Svete mise u našoj župi ćemo slaviti u: 7:30, 9:00, 11:00 i u 18:30 sati.
Prva je nedjelja u mjesecu rujnu, kad molimo i doprinosimo za duhovna zvanja.
Na početku smo nove školske i radne godine. Ova godina uključivat će puno nastave, učenja, radova, projekata… i obdržavanja našeg duhovnog života… Toliko toga! Zato je toliko važno činiti ono što Isus danas predlaže u Evanđelju, ‘sjesti i izračunati troškove’. ‘Dobro započeto je pola posla’, kaže poslovica. Moramo planirati godinu odmah, na početku. Naš raspored, naš studij, naš molitveni plan. To je drugačija za svaku osobu. Ne postoji standardni plan za svakoga. Svatko svoj mora pripremiti u molitvi, u dijalogu, u pregovaranju s Bogom. Nogometaš ima plan treninga. Zna vježbe koje mora više vježbati, a taj raspored se razlikuju od drugih nogometaša. Zna da nekim danima mora trenirati određene skupine mišića, a druge odmarati. Uspjeh cijele sezone ovisi o njegovom planu treninga. Ali nogometaši ne planiraju samo vježbe. Oni planiraju i svoja razdoblja odmora. Savršena ravnoteža između vježbanja i odmora omogućuje im da budu u formi za utakmice. Također jako brinu o svojoj prehrani. Važan dio njihovog treninga je i taktička priprema i koncentracija prije svake utakmice. 22. rujna 2015. Bayern München igrao je protiv Wolfsburga. Lewandowski je bio na klupi tijekom prvog poluvremena dok je njegova momčad gubila 1:0. Počeo je igrati u drugom poluvremenu. Za 6 minuta postigao je prvi gol; 58 sekundi kasnije drugi. Dvije minute kasnije, treći. Još dvije minute kasnije volejem je zabio četvrti gol. Trebale su mu još tri minute da doda peti, briljantnim akrobatskim volejem. Kada su ga kasnije pitali o njegovoj izvedbi, samo je rekao da se za tu utakmicu pripremao kao i uvijek, ‘savjesno’.
Koliko je važna priprema prije utakmice! Planirajmo i svoju školsku i radnu godinu savjesno. Moj raspored za moj molitveni plan (molitva, sveta misa, čitanja duhovnih knjiga…), za učenje, vrijeme za slobodno vrijeme i sport… Marijo, Majko moja, povjeravam tvom zagovoru ovu svoju novu školsku i akademsku godinu koju sada započinjemo.
Liturgijska čitanja: 1. čitanje Mudr 9,13-18b; psalam Ps 90,3-6.12-14.17; 2. čitanje Flm 9b-10.12-17; evanđelje Lk 14,25-33
Čitanje svetog Evanđelja po Luki:
U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!
Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ’Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti može li s deset tisuća presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.
Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.«
Riječ Gospodnja.
Ove izreke donosi i Matej, ali je kod njega ublažena verzija: “Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan” (Mt 10, 37). Luki vlastiti elementi u ovom nizu izreka su:
– hod mnoštva s Isusom na putu prema Jeruzalemu (r. 25);
– roditelje “mrziti” (r. 26);
– križ nositi za Isusom (r. 27; Mt ima “uzeti”);
– kratka parabola o gradnji kule (r. 28-30);
– kratka parabola o kraljevima s nejednakom vojskom (r. 31-32);
– učenik se treba odreći svega što posjeduje (r. 33).
Što se tiče “mržnje” prema ukućanima, izraz je Isus mogao upotrijebiti kao odgovor rođacima i mještanima koji su mu predbacivali da ih “mrzi”. Na ranom stupnju Isusova mesijanskog djelovanja rođaci su polagati izvjesno pravo prednosti nad Isusom, a on im je uzvratio da svojim rođacima smatra sve koji s njime zajedno riječ Božju slušaju i vrše (usp. Lk 8, 19-21 i Mk 3, 21. 31-35). Za njega je važnija Očeva volja od očekivanja obitelji. To rođacima može izgledati namjerno zapostavljanje koje su oni nazvali čak mržnjom. Iz Izr 13, 24 vidimo što se pod mržnjom mislilo: “Tko štedi šibu; mrzi na sina svoga, a tko ga ljubi, na vrijeme ga opominje.” Mržnja ovdje i drugdje u SZ nije unutarnji osjećaj kojim bi čovjek bližnjemu želio zlo ili čak planirao kako da mu napakosti nego izostavljanje konkretnih čina koji su znak ljubavi (usp. Pnz 21, 15-17; Iz 60, 15 i dr.). Ako je radi vjernosti Bogu, koji se sav dorekao u Kristu, nužno izostavljati neke konkretne čine prema ukućanima koji izgledaju kao mržnja, Isusov sljedbenik treba i to činiti.
Pri razmatranju evanđelja za 12. nedjelju kroz godinu vidjeli smo da je mjesto “nositi križ” Isus vjerojatno upotrijebio “nositi znak” poput onog u Ez 9, 4-6, a poslijeuskrsni propovjednici su to pojasnili križem. Tom smo zgodom vidjeli i što znači nositi križ za Isusom uzornim patnikom. Mnoštvu koje se na brzinu oduševilo i prati Isusa u Jeruzalem, on priča parabolu o gradnji kule kojom zove na razmišljanje. Kule su u ono doba gradili bogati posjednici za obranu svoga posjeda od nedobronamjernih prolaznika. Tko bez plana počinje takvu kulu, neće doći dalje od temelja zato što nije predvidio troškove. Druga parabola je iz političkih prilika Isusova vremena, u kojem su vladari s brojnijom vojskom napadali vladare s manjim brojem vojnika. Na dug rok pobjeđivao je onaj koji je znao predvidjeti ishod i na vrijeme “zaiskati mir”. One koji se odazivaju u Isusov pokret, on potiče da taj hod s njim i .za njim bude promišljeni izraz slobodne odluke.
Naše današnje evanđelje završava oštrim poticajem na odricanje od svega što tko posjeduje radi hodanja za siromašnim Isusom. U cijelom ovom odlomku Isus traži troje: odreći se samog sebe, odreći se bolesne navezanosti na vlastitu obitelj, odreći se materijalnog blagostanja ukoliko je zapreka za uključenje u Isusov pokret. Za sve ovo vjernik treba “sjesti i promisliti”.
