Svete mise u našoj župi ćemo slaviti u: 7:30, 9:00, 10:15, 11:30 i u 18:30 sati.
Po odredbi Hrvatske biskupske konferencije prva nedjelja u veljači se slavi kao “Dan života”.
Isus je svoj govor iz današnjeg evanđelja izgovorio ljudima koji su živjeli pod rimskom okupacijom – politički, ekonomski i društveno potlačenima. Židovski narod bio je opterećen porezima, nasiljem rimske vojske i osjećajem da im je sloboda oduzeta. U takvom ozračju Isusove riječi bile su vrlo radikalna i teške za shvatiti.
Kaoju poruku možemo izvuči mi koji živimo u potpuno drukčijem svijetu pod pritiskom konzumerizma, suda društvenih mreža i stalne potrebe za dokazivanjem. Ipak, Blaženstva jednako snažno progovaraju i u našem kontekstu.
. Siromasi duhom
Tada: Ljudi su bili stvarno siromašni i politički podjarmljeni. “Siromaštvo duhom” značilo je poniznost pred Bogom, a ne pred Rimom.
Danas: Mnogi nisu materijalno siromašni, ali su zarobljeni potrebom za statusom, imidžem i digitalnim odobravanjem. Blaženstvo poziva na slobodu od ovisnosti o dojmu.
2. Ožalošćeni
Tada: Židovi su tugovali zbog gubitka slobode, žrtava rimskog nasilja, identiteta i pravde pod rimskom vlašću.
Danas: Tuga se često skriva iza filtriranih fotografija i “savršenih” profila. Blaženstvo vraća vrijednost iskrenosti i ranjivosti.
3. Krotki
Tada: Krotkost je bila snaga onih koji nisu imali političku moć. Rimljani su cijenili silu, a Isus nudi suprotan put.
Danas: Društvene mreže nagrađuju glasne, agresivne i polarizirajuće. Krotkost postaje znak unutarnje snage, a ne slabosti.
4. Gladni i žedni pravednosti
Tada: Pravednost je bila gotovo nedostižna pod rimskom okupacijom i korumpiranim lokalnim strukturama.
Danas: Pravednost se gubi u interesima, osuđivanjem, bez saslušanja, neisomišljenika na društvenim mrežama i površnim raspravama. Blaženstvo poziva na duboku, dosljednu želju za istinom.
5. Milosrdni
Tada: Milosrđe je bilo revolucionarno u kulturi osvete i stroge pravde.
Danas: Milosrđe je jednako revolucionarno u svijetu brzog osuđivanja, “cancel kulture” i digitalnog linča.
6. Čistoga srca
Tada: Čisto srce značilo je vjernost Bogu usprkos političkim pritiscima i strahu.
Danas: Srce je često rastrgano između ambicija, usporedbe i straha od propuštanja. Čistoća srca postaje poziv na autentičnost.
7. Mirotvorci
Tada: Sukobi su bili svakodnevni – između Židova i Rimljana, između različitih židovskih skupina, između bogatih i siromašnih.
Danas: Sukobi su digitalni, brzi i globalni. Mirotvorac je onaj koji ne širi mržnju, ne dijeli i ne provocira, nego gradi mostove.
8. Progonjeni zbog pravednosti
Tada: Oni koji su se suprotstavljali nepravdi Rimskog Carstva često su stradavali.
Danas: Ljudi koji žive po savjesti nerijetko se suočavaju s pritiskom da se “uklope”, da šute ili da se prilagode trendovima. Blaženstvo ohrabruje ustrajnost.
Liturgijska čitanja: 1. čitanje Sef 2,3; 3,12-13; psalam Ps 146,6c-10; 2. čitanje 1Kor 1,26-31; evanđelje Mt 5,1-12a
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju:
U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:
»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!«
Riječ Gospodnja.
Uvod u ovaj odlomak pokazuje Isusa kao novog Mojsija koji uzlazi na goru i daje novi Zakon za ponašanje ljudi. Isus sjedi dok poučava, što je pravi učiteljski položaj u Palestini njegova vremena. “Pristupe mu učenici” koji su počeli osobno pristajati uz njega, s njime dijeliti dobro i zlo, pošli za njim. Isus govori pred mnoštvom znatiželjnika, ali naučava učenike iznoseći pred njih moralni ideal koji ide dalje od obdržavanja formalnih propisa SZ. To je moral samog Isusa koji je vjerovao da iz svake životne situacije čovjek može ostati otvoren Bogu te ondje gdje živi i radi biti odraz Božje dobrote.
Prema Mateju ima devet blaženstava: siromasi duhom, ožalošćeni, krotki, gladni i žedni pravednosti, milosrdni, čisti srcem, mirotvorci, progonjeni zbog pravednosti, oklevetani i prognani zbog Isusa. U svim blaženstvima govor je u indikativu kao da već jest, ali se misli na konačno stanje u eshatonskoj budućnosti. Tko sada podnosi određena stanja i poduzima određene akcije, u Božjoj budućnosti imat će sreću koju Isus obećava.
1. Siromasi duhom nisu ljudi prazne pameti, kako je mislio njemački filozof Schopenhauer a kod nas misli marksistički filozof Branko Bošnjak. Isus se na početku svoga djelovanja predstavio riječima starozavjetnog proroka iz Iz 61, 1 kao Pomazanik koji donosi radosnu vijest siromasima. Kasnije je zahvalio Ocu što u njemu prepoznaju Mesiju “maleni” (usp. Lk 10, 21 i Mt 11, 25). Povijesno su zato “siromasi duhom” Dvanaestorica i stanovnici Galileje koji su u Isusu vidjeli Božjeg siromaha što se u svemu oslanja na Boga i njih zove na takav hod kroz život. Oni su pred Bogom prignuti na prošnju, svjesni da Božje kraljevstvo mogu dobiti samo kao dar, a ne osvojiti vlastitom snagom. Siromasi duhom su ponizni, pred Bogom prignuti vjernici.
2. Ožalošćene će utješiti Bog, jer je ovdje riječ o tzv. teološkom pasivu. Sir 48, 24 kaže da je Izaija “tješio žalobne na Sionu”. Bili su to starozavjetni vjernici koji su se žalostili zbog deportacije sunarodnjaka u tuđinu, ali i zbog kršenja Božjih zapovijedi te zbog nepravdi u društvu. Bog ima sućuti za ljudske suze, a Isus u Božje ime obećava sadržajnu utjehu.
3. Krotki su isto što i siromašni; ponizni, kako vidimo u Ps 37, 11 koji Isus ovdje izravno navodi. U susretanju s ljudskom braćom i sestrama oni nisu nasilni. Takav je sam Isus koji na ovu krotkost poziva svoje sljedbenike. Pritom mu nitko nije mogao predbaciti da glumi krotkost. To je njegov prilog nenasilnoj revoluciji kojom bi se svijet morao mijenjati na bolje. Krotki su siromasi koji se prepuštaju volji Božjoj i zato dobrohotno susreću ljude. Dok su grčki mudraci predlagali krotkost kao vladanje dostojno intelektualca, ova je krotkost plod izručenja Bogu. Smisao izreke “oni će baštiniti zemlju” vidi se iz Ps 115, 16: Bog je svim ljudima dao zemlju za baštinu da je bratski podijele. U humanom nastanjenju zemlje uspijevaju oni koji ne primjenjuju nasilje u međuljudskim odnosima.
4. Gladni i žedni pravednosti čest je izraz u SZ (usp. Ps 107, 9; Iz 49, 10; 65, 13; Am 8, 11-12). Pravednost je ovdje saveznička vjernost Bogu, a radi Boga i ljudima. Kad se poremeti ravnoteža s Bogom, puca ravnoteža i među ljudima. Božje kraljevstvo donosi pravednost u svim dimenzijama. Oni koji ne odobravaju nepravdu koju vide oko sebe ili sami trpe, dobivaju od Isusa obećanje da će postići pravdu koju jamči Bog. Dakako da to neodobravanje mora biti i akcijama potvrđeno.
5. Milosrdni odražavaju Božju dobrotu prema ljudima koji ne gube svoje dostojanstvo i kad su svojom krivnjom zapali u bijedu ili bolest. Oni time pokazuju da milosrđe Božje trebaju. Ne postupaju poput nemilosrdnog dužnika (usp. Mt 18, 23-35). Neki rabini Isusova vremena učili su da milosrđe prema grešnicima ili vjerskim ignorantima nije zaslužno djelo. Isus u tome beskrajno nadvisuje svoje teološke suvremenike. On se, dapače, poistovjećuje s patnicima (usp. Mt 25, 31-46).
6. Čisti srcem, za razliku od obredne čistoće koju su silno naglašavali farizeji (usp. 23, 3-32), jesu oni koji idu dublje i dalje od vanjskih religijskih propisa. Starozavjetni pokajnici često mole da im Bog stvori čisto srce (usp. Ps 24, 3-5; Ps 51, 4.12). Isus uči da se čovjek u savjesti ne kalja dodirom “prljavih” predmeta ili osoba (usp. Mk 7, 1-23). Traži moralnost koja nije glumljenje. Tko nepodijeljena srca služi Bogu te se iskreno ljudski ponaša prema bližnjemu, Boga će gledati.
7. Mirotvorac je Isus koji ozdravljene šalje da idu u miru i zavađene pomiruje tražeći da opraštaju zato što oproštenje trebaju. Mir je u SZ punina spasenja, pa je mirotvorac onaj koji zahvalno priznaje spašenost od Boga darovanu i “čini” mir među ljudima da bi se mogli otvoriti Bogu i jedni drugima. Kad Isus kaže da će se mirotvorci sinovima Božjim zvati, onda na njih prenosi svoj sinovski odnos s Bogom. Tko mir čuva ili ponovno uspostavlja, nastavlja Isusovo poslanje u svijetu, makar i ne prihvaćao Isusa za Krista i Gospodina. Iz 9, 5 kaže o Mesiji da je “Knez mironosni”. Isus je sve više Mesija što u njegovo ime više pridonosimo miru!
8. Progonjeni zbog pravednosti u Mudr 2, 10-21 te 5, 19.15-23 izjednačeni su sa slugom Patnikom iz Izaijine knjige. Takvim se osjećao sam Isus. To je pravednost vjerska i društvena, ispravno postupanje usred nepravednosti te zalaganje za druge koji su žrtva nepravde. Rabini su naučavali da Bog uvijek traži i prihvaća progonjene. Ovo blaženstvo podsjeća na 1 Pt 3, 14 gdje su kršćani pozvani da strpljivo podnose nepravde.
9. Ozloglašeni i prognani zbog Krista jesu Dvanaestorica jednim dijelom u vrijeme Isusova ministerija, a zatim poslije Uskrsa u toku misionarskog djelovanja među Židovima i poganima. Tako su bili u Matejevo doba ozloglašavani ne samo misionari nego i ostali pripadnici Crkve: “ateisti”, zato što odbacuju državne bogove, i “subverzivni elementi” zato što ne priznaju cara za Boga. One koji zbog svoga vjerničkog djelovanja podnose patnje Isus zove na radost zbog plaće na nebesima.
Ukratko: Isus je Božji siromah, potpuno oslonjen na Boga, koji odražava Božju dobrotu i milosrđe prema svim ljudima. Na takvo “siromaštvo duhom” zove i vjernike. Imamo li petlje u tome nasljedovati svoga Gospodina?
