaknuo da se obratimo i pomogao nam da ostvarimo pobjedu dobra koja je obraćenje, umjesto lagane pobjede koja bi se postigla Božjim zahvatom koji niječe čovjekovu slobodu.
Bog je svojoj djeci dao da budu puna slatke nade, jer im je udijelio mogućnost da se nakon svojih grijeha pokaju. Božja je blagost za nas razlog slatke nade. Bog je s nama strpljiv, čeka nas i želi nam udijeliti mnoge milosti. Često se opiremo, zato mora dugo čekati, jer u mnogočemu živimo neuredno, no strpljiv je i želi da postignemo obraćenje koje će nam pomoći da uđemo u zajedništvo s Njim.
Liturgijska čitanja: 1. čitanje Mudr 12,13.16-19; psalam Ps 86,5-6.9-10.15-16a; 2. čitanje Rim 8,26-27; evanđelje Mt 13,24-43
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju:
U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’« I drugo im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.« I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.« Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta. Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.« »Tko ima uši, neka čuje!«
Riječ Gospodnja.
Prispodoba o kukolju postoji samo u Matejevu evanđelju. U njoj opažamo dva razdoblja prenošenja i primjenjivanja: vrijeme Isusovo i vrijeme Matejeve Crkve. Povijesni Isus njome je želio protumačiti svojim teološkim protivnicima zašto propovijeda i u postupcima odražava blagost Božju prema ljudima: u zemaljskom proputovanju nikad nije kasno obratiti se Bogu. Matejeva Crkva njome je htjela pozvati da krštenici ne podliježu panici i provokacijama opažajući žalosnu činjenicu zla u vlastitim redovima.
“Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi” (r. 24). Inicijativa dolazi od Boga njegova njiva, njegovo sjeme, i to dobro sjeme, on sije. Ljudi ne mogu svojim mudrolijama ili zlobom raspolagati Božjim kraljevstvom, ne mogu njime manipulirati. “Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode” (r. 25). Isus se ovdje oslanja na činjenicu neprijateljstva i zavisti među galilejskim seljacima njegova vremena. Nijedan se usjev nije mogao tako čuvati da ptice ne zobaju zasijano sjeme ili da neprijatelji ne zasiju po već uređenoj njivi nešto suprotno od željenog. Time Isus u svojoj realnosti nagoviješta da nema idealne ljudske i vjerničke zajednice, da se zlo ne može iskorijeniti ljudskom silom.
Sluge u retku 27 reagiraju panično: “Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao po svojoj njivi? Odakle onda kukolj?” “Neprijatelj čovjek” iz r. 28 bit će u r. 38 protumačen kao “sinovi Zloga”. Zli – grčki ho poneros – jest Sotona, protivnik Boga i ljudi. I ovdje vidimo realnog Isusa koji ne zatvara naivno oči pred činjenicom zla u svijetu. Zli postoji i u svom se djelovanju služi ljudima koji toga ne moraju uvijek biti svjesni.
Zabranjujući čupati kukolj u vremenu rasta gospodar u ovoj prispodobi pokazuje da mu je stalo do rasta. Ako je “njiva svijet” a “dobro sjeme sinovi Kraljevstva” (r. 37), dužnost je Isusovih sljedbenika da pridonose rastu Kraljevstva u ovom i ovakvom svijetu. Korijenska sraslost pšenice i kukolja pokazuje da nejaka pšenica može i treba ojačati, ali i da je krhka, lomljiva. Za Matejevu Crkvu to je važna Isusova opomena. Nitko ne može biti previše siguran za svoju ustrajnost u dobru niti grešno siguran u trajnu odbačenost i neobrativost onih koji sada izgledaju kao kukolj. To podsjeća na Krstiteljev poziv farizejima: “Donosite plodove dostojne obraćenja!” (Mt 3, 8).
Reci 36-43 alegorizirana su primjena prispodobe o kukolju koja više odgovara vremenu misijskog djelovanja u Matejevoj Crkvi nego povijesnoj situaciji u Isusovu ministeriju. Matejevi krštenici i crkveni predstojnici bili su često zastrašeni otkrićem glumljenog obraćenja u vlastitim redovima. Patili su od pojave zlih u Crkvi i pitali se kakav smisao ima naše pastoralno djelovanje ako ne možemo biti zbiljski sveta Crkva Kristova. Matej odgovara oslanjajući se na Isusovu prispodobu: Isusovi sljedbenici trebaju ustrajno zasađivati kraljevstvo Božje u njivu koja je cijeli svijet, makar i opažali zlo u tom svijetu ili u vlastitim redovima. O eshatonskoj žetvi zavodnici i bezakonici bit će bačeni u oganj vječni, a pravednici će zasjati poput sunca u kraljevstvu Očevu.
Ovom razrađenom primjenom Matej je također želio opomenuti nestrpljive pripadnike Crkve da nikoga ne osuđuju prije eshatonske žetve.
Spremni da nasljedujemo Božju strpljivost prema grešnicima, danas prihvaćamo odgovornost za osobni rast u kraljevstvu Božjem i zalaganje za rast Božje stvari u svijetu. U isto vrijeme, ovom misom zahvaljujemo Bogu što nas nije iščupao iz njive svijeta, nego nam daje novu šansu.
