Odgojen u duhu Benediktova pravila, sveti Beda je cijeli života kao benediktinac koristio svoj anglosaksonski genij za molitvu, razmišljanje i intelektualni rad. Tumačenjem Svetog pisma i pisanjem brojnih povijesnih djela širio je kraljevstvo Božje. Svojim svetačkim životom pjevao je Bogu hvalu i slavio ga u trima osobama: Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Rođen je 672. (ili 673.) godine u sjevernoj Engleskoj, na posjedu samostana Wearmouth. On za sebe kaže: „Rodio sam se na poljskom posjedu toga samostana (Wearmout). I kad sam bio u dobi od sedam godina, moja me obitelj povjerila na odgoj i izgradnju najprije časnome opatu Benediktu, a kasnije opatu Ceolfrithu. Sve preostalo vrijeme svoga života proveo sam u tome samostanu i potpuno se posvetio proučavanju Svetog pisma. I dok sam živio u stezi i dan za danom u koru s ostalima pjevao časoslov, moja je velika radost uvijek bila studirati, proučavati i pisati.” U 19. godini Beda je primio red đakonata, a u 30. svećenstva. Taj duhovni čovjek o sebi piše: „Od vremena kad sam postao svećenik pa sve do svoje 59. godine bavio sam se proučavanjem Svetog pisma, iz svoje potrebe tako i iz potrebe svojih.” Kao u drugim benediktinskim samostanima diljem Europe, tako i u Yarrow-u benediktinci su držali školu, za svoj podmladak i za ostale mladiće koji su htjeli kod njih učiti „septem artes liberales”. Na toj školi, koja je već bila poznata po učenom Alkuinu, i Beda je bio učitelj Svetog pisma.
Zbog svojih egzegetskih djela, koja se dijele na Komentare i Homilije, u srednjem vijeku uživao je glas „theologus celeberrimus” (najslavniji teologa), a zbog svoje „Historia Ecclesiastica Gentis Anglorum” (Crkvena povijest engleskoga naroda), u pet knjiga, dobio je naslov „Otac povijesti Engleske”. – Umro je u Yarrow-u 25. svibnja 735. godine. Koliko je Crkva cijenila ovoga sveca, najbolje svjedoči sinoda u Akvisgranu (Aachenu) 836. godine kad ga je nazvala: „Venerabilis et modernis temporibus doctor admirabilis” (Časni i u novije vrijeme divni učitelj). Papa Leon XIII. proglasio ga je naučiteljem Crkve.
Beda Časni ubraja se među ljude srednjega vijeka koji su dostojni divljenja. Može će reći kako je on svojom mudrošću, koja se očitovala u njegovu životu i njegovim znanstvenim djelima, u ono tamno doba europske povijesti prosvijetlio Zapad jer je s njim započelo proljeće zapadne kulture.
