Kao i kod tolikih drugih svetaca i mučenika iz prvih kršćanskih vremena, tako i kod svete Barbare moramo priznati da znamo jako malo pouzdanoga o njezinu životu i smrti. Već smo upućeni na kasnije nastale legende koje su se plele oko njezina lika. Pri tom je, također, dobro imati na pameti ono što kaže Hans Hümmeler, koji je napisao veliku knjigu o svecima, da vjera ima drugo vrednovanje nego razum. Vjera u moćni zagovor svetaca uvrstila je svetu Barbaru među 14 velikih pomočnika u nevoljama. Kršćanski puk zaziva je osobito kao zaštitnicu dobre smrti. Znamo koliko je tu svetu djevicu štovao mladi poljski svetac sv. Stanislav Kostka i osjetio njezin moćni zagovor u svojoj teškoj bolesti. Svetica mu se ukazala u pratnji dvaju anđela, od kojih ga je jedan i pričestio, jer njegov stanodavac, fanatični protestant, nije dopustio pristup katoličkom svećeniku u svoju kuću. Seljaci zazivaju sv. Barbaru za nevremena protiv groma. Njoj se utječu i rudari koji su, radeći pod zemljom, uvijek u opasnosti.
Zanimljivo je da su sv. Barbaru za vrijeme ratova zvali u pomoc artiljerci i to ne samo katolici vec i protestanti koji donekle zaziru od štovanja svetaca. Njezine uspomene nije nestalo ni u protestantskim zemljama kad je reformacija zbrisala spomen mnogih svetaca. S blagdanom Svete Barbare povezani su i neki adventski obicaji. U nekim našim krajevima stavlja se žito u tanjurice, koje proklija, zazeleni se te postaje božicni ures u kucama i crkvama. Drugdje opet siju pšenicu tek na blagdan Sv. Lucije, devet dana kasnije. U zemljama njemackog jezicnog podrucja odrežu na blagdan Sv. Barbare grancicu s trešnje, stave je u vodu i na toplo pa ta grana za Božic procvjeta. Tako je sveta Barbara jedna od adventskih glasnica koja nam naviješta Božic, dan u koji je procvao najljepši cvijet na stablu covjecanstva, Isus Krist. To je vec naviješteno u Starom zavjetu od proroka Izaije: »Isklijat ce mladica iz panja Jišajeva, izdanak ce izbit iz njegova korijena« (Iz 11,1). I sveta Barbara divan je cvijet koji je procvao na stablu kršcanstva. Legenda pripovijeda da je bila kcerka Dioskorusa, bogatog trgovca purpurom u gradu Nikomediji u Maloj Aziji. Otac ju je htio udati za bogatog prosca. Kako je bila lijepa, cuvao ju je kao dragulj i prije nego je otišao na jedno dulje putovanje, zatvorio ju je u neki toranj s dva prozora. Možda i zato da ne bi došla pod utjecaj kršcanstva. Kad se vratio, našao je na tornju probijen treci prozor, a na pragu njemu mrski znak križa. Barbara mu je hrabro priznala da je ona dala uciniti oboje: tri prozora, da je podsjecaju na tajnu Presvetog Trojstva, a križ, da je podsjeca na otkupljenje. Otac je pobjesnio od gnjeva i predao je na muke. Kako je Bog cudesno iscijelio njezine rane, otac ju je ponovno predao sucima i sam je ubio vlastitom rukom. Tako kaže legenda. Neki misle da je, po svoj prilici, poginula za svoju vjeru god. 306. A iz mucenicke smrti i sv. Barbare i tolikih drugih mucenika izrastao je život i snaga duha koja nadvladava svako progonstvo. Vjerujemo da se pobožni kršcanski osjecaj ne vara zazivajuci u pomoc svetu Barbaru. U likovnoj umjetnosti ovjekovjecio je sveticu prekrasnom slikom H. Holbein stariji.
