Svete mise u našoj župi ćemo slaviti u: 7:30, 9:00, 11:00 i u 18:30 sati.
Pitanje Isusova identiteta pojavljuje se s određenom učestalošću u Evanđeljima, misterij koji Isusovi suvremenici nisu mogli dešifrirati i za koji je Crkvi trebalo vremena da ga doktrinarno definira. U toj prilici, tijekom boravka u blizini Cezareje Filipove, sam Isus pita svoje učenike tko je on, prema mišljenju ljudi i prema njima samima. Apostoli odgovaraju da ga neki smatraju “Ivanom Krstiteljem, drugi Ilijom, a treći Jeremijom ili jednim od proroka” (r. 14). To naglašava ograničenu ljudsku sposobnost razumijevanja identiteta i poslanja Isusa, kojeg brkaju s nekim prorokom; čak i s Ivanom Krstiteljem, koji je već umro.
Ali „to nije slučaj s Petrom“, objašnjava Katekizam Crkve, „kada ispovijeda Isusa kao ‘Krista, Sina Boga živoga’ (Mt 16,16), jer Isus svečano odgovara: ‘Ovo ti nije objavilo tijelo i krv, nego Otac moj koji je na nebesima’ (Mt 16,17)“[1]. Ovom izjavom Isus pojašnjava da se tajna njegove Osobe razumije samo ako je Bog Otac objavi; ili bolje rečeno, kada nas učini sve sposobnijima da ga upoznamo. Po božanskom naumu, Petar je primio ovu objavu s neba i spreman ju je ispovjediti.
Isus je mogao odabrati mnoge druge ljude, možda utjecajnije i sposobnije od Petra iz ljudske perspektive, kao temelj svoje Crkve. Međutim, izabrao je Šimuna ribara, kojeg su ostali učenici prepoznali kao Isusovog namjesnika i prvog među svima njima.
Komentirajući ovu scenu, papa sveti Lav Veliki stavio je u Isusova usta riječi koje objašnjavaju Petrov primat, njegovo sudjelovanje u Isusovoj moći i njezin kontinuitet kroz vrijeme: „Kao što ti je Otac moj objavio moje božanstvo, tako ti sada otkrivam tvoje dostojanstvo: Ti si Petar. Ja, koji sam nepokvareni kamen, kamen temeljac koji je dva naroda učinio jednim, ja, koji sam temelj izvan kojeg nitko ne može graditi, kažem ti, Petre, da si i ti stijena, jer ćeš biti ojačan mojom snagom na takav način da ono što mi pripada mojom snagom bude zajedničko nama oboma kroz tvoje sudjelovanje sa mnom. Na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata pakla je neće nadvladati. Na toj snazi - misli – sagradit ću vječni hram i uzvišenost Crkve svoje, koja će dosezati do neba i stajati na čvrstoći Petrove vjere.“
Ljubav prema Papi, tko god on bio, stoga je temeljna karakteristika svakog kršćanina.
Mi katolici moramo znati da, nakon Boga i naše Majke, Presvete Djevice, po hijerarhiji ljubavi i autoriteta dolazi Sveti Otac.“
Liturgijska čitanja: 1. čitanje Iz 22,19-23; psalam Ps 138,1-3.6.8bc; 2. čitanje Rim 11,33-36; evanđelje Mt 16,13-20
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.
Riječ Gospodnja.
“Krajevi Cezareje Filipove” pogansko je područje sjeveroistočno od Galileje. Tim područjem u Isusovo doba vladao je tetrarh Filip. Isus se povukao na to područje da na miru posveti pažnju Dvanaestorici na početku nove faze svojega mesijanskog djelovanja.
Cilj pitanja, što ljudi govore o Isusu jest opredjeljenje Dvanaestorice. Zato je njima onda i svakomu od nas danas osobno upućeno pitanje: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” Nije dosta osloniti se na ono što drugi o Isusu govore ili misle: valja se osobno odlučiti što je Isus meni. U ime Dvanaestorice nastupa Šimun koji je zajedno s bratom Andrijom prvi pošao za Isusom (usp. Mt 4, 16-18). Matej mu ovdje napominje još jedno ime: Petar. Ivan izvješćuje da mu je Isus dao novo ime prilikom prvog susreta i poziva. Iz Gal 2, 9.11 i 1 Kor 15, 5 vidimo da je to ime na aramejskom glasilo Kefa te da su ga prihvaćali i kršćani koji su govorili grčki. Razumjeli su to kao Isusovu odredbu i prihvaćali je.
Petar ispovijeda vjeru da je Isus Krist ili Pomazanik koji je ujedno Sin Boga živoga. Obećani Mesija s kojim je Bog na poseban način, Bog po njemu djeluje i govori.
Prvo značenje riječi “Petar” jest kamen, i to kamen za praćku koji se može baciti. Međutim, na temelju starozavjetne slike o narodu Božjem kao građevini Božjoj u kojoj Bog postavlja temeljni i zaglavni kamen, ovdje Petar znači stijenu ili kamen temeljac. Isus govori da će na Petru-Stijeni sagraditi Crkvu svoju. To podsjeća na oproštaj Uskrsloga od apostola: poslao ih je da čine njegovim učenicima poganske narode propovijedajući evanđelje i krštavajući one koji uzvjeruju. Najavio je da će u svojemu uskrslom stanju biti s njima u sve dane do svršetka svijeta (usp. Mt 28, 16 20). Crkva su zato kršteni vjernici među kojima boravi Uskrsli. Takvu Crkvu Isus gradi na Petru, ali ona ostaje Isusova. Budući da je Petar prvi pošao za Isusom i prvi ga vidio uskrsloga, on će zajednici krštenih biti jamac vjernosti Isusu i njegovu nauku. Ništa više i ništa manje.
“Vrata paklena” su sile šeola ili podzemlja. Upravo zbog prisutnosti Uskrsloga u zajednici, sile zla neće razoriti zajednicu iznutra, a Petar je Isusovo sredstvo za čuvanje svega što je Isus Crkvi dao i zadao.
“Ključevi kraljevstva” mogu se najispravnije razumjeti po Isusovoj prijetnji farizejima: “Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli” (Mt 23, 13). Isus je svojim djelima i riječima najavljivao i uprisutnjivao kraljevstvo nebesko. To je Božja milosrdna vladavina nad ljudima i poslušni odaziv ljudi Bogu. Farizeji su odbacili Isusov pokret i time “zaključali” kraljevstvo nebesko pred zainteresiranim ljudima. Petar će imati ključeve da olakšava ulazak i opstanak u Kraljevstvu, kojemu je Crkva zemaljska faza ili početak. “Vezati i odrješivati” rabinski su izrazi iz Isusova vremena. Pod njima su ondašnji židovski teolozi mislili na obvezatni vjerski nauk i disciplinu. “Bit će odriješeno… Bit će svezano na nebesima” – znači da Bog s neba priznaje ono što Petar snagom svoje službe odriješi ili sveže. Bog je otkrio Petru tko je Isus. Zato Bog postavlja Petra za jamca vjernosti predaji o Isusu i nauku Isusovu.
U rimskom biskupu kao Petrovu nasljedniku mi katolici gledamo produžetak te Petrove službe. Proučavajući vjeru Crkve kroz stoljeća, on vrši službu vrhovnog pastira i učitelja vjere. Zato mu dugujemo vjerničku poslušnost.
