Svete mise u našoj župi ćemo slaviti u: 7:30, 9:00, 11:00 i u 18:30 sati.
Započinje jesenski KVATRENI TJEDAN u kojem se vjernici pozivaju na intenzivniju molitvu i djela pokore i ljubavi. Tjedan je posvećen molitvi za svećenička i redovnička zvanja te za kršćansku izgradnju mladeži.
Svako raspelo podsjeća nas na Božju ljubav prema svakome od nas. Svako raspelo je poput naljepnice s cijenom naše otkupnine koju je Isus platio svojom Krvlju.
Zaljubljeni nose sa sobom sliku svoje voljene. Otac u novčaniku ima sliku svoje žene i djece. Dobri kršćani također bi trebali uvijek kod sebe imati raspelo.
Raspelo je učinkovito oružje protiv neptijateljskog otrova. Sotona je opisan kao ričući lav kojeg se treba bojati. Ali u prisutnosti raspela, lav postaje pitoma mačka. U teškim vremenima, u vremenima iskušenja ili kada trpimo bilo kakve neuspjehe, imati raspelo pri ruci koje možemo poljubiti ili pomilovati postaje najvrjedniji instrument. Poljubiti raspelo veliki je čin ljubavi, a može biti i veliki čin kajanja.
Jednom je jedan sveti svećenik otišao u posjet umiručem u bolnicu. Bolesnik je bio Rom, koji je bio veliki grešnik. Nakon ispovijedi, kada mu je svećenik dao svoj raspelo da ga poljubi, taj skrušeni Rom počeo je vikati i nitko ga nije mogao zaustaviti: ‘Ne mogu poljubiti Gospodina s ovim svojim prljavim, pokvarenim ustima!’ Sveti svećenik bio je dirnut tim činom kajanja i odgovorio mu je: ‘Ali slušaj: vrlo brzo ćeš ga zagrliti i dati mu veliki poljubac, na Nebu!’
Odluči danas nabaviti džepni križić-raspelo i uvijek ga nositi sa sobom.
Liturgijska čitanja: 1. čitanje Br 21,4b-9; psalam Ps 78,1-2.34-38; 2. čitanje Fil 2,6-11; evanđelje Iv 3,13-17
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu:
U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji.
I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji
da svaki koji vjeruje,
u njemu ima život vječni.
Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.
Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.«
Riječ Gospodnja.
Priča govori da je za Konstantinove vladavine Rimom jednoga dana pronađen Isusov križ. Konstantin, sin svete Jelene, bio je poganin, ali je poštovao kršćane. Vodio je strahovitu bitku protiv progonitelja Maksencija, poglavara Rima, oko 311. godine. Noć prije bitke Konstantin je usnuo san u kojem je vidio svjetleći križ u zraku i čuo glas koji je rekao: “pod ovim znakom pobijedit ćeš”. Na početku bitke naredio je da se križ stavi na zastave nekoliko bojni i uzviknuo: “Vjerujem u Krista u kojega vjeruje moja majka Jelena”. Bitka je dobivena. Konstantin je postao car i oslobodio kršćane. Tri su stoljeća bili proganjani od strane poganskih vladara. Ali priča ne završava ovdje, kažu da je sveta Jelena, careva majka, zamolila svoga sina Konstantina za dopuštenje da ode u Jeruzalem pronaći križ na kojem je Isus umro. Nakon nekoliko iskapanja pronađena su tri križa. Kako nitko nije mogao reći koji je Isusov križ, doveli su do njih jednu ženu koja je bolovala. Kada ju je dotakao prvi križ, bolesnici je postalo gore, kada ju je dotakao drugi, bila je jednako bolesna kao i prije, ali kada ju je dotakao treći križ, bolesnica je odmah ozdravila. Tada su sveta Jelena, jeruzalemski biskup Makarije i mnogi pobožnici odnijeli križ u pobožnoj procesiji ulicama Jeruzalema. Usput su sreli udovicu koja je mrtvoga sina odnosila na pokop i kada su Sveti križ prislonili uz mrtvoga sina, on je ustao od mrtvih.
Križ je naš identitet, ne zato što je znak smrti, već zato što je Isus, Život, dao svoj život za nas, i upravo kroz križ dolazi nam uskrsnuće.
Imaš svoj križ. To može biti osoba, bolest ili situacija. Ne boj se, možeš biti razapet, i ne razumijeti što se događa, ali ne brini, vjeruj da ćeš uskrsnuti.
