Svete mise u našoj župi ćemo slaviti u: 7:30, 9:00, 10:15, 11:30 i u 18:30 sati.
Ove druge nedjelje došašća, Crkva usmjerava našu pažnju na stručnjaka za pripremu: svetog Ivana Krstitelja. Ivanova misija bila je potpuno posvećena pripremi puta za Isusa. Dok iščekujemo proslavu Kristova dolaska na Božić—i pripremamo svoja srca da ga primimo sada i na kraju vremena—bilo bi dobro poslušati Krstiteljevu poruku:
“Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!”
Pokajanje je nužan prvi korak u pripremi naših srca da dočekaju Isusa. Koliko god to bilo izazovno i zastrašujuće, moramo priznati zlo u vlastitim srcima i životima. Kraljevstvo nebesko je nenastanjivo za zlo.
Kad prepoznamo grijeh, moramo se iskreno pokajati. Sakramentom pokore možemo donijeti tu slomljenost Gospodinu da primimo Njegovo oprost — i da zamolimo milost da živimo drugačije.
Ovo istinsko pokajanje je više od obveze da se izbjegne kazna ili da se ugodi Bogu. Ispravan odnos s Bogom i bližnjim — ono je što će ispuniti naše živote mirom i radošću.
Kada svijet bude potpuno prožet Duhom Svetim i sva zloća budu protjerana, napokon ćemo doživjeti raj za koji smo stvoreni.
Pokajmo se i pozovimo naše bližnje da isto učine isto.
Liturgijska čitanja: 1. čitanjeIz 11,1-10; psalam Ps 72,1-2.7-8.12-13.17; 2. čitanje Rim 15,4-9; evanđelje Mt 3,1-12
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju:
U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca. Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.«
Riječ Gospodnja.
Ove i sljedeće nedjelje za evanđelje imamo zgode o Krstitelju kao isposniku koji se sprema za nastup Božjeg kraljevstva i kao propovjedniku koji zove na obraćenje zbog skorog nastupa Kraljevstva po Mesiji. U današnjem odlomku imamo Matejev prikaz Krstiteljeva djelovanja. Možemo ga podijeliti na manje cjeline:
– Ivanov isposnički boravak u pustinji (r. 1-6);
– Ivanov poziv umišljenim vjernicima da donose plodove dostojne obraćenja (r. 7-10);
– Ivanovo propovijedanje o skorom nastupu Mesije (r. 11-12).
Ivan, sin Zaharije i Elizabete, vjerojatno je završio novicijat kod kumranskih monaha na obali Mrtvog mora te kanio ostati s njima cijelog života. Onda mu je Bog probudio proročko zvanje i on se osjetio potaknutim da se izdvoji iz monaške zajednice, ostane u nenastanjenu kraju, živi isposnički i otpočne novi pokret obnove zbog skorog nastupa Mesije. Odjeća od devine dlake, hrana od skakavaca i meda što su ga u pustinjskim pećinama ostavljale divlje ose i pčele – to su neki znakovi Ivanove nenavezanosti na blagostanje i pune oslonjenosti na Boga. Starozavjetni prorok pozivao je Babilonce da kroz Sirijsku pustinju naprave put povratnicima Božjeg naroda u zemlju djedova, Palestinu. Prevoditelji Septuaginte pomaknuli su naglasak: prorok viče u pustinji, neka vjernici priprave put Gospodinu. To je podsjećanje na pustinjsko razdoblje Izraelaca u hodu iz Egipta u zemlju slobode. U tom su razdoblju najviše prihvaćali ovisnost o Bogu.
Farizeje i saduceje, koji su bili vjernici zadovoljni sa svojim moralnim stanjem, Krstitelj potiče da donose plodove dostojne obraćenja. Sprema ih na nešto novo što uskoro predstoj i.
U mesijanskoj propovijedi Krstitelj zove na obraćenje zbog skorog nastupa kraljevstva nebeskog. Matej stavlja doslovno istu nastupnu propovijed Isusu u usta (usp. Mt 3, 2 i 4, 17). Za Mateja Krstitelj nije takmac Isusu, kako su morali doživljavati neki Židovi unutar Matejeve Crkve. Svoj pokornički obred, kojemu su se ljudi podlagali u znak priznavanja grešnosti i spremnosti na skori nastup novog Božjega zahvata, Krstitelj naziva “krst vodom na obraćenje” (r. 11), a Mesijin pokret zove “krštavanje Duhom Svetim i ognjem” (r. 11b).
U duhu SZ obraćenje uvijek znači povratak Bogu savezniku, novo prihvaćanje njegovih zapovijedi. Međutim iz povijesnog konteksta Krstiteljev poziv na obraćenje znači još nešto: poziv na otvaranje novom zahvatu Božjem o Mesijinu nastupu. Božje kraljevstvo, koje Matej iz poštovanja prema Božjem imenu zove nebeskim, jest milosna vladavina Božja nad ljudima i odgovor ljudi Bogu savezniku. Krstitelj se spremno podložio toj Božjoj vladavini i traži da mu se pokornici u tome pridruže. On ujedno najavljuje Mesiju, koji će biti najposlušniji Bogu među sinovima ljudskim i preko kojega će Bog najviše zahvaćati milosno u ljudsku povijest. Obraćenje na koje Krstitelj zove i u kojem prednjači jest otvaranje vjernika za ono što Bog sprema.
