Svete mise u našoj župi ćemo slaviti u: 7:30, 9:00, 10:15, 11:30 i u 18:30 sati.
Pobožnost Križnog puta će biti u 18:00 sati.
Sljedeći tjedan je Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini.
Poniznost nije poniženje, nego prepoznavanje vlastite malenosti pred nečim većim, dobrim i svetim. U tom stavu čovjek prestaje biti zatvoren u svoje planove i očekivanja te dopušta da ga vodi Bog.
Ponizan čovjek ne mora imati sve odgovore ni sve konce držati u svojim rukama jer time se otvara povjerenju u Boga.
Tek kad utišamo vlastiti ego, možemo čuti što nam Bog govori i kamo nas usmjerava. Učenicima je rečeno: „Slušajte ga!“; poniznost je preduvjet da to postane moguće.
Ponizan čovjek vidi darove koje prima, a ne samo ono što mu nedostaje. Zahvalnost mijenja pogled na život.
Poniznost nas čini sposobnima priznati pogrešku, tražiti oprost i biti blizu drugima bez nadmetanja.
Svjetlo koje preobražava ne dolazi u srce koje se brani, nego u ono koje se otvara.
Korizma nas poziva da se suočimo s vlastitim slabostima, ali ne da bismo se obeshrabrili, nego da bismo dopustili Bogu da nas mijenja. Poniznost je početak svakog obraćenja jer nas vraća u istinu o sebi: nismo savršeni, ali smo voljeni; nismo svemogući, ali nismo ni sami.
Liturgijska čitanja: 1. čitanje Post 12,1-4a; psalam Ps 33,4-5.18-20.22; 2. čitanje 2Tim 1,8b-10; evanđelje Mt 17,1-9
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju:
U ono vrijeme: Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«
Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!«
Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.
Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«
Riječ Gospodnja.
Po književnoj vrsti izvještaj o preobraženju apokaliptički je prikaz koji podsjeća na neke starozavjetne zgode. Tako u Dn 8, 16-18 i 10, 9-10 starozavjetni vidjelac pada u nesvijest pred najavom budućih događaja, a anđeo ga dotiče te mu tumači smisao viđenja. Zato su ključne riječi glasa iz neba “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!” (r. 5). One su istovjetne s glasom iz neba prilikom Isusova krštenja (usp. Mt 3, 17). Važna je i Isusova gesta prikazana u r. 7: “Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: ‘Ustanite, ne bojte se!'”
Trojica svjedoka preobraženja ponovno će se spominjati u vrtu samrtne borbe (usp. Mt 26, 37). Ovdje Matej ističe da je Jakov brat Ivanov, čime bi mogao aludirati na potrebu bratske povezanosti među Isusovim sljedbenicima. “Preobrazi se” označuje promjenu na tijelu i odjeći koja otkriva eshatonski cilj životnog putovanja. Izraz podsjeća na Izl 34, 29-35, gdje je rečeno da je Mojsijevo lice posebno sjalo nakon razgovaranja s Bogom. Isus obasjava učenike i otkriva svoj intimni identitet te vodi učenike u eshatonsku preobrazbu, koju Bog svima pripravlja.
Mojsije i Ilija, koji se trojici svjedoka ukazuju uz preobraženog Isusa, jesu predstavnici Zakona i Proroka, koje je Isus došao dopuniti, a ne ukinuti (usp. Mt 5, 17; 7, 12; 11, 13; 22, 40). Iako nije rečeno o čemu su Mojsije i Ilija razgovarali s Isusom, iz prethodnog poziva na nošenje križa (Mt 16, 24) izlazi da je riječ bila o Isusovu načinu razumijevanja i propovijedanja Kraljevstva koje ga vodi u nasilnu smrt.
Kao što je u ime Dvanaestorice ispovjedio vjeru u Isusovo mesijanstvo (Mt 16, 16), tako sada Petar u ime kolega zove Isusa Gospodinom te predlaže da izgradi tri sjenice: za njega i starozavjetne propovjednike riječi Božje. Htio bi trajno zadržati ono što trenutno doživljava. U apokaliptičkoj književnosti sjenice su vječni šatori pravednika. Matej ovdje štedi Petra prešućujući Markov podatak: “Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni” (Mk 9, 6). Kao što je kod Cezareje Filipove po objavi otkrio da je Isus Mesija, tako sada po objavi otkriva njegov pravi identitet na putu u nasilnu smrt i želi zadržati taj uvid u Isusovu osobnost. Izraz “zasjeni” u r. 5 podsjeća na Iz140,35, gdje je istaknuto da je oblak zasjenjivao Šator sastanka. Glas iz neba predstavlja Isusa riječima iz Prve pjesme o Sluzi Patniku (Iz 42, 1) te traži da ga učenici slušaju. Time Otac nebeski Isusu i svjedocima potvrđuje ispravnost Isusova hoda u Jeruzalem. Traži da učenici slušaju Isusa upravo zato što pristaje i na nasilnu smrt iz vjernosti Bogu i ljudima. Tko s Isusom želi postići konačni cilj svog života, mora ići za njim.
Strah učenika, padanje na zemlju i dodir Isusov uz ohrabrenje: “Ne bojte se” jesu reakcija na objavu koja se dogodila i prizivanje u prozaičnu svagdašnjicu u kojoj Isus i učenici trebaju nastaviti svoje poslanje. Nalog o šutnji do Uskrsa ima za cilj pomoći apostolima da proživjevši žalost Isusove nasilne smrti i slavnog uskrsnuća postanu svjedoci njegovi u svijetu i u Crkvi.
Ove korizmene nedjelje zove nas Bog da idemo za Isusom noseći svoj križ. Zbiljski želimo slušati njega spremna na smrt iz vjernosti Bogu i ljudima, ali u ovoj misi za to također prosimo snagu.
