Svete mise u našoj župi ćemo slaviti u: 7:30, 9:00, 10;15, 11:30 i u 18:30 sati.
Jesmo li pripravni za Gospodinov dolazak? Jesmo li pripravni za naš odlazak Gospodinu? Nesumunjivo to će se desiti, Isus će doći na kraju vremena, ali također će izaći u susret svakome od nas kad nam dođe kraj našega zemaljskog života.
Nepredvidljivost ili nepromišljenost, odgađanje pokajanja ili priznanja, odgađanje odluka, mogu nam zauvijek oduzeti slavu. S druge strane, život proživljen pred Bogom, ne zanemarujući detalje, može otvoriti nebeska vrata.
Stoga smo danas pozvani da razmislimo i donesemo odluke: „Razmislimo hrabro o svom životu. Zašto ponekad ne nađemo te minute da s ljubavlju dovršimo posao koji nas se tiče i koji je sredstvo našeg posvećenja? Zašto zanemarujemo obiteljske obveze? Zašto se tako žurimo dok molimo ili dok smo na svetoj Misi? Zašto nam nedostaje vedrina i mir kad se radi o našim dužnostima, nego se bez ikakve žurbe zaustavljamo na kapricioznim idejama? Možda ćete primijetiti: Ma to su samo sitnice. Da, zacijelo jesu: no ove sitnice su ulje, naše ulje, koje hrani plamen i omogućuje da svjetlo gori”.
Liturgijska čitanja: 1. čitanje Mudr 6,12-16; psalam Ps 63,2-8; 2. čitanje 1Sol 4,13-18; evanđelje Mt 25,1-13
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ’Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ’Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ’Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ’Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ’Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«
Riječ Gospodnja.
Tumači se slažu da je ova prispodoba Matejeva alegorijska razrada kratke Isusove prispodobe o budnosti (usp. Lk 12, 35-38). Iz nje možemo naslutiti povijesnu situaciju u Matejevoj zajednici: druga i treća generacija kršćana splasnula je u oduševljenju i čudila se što ljudska povijest teče dalje, a Isus ne dolazi ponovno kao što je obećao prilikom svoga uzašašća. Matej je tako ispripovijedao ovu prispodobu da vjernicima pomogne sadržajno čekati Božji dolazak. U Matejevo doba jedni su čekali neodgovorno, ludo -kao da će Gospodinov dolazak biti odgođen na beskonačnost. Drugi su čekali spavajući, isključujući se iz povijesnog svijeta kao da je kršćansko poslanje u svijetu sasvim obavljeno. Jednima i drugima po ovoj prispodobi Matej poručuje da trebamo čekati spremni i aktivno djelujući u svijetu u ime Kristovo.
“Kraljevstvo će nebesko biti kao deset djevica…” (r. 1). U povijesnom djelovanju Isusa u Palestini za vrijeme Tiberija kraljevstvo nebesko znači bitno religioznu vrijednost koja zadire u zemaljski život ljudi, ali je otvorena i za budućnost koju Bog sprema. To je posluh Bogu, koji milosno vlada, i konačni milosni zahvat Božji u ljudsku obitelj te u život pojedinaca.
“Deset djevica” jest deset djevojaka iz mladoženjina susjedstva koje su pozvane da pridonesu zajedničarskom aspektu ženidbene radosti mladenaca. Broj deset je okrugao, lakše se pamti. Inače nije bio određen. “Svjetiljke” su zemljane posude s drškom kroz koju se provlačio prst. U njih se ulijevalo ulje i stavljao fitilj. Spretne djevojačke i ženske ruke nosile su ih po kući i dvorištu da svijetle uzvanicima koji su se kretali po dvorištu ili sjedili za stolom.
“O ponoći” (r. 6) znači u kasne noćne sate, kad su svi pozaspali. Značajno je da Matej u r. 2-3 najprije spominje lude pa mudre: “Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulje. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulje.” U alegorijskoj razradi, osobito kod crkvenih otaca, “ulje” označuje dobra djela vjernika u svijetu koji se tako pripravljaju na odgođeni Gospodinov dolazak.
“Iziđite mu u susret! ” Sve su djevojke zaspale zbog duga čekanja. Budi ih vratar i podsjeća na njihovu dužnost da osvijetle na kapiji ulazak zaručnika i pratnje. “Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke” (r. 8) – govore lude djevojke mudrima. Priznaju da nisu predvidjele vrijeme čekanja i pokušavaju u zadnji čas pribaviti potrebno ulje. “Pođite k prodavačima” (r. 9) sasvim je zbiljski poticaj, jer su prodavači u vrijeme svatova bili spremni poslužiti mušterije u bilo koje doba dana i noći. Dok su lude bile kod trgovca, vrata su se zatvorila i počela je svadbena gozba za pozvane. Tko ne dođe na vrijeme, vrijeđa mladence, podcjenjuje uzvanike.
Nerazborite djevojke upućuju naziv poštovanja: “Gospodine, Gospodine, otvori nam!” (r. 11). Žele ući, jer su bile pozvane i osjećaju se počašćene pozivom. Sada su u opasnosti da budu isključene zbog svoga nepredviđanja da će čekanje na dolazak zaručnika potrajati dugo. “Ne poznajem vas” znači: odbijam vas prepoznati, neću sada da za vas znam, prekasno je.
Matej je prispodobu prilagodio Crkvi koja čeka paruziju. On traži ozbiljnost vjernika pred činjenicom odgođenoga Isusova drugog dolaska. Neodgovorno bi bilo paruziju sasvim zabaciti ili spavati u svijetu koji treba Crkvu i kršćane. “Stoga ‘biti mudar’ znači ozbiljno računati s budućnošću, a ipak ne preskakati vrijeme, nego proživljavati ga oslonjen na budućnost, jer se ‘spremnost’ očituje u sadašnjosti i usmjerena je na budućnost” (W. GRUNDMANN: Das Evangelium nach Matthäus, 529).
Gospodin Isus hrani nas na svakoj misi svojom riječju i svojim posvećenim kruhom da bismo mogli vjernički čekati. Neka nam udijeli da naše čekanje bude mudro: da ne zatvaramo oči pred sadašnjošću Crkve i svijeta, ali da ne zaboravljamo budućnost koju Bog sprema.
