Svete mise u našoj župi ćemo slaviti u: 7:30, 9:00, 10:15, 11:30 i u 18:30 sati.
U 18:00 sati molit ćemo svibanjeske pobožnosti.
Danas, na drugu nedjelju u svibnju, u Crkvi se obilježava MAJČIN DAN.
Bliži se svetkovina Duhova i liturgija pred nas sve jasnije stavlja 3. Božansku osobu – Duhu Svetog. Duh je Sveti sišao na apostole prije skoro 2000 g. Dobili smo ga i svi mi koji smo kršteni i krizmani. Pa ipak, potrebno je sjetiti se toga, potrebno je pogledati istini u oči i priznati si: kako ja stojim sa Duhom Svetim? Primjećujem li ga u svom životu? Djeluje li on u mom životu? Mijenja li me on, nosi li on moj život?
To je za vjernika kršćanina temeljno pitanje. Jer po Duhu Svetom čovjek dobiva kontakt sa Isusom, sa svime onim što je Isus govorio i činio. Da bi čovjek bio bliži Bogu, da bi bio Božji, to se događa samo po Duhu Svetom. Duh je najveća snaga koja postoji, od njega nema ničega jačeg. On je snaga Božje riječi: zato je moguće da Bog stvara svemir riječju. On daje snagu Božjoj riječi, on je čini životvornom. On je izvor. Tijekom 2000 g. crkvene povijesti, mnogi su moćnici angažirali razne stručnjake i proučavali su Crkvu, sakupili o njoj više podataka nego što zna pojedini profesor teologije – mislili su da će na osnovu toga znanja uspjeti uništiti je. Međutim, dogodilo se da su pomrli, već im se i imena polako zaboravljaju, njihova carstva i sistemi se poraspadali, a Crkva još živi. Što se dogodilo? Iako su puno znali, nisu ušli u samu bit Crkve u njezinu najdublju tajnu a to je njezin život kojeg dobiva po Duhu Svetom.
Liturgijska čitanja: 1. čitanje Dj 8,5-8.14-17; psalam Ps 66,1-3a.4-7a.16.20; 2. čitanje 1Pt 3,15-18; evanđelje Iv 14,15-21
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu:
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.«
Riječ Gospodnja.
U ovom odlomku oproštajnoga govora Isus traži da učenici u vremenu njegove “odsutnosti”, tj. boravka kod Oca u proslavljenom stanju, vrše njegove zapovijedi. Pritom izjednačava vršenje zapovijedi i ljubav prema sebi: “Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi” (r. 21). Ovo držanje zapovijedi omogućuje Duh Sveti.
Za hrvatsku riječ “Branitelj” stoji u izvorniku Parekletos, a to je u grčkome pravnom sustavu bio skrbnik kojeg je država određivala malodobnoj djeci, da im odrasli ne raznesu imovinu prije njihove punoljetnosti ili da ih ne zlostavljaju. Parakletos je bio i odvjetnik koji je na sudu branio optuženoga. Evanđelist se poslužio tim grčkim izrazom da prerekne ulogu Duha Svetoga među kršćanima u često neprijateljskom svijetu. Duh će biti “drugi Branitelj”. Isus je u toku svog mesijanskog ministerija bio prvi, jer je štitio učenike od svijeta i od Sotone. Tu njegovu zadaću u poslijeuskrsnom vremenu nastavlja Duh Sveti kroz sva stoljeća Crkve. Branitelj ili Paraklet “bit će zauvijek” s učenicima Isusovim.
Prema četiri izreke o Duhu u oproštajnim govorima uloga je Branitelja višestruka:
– Duh Paraklet Duh je istine (14, 16);
– Paraklet napominje Crkvi uvijek iznova sve što je Isus učio (14, 26);
– Duh poučava Crkvu o Isusovim djelima (15, 26);
– Duh Paraklet može doći samo ako Isus “ode” u smrt i uskrsnuće (16, 7).
Isus kaže da Branitelja učenici “poznaju”, on “ostaje” u učenicima, u njima je. Riječ je o biblijskom poznavanju u smislu iskustvenog doživljavanja. Ivan ovo piše više od pedeset godina nakon Kristova uskrsnuća, kad Crkva djeluje u novim okolnostima propovijedajući prilagođeno uvijek istog Krista raspetog i uskrslog. Ona to može zato što je Duh Sveti u njoj stalno prisutan. Doživljava poticajnu prisutnost Duha. I to radosno doživljava. Sveti Pavao kaže: “Plod je pak Duha: ljubav radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost” (Gal 5, 22 23). On je Duh vjerničke radosti i nade.
