Svete mise u našoj župi ćemo slaviti u 7:30, 9:00 i 18:30 sati.
Ova svetkovina sadržajno spada u božićni ciklus, ali uvijek pada u korizmeno ili uskrsno vrijeme. Sadržajno je ona prvenstveno svetkovina Kristova i zato joj je službeni naziv: “Navještenje Gospodina!” Dakako da je Sin Božji postao pravi čovjek i imao zemaljsku Majku. Zato je ovo i svetkovina one u kojoj je Riječ tijelom postala.
Slave je kršćani Zapada kao posebni blagdan od VI a kršćani Istoka od VII stoljeća. Neki su je htjeli približiti Božiću pa su je slavili na četvrtu nedjelju došašća ili 18. prosinca. Pretegnuo je datum devet mjeseci prije Božića. Kao što datum Božića, kad dani opet počinju biti duži a noći kraće, izražava vjeru prvih kršćana da je Isus nepobjedivo Sunce koje je obasjalo ljudski rod, tako i datum Navještenja Gospodinova ili Blagovijesti izriče vjeru u Boga gospodara prirode prilikom utjelovljenja njegova Sina u proljeće. Ton svetkovini daje zborna molitva u kojoj poznajemo kako je Bog htio da njegova Riječ uzme ljudsku narav u krilu Djevice Marije te molimo da svoga Otkupitelja priznajemo Bogom i čovjekom i tako postanemo dionici božanske naravi. Darovna ističe da je utjelovljenje Sina Božjega početak Crkve zato što se Sin Božji utjelovljenjem “ušatorio” među nama (usp. Iv 1, 14) i omogućio da Crkva bude znak i sredstvo Božje prisutnosti među ljudima.
Za prvo čitanje imamo Izaijino proročanstvo o Emanuelovoj majci koje mi kršćani vidimo ispunjeno na Mariji. Za drugo čitanje imamo odlomak iz Heb 10, 4-10 o Sinu kojemu je Otac prilikom utjelovljenja dao tijelo da kao poslušni čovjek izvršava njegovu volju. Za evanđelje imamo navještenje Mariji koju će Duh Sveti osjeniti i ona će bez intervencije muškarca začeti Sina Božjeg.
Danas pokleknemo u Vjerovanju kod riječi: “I utjelovio se po Duhu Svetom od Djevice Marije i postao čovjekom”. Time na vanjski način očitujemo vjeru u ovu središnju vjersku istinu kršćanstva.
