Svete mise u našoj župi ćemo slaviti u: 7:30, 9:00, 10:15, 11:30 i u 18:30 sati.
Danas moramo moliti. Moramo moliti za sve vjerne pokojnike koji s velikim iščekivanjem nestrpljivo čekaju vidjeti lice Gospodinovo. Moramo učiniti samo ono što možemo. Moramo se brinuti za njih i boriti se za njih, a to je puno.
Duše vjerno preminulih su u nesposobnom stanju. Iako više nisu fizički s nama, nisu daleko od nas. Iako više ne dišu, još uvijek žive. I baš kao što članovi obitelji svojom prisutnošću i molitvama mogu napraviti ogromnu pomoć svojim bolesnim, tako i mi možemo napraviti ogromnu pomoć za naše vjerne preminule braću i sestre.
Molimo se za one koji se više ne mogu sami moliti. Nudimo žrtve za one koji više ne mogu sami ponuditi prihvatljivu žrtvu. Volimo one koji više ne mogu voljeti druge. To nije ništa čudno. To je prirodno. Činimo to za naše mrtve. Činimo to za naše heroje. Činimo to za one koje volimo. Gospodin nije umro samo za žive. Umro je i za mrtve.
Tako je Krist pokazao svoju ljubav. Tako i mi možemo pokazati svoju ljubav. Mi smo obitelj zauvijek. Raj možda rastavlja obitelji na zemlji, ali samo zato što nas raj ujedinjuje kao braću i sestre u jednoj ljubavi koja je od Boga, našeg Oca, i našeg brata Isusa Krista
Liturgijska čitanja: 1. čitanje Job 19,1.23-27a; psalam Ps 27,1.4-5.7.8b.9a.13-14; 2. čitanje Rim 5,5-11; evanđelje Iv 6,37-40
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu:
U ono vrijeme:
Reče Isus mnoštvu: »Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao
ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan.«
Riječ Gospodnja.
Danas razmišljamo o najvažnijoj tajni našega života: o vječnoj budućnosti, o onome što nas čeka nakon ove zemaljske prolaznosti. Isus nam u današnjem Evanđelju snažno poručuje da On neće nikoga izgubiti, nego da će sve one koje mu Otac daje, uskrsnuti u posljednji dan. Ova je poruka temelj naše vjere i naše nade u Kraljevstvo Božje. Što je baš taj “posljednji dan”? Teologija nas uči da je posljednji dan jedan od najvažnijih događaja u povijesti svijeta. To je dan konačnog sudu, kada će se sve otkriti — svako srce, svaki čin, svaka riječ. U tom trenutku bit ćemo uskrišeni i tijelom i dušom, i svi ćemo biti pozvani na završno suđenje, ali i na slavljenje Božje pravednosti i milosti. Tada će Bog dovršiti svoje djelo stvaranja i spašavanja, a vječni život će postati realnost za one koji su život ovdje, na zemlji, živjeli u vjeri, ljubavi i s nadom u Krista. Vječni život je plod zemaljskog života, on ovisi o našem zemaljskom življenju. Vječni život nije automatizam, nego plod našeg svakodnevnog života, naše svakodnevne vjere i svakodnevnog djelovanja. Sveti Augustin nas uči da je naš zemaljski život priprema za vječnost: kako živimo, kako se molimo, kako se odnosimo prema drugima — sve to ima svoju težinu i utječe na našu konačnu sudbinu. Sv. Pavao nas podsjeća da je Duh Sveti nazočan u nama, i da je on jamstvo našeg budućeg uskrsnuća i vječnog života. Zato je važno živjeti svaki dan u vjeri i ljubavi, radeći dobra djela i ostajući povezani s Kristom, jer samo tako možemo, računajući na Božje milosrđe doći u Život vječni, u Raj.
