Svete mise ćemo slaviti u 7:30, 9:00, 10:15, 11:30 i u 18:30 sati.
Prva je nedjelja u mjesecu svibnji kad molimo i doprinosimo za duhovna zvanja.
Bog nam daje obilato. U materijalnom smislu ne oskudijevamo. Uglavnom se ne žalimo na hranu i odjeću. Osim toga, nismo prognanici, ne živimo u političkoj diktaturi, imamo određene građanske slobode. A mi kao slabi i nezahvalni ljudi ne gledamo na ono što imamo – misleći da se to podrazumijeva – nego se opterećujemo što nemamo ovo ili ono. A što reći o duhovnom bogatstvu? Ni tu nismo siromašni. Ako smo imalo Bogu okrenuti, vjerujemo da je Bog dobrostiv, da nam oprašta naše ludosti i naše grijehe, te da nam otvara cijelu vječnost. Isus ne daje apostolima tek nekoliko malih ribica. Njihova je mreže bila puna velikih riba. Sto pedeset i tri. Zašto bi u nas bilo drugačije? Treba samo još jedanput malo bolje prebrojiti.
Liturgijska čitanja: 1. čitanje Dj 5,27b-32.40b-41; psalam Ps 30,2.4-6.11-12a.13b; 2. čitanje Otk 5,11-14; evanđelje Iv 21,1-19
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu:
U ono vrijeme:
Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa.
Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo.« A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.
Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: »Donesite ribâ što ih sada uloviste.« Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin.
Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.
Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim.« Kaže mu: »Pasi jaganjce moje!« Upita ga po drugi put: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« Kaže mu: »Pasi ovce moje!« Upita ga treći put: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Ražalosti se Petar što ga upita treći put: »Voliš li me?« pa mu odgovori: »Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.« Kaže mu Isus: »Pasi ovce moje!« »Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.« A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: »Idi za mnom!«
Riječ Gospodnja.
Ivan je u 20. poglavlju prikazao ukazanje Uskrsloga u Jeruzalemu: Magdaleni na grobu, Desetorici na Uskrs navečer te osam dana kasnije Jedanaestorici s Tomom. Ovdje imamo ivanovsku gradu o ukazanju u Galileji. Dok je u poglavljima 1-20 četvrtog evanđelja prvenstveno naglasak na Isusu kao Očevu objavitelju, u ovom je naglasak na Crkvi u poslijeuskrsnom vremenu. Cilj je ovog ukazanja da Sedmorica prepoznaju Uskrsloga i da Uskrsli rehabilitira Petra nakon što ga se Petar odrekao, ali se pokajao za svoj kukavičluk.
Poglavlje počinje kao da u prethodnom nije bio najavljen svršetak evanđelja: u 20, 30-31 bilo je rečeno da je Isus učinio i mnoga druga znamenja a da su ova zapisana kako bi kršćani nastavili vjerovati u Isusovo mesijanstvo i božansko sinovstvo te tako imati kvalitetni život. To smo čuli na završetku prošlonedjeljnog evanđelja. Ivanovska zajednica čuvala je ovu zgodu i vjerojatno ju je naknadno dala unijeti u evanđelje svoga utemeljitelja zato što je važna za pravo mjesto voljenog učenika u Crkvi koju vodi Petar.
U recima 1-14 je izvještaj o čudesnom ribolovu na Isusovu inicijativu. U toj zgodi bitna je uloga voljenog učenika koji prvi prepoznaje Gospodina na obali jezera i govori Petru te pušta da Petar od radosti prvi otpliva na obalu. U ovom prizoru ključan je r. 12: “I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: ‘Tko si ti?’ Znali su da je Gospodin.” Ova primjedba upućuje na misterioznost uskrsnuća kao eshatonskog i metahistorijskog događaja. Isus jest isti, ali se i promijenio. Onaj koji je bio proboden sada živi, ali se nije vratio u još jedan zemaljski život. Promijenio se. Učenici su zadivljeni nad onim što se s njime dogodilo i ne usuđuju se pobliže ulaziti u taj misteriozni Božji zahvat.
U ovom prizoru zagonetan je i broj od 153 ulovljene ribe. Sam ribolov, kao u Lk 5, 1-11, simbol je misijskog djelovanja učenika koji ljude imaju “loviti” u smislu spasavati od moralne i religijske propasti. Broj od 153 prvenstveno je podatak očevica o zbiljskom događaju, a iz konteksta on može biti i aluzija na širinu i univerzalnost kršćanskog poslanja.
Značajan je u r. 12 Isusov poziv Sedmorici da doručkuju te podatak u r. 13: “Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu”. Slično je u 6, 11 evanđelista zabilježio da Isus osobno “razdijeli kruhove onima koji su sjedili”. Na oba mjesta ovo je aluzija na euharistiju u kojoj Isus svojom riječju i kruhom hrani sudionike.
Drugi prizor je rehabilitacija Petra pred povijesnim svjedocima. Radi Petrova trostrukog zatajenja Isus ga tri puta pita, da li ga ljubi. Isus je znao da se Petar pokajao i on mu je već oprostio. Sada mu je želio dati priliku da svoje kajanje ispovjedi pred učenicima. Na treći Isusov upit “Petar se ražalosti” (r. 17). Ovo je zdrava nesigurnost. Prije muke Isusove bio je grešno siguran u sebe i doživio je svoj moralni pad. Sada je svjestan svoje slabosti. U njegovu izrazu: “Gospodine, ti sve znaš. Tebi je poznato da te volim” uključena je zahvalnost što mu Isus oprašta i svijest da ga Isus pozna bolje nego on sam sebe. U ovoj svijesti prisutna je ponizna molba da mu Gospodin udijeli ustrajnost. Tako rehabilitiran, Petar će kao obraćeni grešnik moći voditi Crkvu kao znak i sredstvo izmirenja ljudi s Bogom i međusobno.
Isus mu najavljuje mučeničku smrt. “Raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati” najava je smrti na križu. U r. 19 evanđelista bilježi: “A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga”. Iz konteksta je jasno da njegovi čitaoci znaju kako je u vrijeme pisanja evanđelja Petar već proslavio Boga mučeničkom smrću na križu.
Iz ovog eklezijalnog ukazanja Uskrslog na Galilejskom jezeru za nas slijedi dvoje: Isusa prepoznajemo na euharistiji gdje nas on osobno hrani svojom riječju i posvećenim kruhom; rehabilitiranog Petra Isus je ponovno stavio na čelo Dvanaestorice a njegova služba i dalje postoji u kršćanskoj zajednici, nakon što je on proslavio Gospodina mučeničkom smrću.