Svete mise u našoj župi ćemo slaviti u: 7:30, 9:00, 10:15, 11:30 i u 18:30 sati.
Danas je Nedjelja Dobrog pastira, Svjetski dan molitve za svećenička i redovnička zvanja u Crkvi.
Papa Pavao VI., u vremenu nakon Drugoga vatikanskog sabora, predložio je da mi katolici na nedjelju Isusa dobrog pastira slavimo međunarodni dan duhovnih zvanja. To je zgoda kad papa upućuje pisanu poruku vjernicima opće Crkve s poticajima na molitvu za duhovna zvanja. Godine 1990. Ivan Pavao II. naglašava važnost duhovnog života kod mladih, da bi klica zvanja mogla isklijati i sazrijevati: “Stoga pozivam kršćanske odgojitelje – roditelje, učitelje, katehete, voditelje kršćanskih skupina te vodstva društava i pokreta – da se svim silama zauzmu kako bi djeca i mladi dobivali stalan i brižljiv uvod u razvijanje sjemena božanskog života, koje su kao dar primili na krštenju. U cjelokupnom odgojiteljskom zauzimanju duhovni život treba uvijek biti na prvome mjestu.”
Dok se danas zahvalno okupljamo oko Isusa dobrog pastira, molimo za one po kojima on svoju pastirsku brigu vrši u današnjoj Crkvi i svijetu – za svećenike, redovnike, redovnice kao i za mladiće i djevojke koji se spremaju na duhovno zvanje.
Liturgijska čitanja: 1. čitanje Dj 2,14a.36-41; psalam Ps 23,1-3a.3b-4.5.6; 2. čitanje 1Pt 2,20b-25; evanđelje Iv 10,1-10
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu:
U ono vrijeme: Reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.« Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.
Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.«
Riječ Gospodnja.
Ovaj odlomak dio je Isusova govora u Jeruzalemu za vrijeme jednog blagdana. Događa se na poodmaklom stupnju Isusova mesijanskog djelovanja, kad je bilo jasno da vjerski poglavari židovskog naroda potpuno zabacuju Isusova djela i riječi osporavajući mu poslanost od Boga. Glavna misao cijelog govora jest: Isus se predstavlja kao dobri pastir koji život svoj daje za svoje ovce.
U današnjem odlomku, koji je početak dugačkoga govora o dobrom pastiru, Isus se predstavlja kao vrata ovcama te u proročkoj strogosti govori da su “kradljivci i razbojnici svi koji dođoše” prije njega (r. 8). Za razumijevanje ovoga govora nužno je imati na umu povijesnu pozadinu. Stari zavjet zove vladare pastirima zato što oni štite narod od nasrtaja vanjskih osvajača i proviđaju ishranu u sušnim godinama. Sam Bog se u SZ predstavlja kao pastir Izraelov (usp. Ez 34). U današnjem pripjevnom psalmu imamo divan stih iz pjesme o Bogu kao Pastiru: “Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam!” SZ i vjerske poglavare zove pastirima Izraelovim. U takvoj vjerskoj sredini prvi povijesni slušatelji razumjeli su vrlo dobro što Isus želi reći kad se predstavlja kao pastir dobri: svojim djelima i riječima uprisutnjuje Božju dobrotu prema svima ljudima, brine se za sve.
U Isusovo doba veliki svećenici morali su rimskoj okupacijskoj vlasti davati velike svote novaca da bi bili potvrđeni u svojoj službi. Isus misli na njih kad kaže: “Tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik.” U Isusovo doba pastiri više stada zatvarali su ovce u jedan ovčinjak, koji je preko noći čuvao vratar od zvijeri i razbojnika. Ujutro su pastiri na vratima dozivali svoje stado, a pojedinoj ovci davali su i imena. Na tu okolnost aludira Isus kad kaže: “Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi” (r. 3). Pastir ide pred ovcama tražeći dostatnu ispašu i siguran put. Tako i Isus ide pred vjernicima iznoseći obilnu hranu sa stola riječi Božje. “Ovce idu za njim jer poznaju njegov glas” (r. 4) – zahvalno je priznanje da ljudi u Isusu prepoznaju uprisutnitelja pastirske brige Božje. U odazivu onih koji su za njim pošli Isus je vidio Božju potvrdu svoga mesijanskog djelovanja. “Tuđinci”, čiji glas ovce ne poznaju i za kim ne idu, jesu ondašnji vjerski poglavari židovskog naroda kojima je bio važniji osobni dobitak od vjerničkog dobra cijele zajednice.
“Ja sam vrata ovcama” (r. 7) – više je aluzija na poslijeuskrsno stanje među kršćanima nego doslovno prenošenje izreke upućene jeruzalemskim Židovima. Isus je iz svoga uskrslog stanja i dalje dobri pastir koji ovce predvodi i omogućuje pristup k njima. Vidljivi pastiri trebaju među krštenicima odražavati Isusovu dobrotu i ljubav, uprisutnjivati Isusa dobrog pastira. Tko ne ide kroz Isusa, razbojnički provaljuje u zajednicu krštenih. Zatim Isus zove sve vjernike da kroz njega ulaze i izlaze na životnu ispašu (r. 9-10). On je pastir koji ima što ponuditi, Uskrsli koji ljudskomu traganju daje smisao.
Danas se zahvalno sabiremo oko Isusa dobrog pastira. Sa starom crkvenom pjesmom kličemo: “I ja hoću biti ovca tvoja!” Danas molimo za sljedbenike duhovnih zvanja: da u svom pozivu ustraju na dobro svih vjernika i ostalih ljudi te da i dalje nastavljaju među ljudima poslanje Isusa dobrog pastira.
