Svete mise u našoj župi ćemo slaviti u: 7:30, 9:00, 11:00 i u 18:30 sati.
Je li mnogo ili malo onih koji se spašavaju? Ne znamo! Niti Isus nije rekao broj, već upozorenje. Neće biti lako. Vrata su uska. Mnogi će pokušati proći, ali neće moći. Isus je to rekao ne da bi uplašio svoje učenike, već da bi ih ohrabrio; baš kao kad profesor najavljuje studentima ispit ne prijeti im, već ih potiče na učenje. Oni koji se osjećaju ugroženo su oni koji nisu učili.
Isusovo upozorenje odnosi se na one koji su vrlo uvjereni da će proći kroz ta uska vrata. Kao da možemo kupiti ulaznicu za Raj ‘vlastitim novcem’. Svojim svetim životima možemo zamoliti Boga kartu, ali ne i platiti je. Kartu je platio Isus na križu. Raj je dar. Bog nam pomaže da prođemo kroz uska vrata, ali On treba našu suradnju. Ono što možemo učiniti uvijek je malo, ali Bogu je to potrebno kako bi nam pomogao ući u Raj.
Naša je obveza podsjetiti ljude da jedino što Bog želi je vidjeti nas u Raju s Njim. On samo treba našu predanost da Mu to dopustimo. Nitko ne smije očajavati. Bog ‘želi da se svi ljudi spase i dođu do spoznaje istine’ (1 Tim 2,4). On želi spasiti sve svom svojom snagom, svom svojom Krvlju, svim svojim Srcem, ali oni moraju htjeti biti spašeni. Naše pogreške nisu važne. Važno je samo Njegovo Milosrđe.
Vjeroučitelj je objašnjavao priču o Judi i kako se objesio. Zatim je upitao jedno dijete: ‘Da si izdao Isusa, bi li se objesio?’ ‘Naravno!’ odgovorilo je dijete na zaprepaštenje vjeroučitelja. ‘Objesio bih se’, nastavilo je dijete, oko Isusovog vrata i molio Ga za oproštenje!’ Marijo, Majko Milosrđa, pomozi mi da mnoge dovedem do vrata Raja; Isus će ih ugurati unutra.
Liturgijska čitanja: 1. čitanje Iz 66,18-21; psalam Ps 117,1-2; 2. čitanje Heb 12,5-7.11-13; evanđelje Lk 13,22-30
Čitanje svetog Evanđelja po Luki:
U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.
Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ’Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ’Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ’Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ’Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’
Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.«
Riječ Gospodnja.
Uočimo na početku današnjeg odlomka kako je “Isus prolazio i naučavao gradovima i selima”. U grčkom stoji ovdje imperfekt (dieporeueto) koji označuje trajnu radnju. Luka voli prikazivati Isusa kao putujućeg misionara koji naviješta kraljevstvo Božje. On je primjer crkvenim vjerovjesnicima.
Pitanje koje nepoznati čovjek postavlja Isusu bilo je raspravljano među židovskim teolozima Isusova vremena. Oni su tvrdili: “Mnogo je stvorenih, ali će malo biti spašenih” (4 Ezdr 8, 1.3). Ti su teolozi učili da će Židovi svakako imati udjela “na budućem svijetu”. Očito da je ovaj čovjek iz Isusova propovijedanja i vladanja naslutio da će Bog i poganima omogućiti uključivanje u njegovo kraljevstvo.
Isus svojim odgovorom potiče na osobno zalaganje sada: ljudi se trebaju boriti da ulaze na uska vrata koja bi kasnije mogla biti zaključana. Svjestan svoga poslanja, Isus time traži od sugovornika da se on sada uključi u novi religijski pokret te da pusti kraju teoretsku raspravu o konačnom broju spašenih ili osuđenih. Parabolom o uskim i zaključanim vratima Isus traži hitan odaziv a ne zadovoljava teološku radoznalost.
Na tu parabolu nastavlja novu sliku o eshatonskoj gozbi u kraljevstvu nebeskom. Sama slika otkriva da kraljevstvo nebesko, koje počinje Isusovim djelovanjem, ima zemaljsku i eshatonsku fazu. Zemaijska je pridruženje Isusu u potpunom podlaganju Bogu i prihvaćanje darova koje Bog po Isusu dijeli. Tu zadaću u vremenu iza Uskrsa nastavlja Crkva koja služi kraljevstvu Božjem, olakšava ljudima ulazak u kraljevstvo a sama ona u svom zemaljskom i povijesnom djelovanju nije isto što i kraljevstvo Božje. Eshatonska faza Kraljevstva slikovito je prikazana kao gozba s Abrahamom, Izakom i Jakovom u Božjoj prisutnosti. Gozba je na Istoku Isusova vremena vrhunski iskaz povezanosti i prijateljstva među osobama. Biti pripušten s nekim na gozbu, znači biti uzdignut na razinu osobnog prijatelja. Domaćin na toj gozbi je Bog, Stvoritelj svih ljudi.
Na liniji starozavjetnih proroka (usp. Iz 2, 1-5; 25, 6-8; 49, 12; Mih 4, 1-5) Isus uči da će se i poganski narodi sabrati na eshatonsku gozbu zajedno s Abrahamom, Izakom i Jakovom – praocima starozavjetnog naroda Božjeg. Ovakvom najavom Isus je kritizirao preusko, nacionalističko tumačenje starozavjetne objave kod rabina njegova vremena. On sam bio je znak Božje dobrote prema svima i tražio je da takav znak budu i drugi vjernici.
Današnje evanđelje završava paradoksalnom opomenom: “Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima prvih koji će biti posljednji!” Kod Mateja ova izreka dolazi uz parabolu o radnicima jedanaestog stada koji dobivaju jednaku plaću kao i oni što su radili c3jeli dan. Luka ju je utkao ovdje kao Isusovu opomenu ondašnjim Židovima, ali i kasnijim kršćanima: nitko nije već sada magijski spašen ili zauvijek isključen. Obraćeni trebaju činiti djela dostojna obraćenja te tako odražavati Božju dobrotu da i drugi požele obratiti se.
