Svete mise u našoj župi ćemo slaviti u: 7:30, 9:00, 10;15, 11:30 i u 18:30 sati.
Danas Crkva slavi trideset i treću nedjelju kroz godinu, posljednju prije svečanosti Krista Kralja koja zatvara liturgijsku godinu.
Glavni sadržaj baštine koja nam je dana sastoji od milosti Božje, oni koji je primaju s dobrim raspoloženjem i velikodušnošću, omogućuju sebi primanje još više milosti. S druge strane, oni koji ne iskoriste dobra koja im Bog šalje i „pokopaju ih“, zbog lijenosti i nedostatka velikodušnosti, koji ne mole ili ne idu na sakramente, dobrovoljno postaju nesposobni primiti više i rasti da bi urodili većim plodom. Zato Gospodin kaže „svakome tko ima, dat će se više i imat će obilje; Ali onome tko nema, oduzet će se i ono što ima “.
S druge strane, kada se velikodušno raspoložimo za služenje Bogu, u svojoj osobnoj molitvi i, posebno, u žrtvi oltara, to bi bilo poput davanja svojih talenata u ruke „novčara“ koji jamče plod naših darova. Ali oni koji su sebični i uvijek traže vlastitu korist, guše svoju plodnost.
Talenti također predstavljaju naše ljudske osobine i osobne sposobnosti. I u tom smislu, ne možemo se poistovjetiti sa slugom koji zakopava svoj talent: „Kako je žalosno ne izvući korist i autentični plod iz svih osobina, malobrojnih ili mnogih, koje je Bog dao, da se može služiti ljudima i društvu! Zato, iskopaj svoj talent! Izvuci iz njega korist. Onda ćeš okusiti radost koja kaže da u tom nadnaravnom poslu ne igra ulogu dobitak kojemu se ljudi dive. Važno je samo, da mi dademo sve što jesmo i što imamo, da pazimo na korisnost talenta i da bez prekida donosimo dobre plodove.“
Konačno, dobar način da primljeni talenti djeluju je pomoći drugima da otkriju svoje talente, ukratko, da se obradujemo zbog toga što se otkrivaju talenti drugih, tako da i oni sudjeluju u ovoj božanskoj plodnosti.
Liturgijska čitanja: 1. čitanje Izr 31,10-13.19-20.30-31; psalam Ps 128,1-5; 2. čitanje 1Sol 5,1-6; evanđelje Mt 25,14-30
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:
»Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«
Riječ Gospodnja.
U Matejevu tekstu stoji da Isus ovu prispodobu upućuje učenicima, ali je povijesno vjerojatno bila upravljena farizejima, koji su od Boga primili dar riječi Božje i predstojničke službe u vjerničkoj zajednici, a nisu se dovoljno zalagali. Isus ih je kritizirao da govore, a ne čine (Mt 23, 3), da zaključavaju vrata Kraljevstva pred neupućenima, sami ne ulazeći, a drugima priječeći da uđu (Mt 23, 13; Lk 11, 52). Matej je prispodobu više prilagodio Crkvi svoga vremena i kasnijim sudionicima nedjeljne liturgije. Kod njega je ključno što gospodar prilikom polaska daje sve svoje imanje, ali svakomu prema njegovoj sposobnosti. Pokazuje potpuno povjerenje u sluge: što steknu gospodaru i sebi su stekli. Očito da je u Matejevoj Crkvi bilo nejednakih po položaju, duhovnosti i misionarskim uspjesima. Umjesto da jedni drugima zavide, Matej ih na temelju ove prispodobe potiče da svjesno iskoriste talente koje su primili te da u nejednakosti vide znak Božje osobne pažnje prema svakomu, jer Bog ne preopterećuje, nego računa sa svojim vjernicima kakvi jesu.
Ključan je pojam talenta. To je bio kovani novac od zlata ili srebra, težak po nekoliko desetaka kilograma. Nije bio isti u Grčkoj i Siriji Isusova vremena. Grčki talent vrijedio je 6.000 denara, a denar je bio plaća za jednu nadnicu. Tako gazda najsposobnijem sluzi daje novac u vrijednosti od pet talenata ili 30.000 nadnica, onomu sa srednjim sposobnostima dva talenta ili vrijednost od 12.000 nadnica, a onomu s najmanje sposobnosti “samo” jedan ili vrijednost od 6.000 nadnica. Novcem su mogli osobno raditi i tako zarađivati ili ga pozajmiti novčaru, čime bi dobili kamate od otprilike 14%. Propis za novac ili tuđe blago bio je ovaj: ako se sakrije u kući pa nestane, odgovoran je onaj koji je trebao čuvati; ako se zakopa u zemlju pa nestane, čuvar nije bio odgovoran.
Prva dvojica slugu stekla su dvostruku svotu i dobivaju istu nagradu: pripuštenje u intimno zajedništvo s gospodarom, koji je u ovoj prispodobi slika Boga. Treći sluga imao je iskrivljenu sliku o gazdi: smatrao ga je strogim i nemilosrdnim gospodarom pred kojim sluga može biti samo kriv. Zato zakopa gospodarov novac i ne poduzima nikakvu inicijativu. Taj sluga s iskrivljenom slikom o gospodaru poticaj nam je da se pitamo nismo li gdje ljude otjerali od Boga i Crkve osornim svjedočenjem Boga.
Prispodoba je postala sastavni dio evropske kulture, jer svi narodi govore o talentima koje imaju pojedinci. To su naravne sposobnosti s kojima se rađamo, a koje možemo i trebamo usavršavati. Zato se danas pitamo kako koristimo Božje talente. Nadalje, kako cijenimo rad domaćica i neznatnih? Pridonosimo li aktivno porastu Božje stvari u svijetu? Opravdavamo li povjerenje koje nam je Bog iskazao poslavši nas u život baš u ovo doba, medu ovakve ljude, s ovakvim sposobnostima?
