Apostole možemo smatrati veoma povlaštenim ljudima jer su kroz tri godine bili u Isusovoj blizini. On im je bio učitelj i prijatelj, s njim su mogli razgovarati, promatrali su primjer njegova života, trajno su doživljavali najdragocjenije duhovno iskustvo. Ono što je njima dano, dano je i nama samo na jedan drugi način. I mi možemo na jedan duhovan, mističan, kontemplativan način boraviti u Isusovoj blizini, biti trajno povezani s njime, proživljavati pojedine tajne i dogadaje iz njegova života. Slavljenje blagdana apostola može nam pomoći u tome, može u nama buditi želju da i mi Isusa slijedimo izbliza. Novozavjetni spisi dosta nas škrto obavještavaju o dvojici apostola koje danas slavimo.
Šimuna spominju u četiri apostolske liste. Matej i Marko nazivaju ga Kananejcem, dok ga sv. Luka naziva Revniteljem. To ime s velikom vjerojatnošcu govori da je Šimun nekoc bio pristalica fanaticne antirimske stranke zelota, govori da je vatreno ljubio svoj židovski narod i da je trpio što je taj narod na svome zemljištu bio pod tudinskom okupacijom ne imajuci svoje vlastite države.
U to se trpljenje baš i nije tako teško uživjeti jer svaki zdrav i normalan covjek ljubi svoj narod te želi da živi u slobodi, u svojoj vlastitoj državi. Prema legendi, obojica su apostola pretrpjela okrutnu mucenicku smrt. Bili su prepiljeni. U likovnoj umjetnosti Šimun se stoga obicno prikazuje s pilom, a štuju ga kao svoga zaštitnika drvosjece, Origen, veliki autoritet za poznavanje Svetoga pisma, a svome Komentaru Poslanici Rim janima drži da je Juda Tadej ista licnost s Judom Jakovljevim. Jakovljevim ga naziva sv. Luka, a Tadejom sv. Matej i sv. Marko. Sv. Ivan ga naziva Juda “ne onaj Iškariotski”. Taj je Juda postavio Isusu pitanje: “Gospodine, kako to da ceš se objaviti nama, a ne svijetu? (14,22). Isus mu je na to pitanje odgovorio: “Ako me tko ljubi, držat ce moju rijec, i moj ce ga Otac ljubiti; k njemu cemo doci i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, ne drži mojih rijeci. Rijec koju slušate nije moja, vec od Oca koji me posla. – Ovo sam vam govorio boraveci s vama. A Branitelj, Duh Sveti, kojega ce Otac poslati zbog mene, naucit ce vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh” (Iv 14,23-26). Zahvaljujuci pitanju Jude Tadeja dobili smo od Isusa tako lijep odgovor, pun pouke, utjehe i nade za svakoga od nas. Taj odgovor izrice bit nasljedovanja Isusa Krista. Nasljedovanje se ocituje u ljubavi, a ljubav ostvaruje i dokazuje u cuvanju i obdržavanju svega onoga što nas je Isus ucio i što nam je rekao. Sv. Judi Tadeju zahvaljujemo i jednu posve kratku poslanicu koja je uvrštena a knjige Svetoga pisma Novoga zavjeta. On je pocinje ovako: “Juda, sluga Isusa Krista i brat Jakovljev,” Iz toga zakljucujemo da je bio brat apostola sv. Jakova Mladega, koji je takoder napisao jednu poslanicu. U uvodu i napomenama hrvatskoga prijevoda i izdanja Biblije iz god. 1968 citamo: “Zacijelo je Juda, poslije smrti brata Jakova, god. 62, nastupio u njegovo ime i s njegovim autoritetom da vjernike upozori na opasnost novih strujanja i zastranjenja a mladom kršcanstvu. Njegov kratki napis sav plamti živošcu, jetkošcu, energicnošcu; odmah prelazi u polemiku i izravnim nagovorom prijeti onima koji promicu krivovjeran nauk i slobodarstvo u moralnom životu. Teško je tocno odrediti o kakvim je strujanjima rijec. Bit ce to pretece gnostickih strujanja s kojima ce se kršcanstvo boriti od kraja I. stoljeca pa dalje. Pisac nastupa s duhom i rjecnikom kojim su se u Starom zavjetu proroci borili protiv lažnih proroka. Iskorištava i izvanbiblijske židovske spise, kao što su Uznesenje Mojsijevo i Knjiga Henokova, te iz navedenih odlomaka izvodi moralnu pouku kako je to bio obicaj u sinagoškom moralnom propovjedništvu. Štovanju su sv. Jude Tadeja pridonijele Objave svete Brigite u kojima je Gospodin potice da s pouzdanjem zaziva toga apostola. U XVIII. stoljecu štovanje je tog apostola postalo veoma popularno a Austriji, a još više u Poljskoj, gdje i danas tolike osobe nose ime Taddeusz. Slavni poljski pjesnik Mickiewicz dao je i svom velikom pjevu naslov Pan Taddeusz, što znaci Gospodin Tadija. Iz Austrije se štovanje sv. Jude Tadeja proširilo i po Hrvatskoj. Vjernici ga narocito rado zazivaju u pomoc u bezizlaznim situacijama. Uz blagdan svetih apostola Šimuna i Jude Pius Parsch daje nam ovu pouku: “Zajedništvo u Kristovoj ljubavi traži i zajedništvo u patnji. Apostoli su to u svom životu iskusili i ostvarili. Njihovo je zajedništvo u Kristovoj ljubavi bilo okrunjeno njihovim zajedništvom trpljenja u muceništvu. To od njih moramo i mi nauciti.”
