Svete mise u našoj župi ćemo slaviti u: 7:30, 9:00, 10:15, 11:30 i u 18:30 sati.
Danas započinje molitvena osmina za jedinstvo kršćana, koja traje do 25.1.2026. Priručnik za molitve za jedinstvo možete preuzeti OVDJE.
Ivan se ne osjeća ugroženim Isusovom veličinom. On ne pati od ljubomore što mu “novi učitelj” uzima učenike. Zašto? Zato što Ivan zna tko je on, a tko je Isus. Njegova radost je potpuna upravo u tome što se on može umanjiti. To je velika lekcija za nas: mir nećemo naći u grčevitoj borbi za prvo mjesto, nego u slobodi služenja Onome koji je jedini dostojan.
Danas, dok slušamo ove riječi, zapitajmo se: Tko je u mome životu “ispred”? Jesu li to moji strahovi, moje ambicije ili moje rane? Ili je ispred mene Isus, Jaganjac koji odnosi grijeh svijeta?
Liturgijska čitanja: 1. čitanje Iz 49,3.5-6; psalam Ps 40,2.4ab.7-10; 2. čitanje 1Kor 1,1-3; evanđelje Iv 1,29-34
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu:
U ono vrijeme: Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče:
»Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene! Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.«
I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ’Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.«
Riječ Gospodnja.
Ovaj izvještaj četvrtog evanđelista pretpostavlja sam događaj Isusova krštenja od strane Krstitelja te glas s neba koji je prisutnomu mnoštvu i samom Krstitelju predstavio Isusa spremna na mesijansko djelovanje kao Miljenika Božjeg poput Sluge kako je prikazan u Iz 42. Čuvši taj glas s neba, Krstitelj prema ivanovskoj gradi kliče: “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!” (r. 29). Stručnjaci smatraju da je Krstitelj pritom upotrijebio aramejsku riječ talya, koja znači “sluga” i “jaganjac”. Povijesnim slušateljima Krstitelj je time najavio isto što i glas s neba: Isus je Božji miljenik, Sluga koji se sam Bogu podlaže i po kojemu Bogu uspostavlja “pravednost” u biblijskom smislu, tj. otklanja grešnost svijeta. U Iz 53, 7-12 o Sluzi je rečeno da je kao ovca voden na klanje te da nosi na sebi naše opačine.
Evanđelist je time u Krstiteljevim riječima želio pokazati dublji smisao za novozavjetne vjernike: Isus je patnički Mesija čiju zastupničku smrt Bog prihvaća u prilog svim ljudima. Sv. Jeronim preveo je u Vulgati Ivanov grčki izraz “grijeh svijeta” kao “grijehe svijeta” a Crkva Zapada preuzela ga je iz Jeronimova prijevoda u misu pred pričest.
“Bijaše prije mene” (r. 30) jest odjek ondašnjeg uvjerenja o Mesiji kao novom Iliji. Zato Krstitelj kaže da je Isus kao novi Ilija bio prije njega. Za kršćane Krstiteljeva izreka znači i više: Sin Božji postojao je kod Oca prije nego je u vremenu postao čovjekom. R. 31 izričito odaje da Krstitelj nije poznavao Isusa do tog trenutka, iako od Luke znamo da su Isusova Majka i Krstiteljeva majka rođakinje.
U r. 32 imamo ponovno aluziju na sinoptički izvještaj o Isusovu krštenju: tek iz vanjske pojave silaska Duha u obliku goluba na Isusa prilikom krštenja (usp. Mt 3, 16 te paralele u Mk i Lk) Krstitelj je zaključio da je Isus očekivani. Ovdje i u sljedećem retku Krstitelj ističe da Duh na Isusa ne samo silazi nego i ostaje. Time aludira na Iz 11, 2 o Mesiji na kojem će počivati Duh Jahvin. Zato ova Krstiteljeva izjava predstavlja za povijesne slušatelje tumačenje glasa s neba: tesar iz Nazareta pravi je Mesija, makar kani svoju službu obavljati skrovito kao Sluga Patnik iz Izaije. Krstitelj snažno ističe da je “to vidio”. U grčkom je ovdje kao i u hrvatskom prijevodu – perfekt (heoraka) koji označuje radnju započetu u prošlosti a učinak joj traje. To znači da Duh ostaje na Isusu, vodi ga i jača u mesijanskom djelovanju.
Svoj udio na prosvijetljenosti Duhom Isus prenosi na vjernike u krštenju, krizmi, liturgiji, molitvi. Dademo li se voditi od Duha Isusova?
