“Čovjek svih vremena”, engleski državnik, pisac, mučenik rodio se 7. veljaće 1478. u Londonu, a umro 6. srpnja 1535. također u Londonu. Bio je odgojen u kući lord-kancelara, kardinala Mortona, te u Canterbury Caliegeu u Oxfordu. Od g. 1494. dao se na studij prava pa je za to vrijeme stanovao 4 godine kod engleskih kartuzijanaca, te će kao i oni postati mučenik katolićke vjere i Crkve, posebno pape i papinstva. Dao se marno i revno također na humanističke studije te prijateljevanje s Erazmom Roterdamskim (14691536) i s engleskim teologom i humanistom Johnom Coletom (1466-1519) pa i nekim drugima. Godine 1504. More je kao narodni zastupnik u parlamentu izrazio svoje negodovanje kralju Henriku VII. zbog njegovih zakona o porezu.
Tada se povukao iz politickog života te pošao najprije u Louvain pa onda u Pariz da se na tamošnjim visokim ucilištima posveti opet studiju. U javni je život ušao opet nakon smrti engleskog kralja Henrika VII. Tada je postao kraljevski savjetnik. Nakon raznih diplomatskih misija, odlikovan kraljevskim odlikovanjem – plemstvom – g. 1520. postaje tzv. podcuvar kraljevske riznice. Godine 1523. kao govornik donjeg doma More je sve više dobivao naklonost kralja Henrika VIIL, a kod pisanja njegove knjige protiv Luthera postaje kralju savjetnik. A kasnije, kad je Henrik VIII. planirao prekinuti svoj zakoniti brak, pitao je i Morea za savjet. Dakako da je More stajao uvijek uz crkveni zakon. T. More, koji je imao sretnu obitelj, bijaše covjek humora i neustrašiva karaktera, velike pobožnosti i duboke duhovnosti. Skupa s Erazmom Roterdamskim oplakivaše praznovjerje te sve zloupotrebe u Crkvi, no isto tako bijaše zabrinut zbog porasta antiklerikalizma i hereza. Njegov osobni obzir prema kralju i njegov duboki respekt pred kraljevskim autoritetom držao ga je ipak ocevidno u opoziciji pred kraljevim brakolomstvom te pred protupapinskim zakonima. Kralj Henrik VIII. htio je otpustiti svoju zakonitu ženu Katarinu te oženiti Anu Boleyn. Zbog toga htjede najprije prisiliti kler da ga prizna “cuvarom i glavarom engleske Crkve”; na pocetku je još dopustio dodatak – “koliko je to dopušteno jednom kršcaninu”. Toma More kao lord-kancelar odrekao se te svoje visoke službe. To je ispocetka znacilo sa svojom obitelji pasti na prosjacki štap. On je tada u šali rekao: “Ako ne bude drugacije, svatko ce od nas objesiti torbu o rame te od vrata do vrata ici pjevajuci Salve Regana. Na taj cemo nacin biti svi veseli.” Godinu i pol dana More je bio u skrovitosti i marno pisao. Kad je g. 1533. u westminsterskoj opatiji kralj Henrik VIII. slavio svoje nezakonito vjencanje, bio je pozvan i Toma More. Ali on se nije odazvao, što je kralja strašno razbjesnilo. Svojim je prijateljima More svoj postupak ovako obrazložio: “Protiv toga ne mogu ništa pa neka od mene ucine štogod hoce, makar me i objesili; a dokle mi Bog bude milostiv, trudit cu se da se ne osramotim.” Brzo je došlo i do drugog loma: Papa je drugi Henrikov brak proglasio nevaljanim, a njega izopcio iz Crkve. Bio je to papa Klement VII. To se zbilo 11. srpnja 1533. Dana 22. lipnja 1535. u Londonu je odrubljena glava velikom kardinalu, Moreovu prijatelju, Johnu Fisheru jer nije htio priznati Henriku VIII. da je poglavar engleske Crkve, a ni valjanost kraljeva drugog braka. Ni More nije više morao dugo cekati da mu se zbog istog razloga i na isti nacin to dogodi. Bilo je to 6. srpnja 1535. Thomas More bijaše posve miran prije nego ce podnijeti smrt. Svojeg je zeta zamolio da krvniku koji ce mu odrubiti glavu podari zlatnik. Od poduljeg tamnovanja More je oslabio pa su mu morali pomoci da do8e do gubilišta. Ondje je rekao: “Umrijet cu kao vjeran kraljev službenik!” Tada je izmolio 50. psalam “Smiluj mi se, Bože!” Prije smaknuca zagrlio je krvnika, a sam si je povezao oci. Bila mu je odrubljena glava. Toma More je jedan od velikih ljudi, ne samo kao znani humanist, pisac Utopije, nego još kudikamo više kao mucenik savjesti, vjernosti svojoj katolickoj vjeri i namjesniku Kristovu na zemlji. Ako za ikojeg smrtnika vrijedi: “Mortuus adhuc loquitur” – govori još kao mrtav, onda to vrijedi za Tomu Mora. Crkva ga je zato kao i Johna Fishera proglasila svetim. PISMO IZ ZATVORA Objavljujemo odlomak iz pisma što ga je sveti Toma More pisao iz zatvora kceri Margariti (The english Worhs of Sir Thomas More, London, 1557, str. 1454, navod prema Casoslov Božjega naroda str. 2456-2457, KS). “Premda sam, moja Margarito, sasvim svjestan da je moj prijašnji život bio razlogom da potpuno zasluženo budem napušten od Boga, ipak ne prestajem pouzdavati se uvijek u njegovu beskonacnu dobrotu. Stalno se i potpuno nadam u njegovu milost koja mi je pružila snagu da sve u duhu prezrem: bogatstvo, prihode pa i sam život, radije nego da prisižem protiv savjesti. On je dobrostivim naukom ponukao i samoga kralja da me zasad samo liši slobode. (Time mi je Njegovo Velicanstvo u jednu ruku zacijelo iskazalo veliko dobrocinstvo zbog duhovnog napretka moje duše: nadam se, naime, da cu u ovim prilikama taj napredak bolje postici nego u svim onim castima i dobrima što su mi se prije tako nagomilala.) Bog ce istom milošcu ili tako ublažiti kraljev duh da za me ne odredi ništa teže ili ce mi trajno pružiti snagu da bih strpljivo podnio sve ono teže što bi moglo doci. Moja ce strpljivost, povezana sa zaslugama pregorke Gospodnje muke (koja i zaslugom i nacinom u beskrajnoj mjeri nadilazi svaku moju podnošljivost), blažiti kazne što sam ih zaslužio u cistilištu te, po dopuštenju božanske dobrote, ponešto uvecati i nagradu. Ne želim, moja Margarito, sumnjati u Božju dobrotu, iako jasno razabirem da sam slab i krhak. Cak ako bih i naslutio u tom strahu i nemiru da bih negda mogao posrnuti, sjetit cu se da je sveti Petar zbog male vjere poceo tonuti i na sam dašak vjetra pa cu uciniti što je i on ucinio. Zazvat cu Krista: “Gospodine, spasi me.” Nadam se da ce ispružiti svoju ruku, dohvatiti me i nece dopustiti da potonem. Ako pak pripusti da i dalje oponašam Petra te mi je naglo pasti, kleti se i preklinjati (neka to Bog po svome milosrdu što dalje odvrati i neka mi iz tog pada radije pripusti štetu nego korist); uza sve to nadam se da ce se obazrijeti na me okom prepunim milosrda kao što je pogledao i Petra te ce me opet pridici da bih iznova mogao ispovijedati istinu i rasteretiti savjest. Snažno cu podnositi kaznu i stid za ranije odreknuce. Napokon, moja Margarito, sasvim pouzdano znam da me Bog bez moje krivnje nece ostaviti. Stoga cu se u svoj svojoj nadi i pouzdanju sav njemu povjeriti. Ako dopusti da propadnem zbog svojih grijeha, bar ce se na meni proslaviti njegova pravednost. Ipak se nadam da ce preblaga njegova dobrota vjerno cuvati moju dušu i dati da se na meni radije proslavi njegovo milosrde nego pravednost. Budi stoga, kceri moja, dobrog raspoloženja. Ne budi zabrinuta za me pa ma što mi se dogodilo u ovome svijetu. Uostalom, ništa se i ne može dogoditi što Bog ne bi htio. A što Bog hoce, doista je najbolje, pa makar se nama cinilo ne znam kako zlo.”
