Na adventskim sajmovima sve miriše na blagdane. Redaju se kućice iz kojih se šire opojni mirisi fritula, kobasica, iz drugih kipućeg kuhanog vina, hamburgera… Svaka nudi užitak za nepce – sočni zalogaj, topli gutljaj, trenutak zadovoljstva. Ljudi zastaju, tiskaju se kako bi nešto kušali, razgovaraju i smiju se, čak i zaplešu na taktove glazbe koji se čuju svugdje uokolo, na taj način se pripremaju za dolazak Božića.
A među svim tim kućicama, podalje od mirisa prženog mesa i fritula, nalazi se i jedna posve drugačija. Skromnog izgleda, bez lampica, bez ukrasa koji privlače pažnju. U tišini, u kutu u polumraku skrivena. U njoj nema mirisa kobasica ni slastice za prodaju. Ipak, upravo u njoj događa se najveće čudo Adventa.
U toj kućici ne kupujemo ništa. Ondje se ne dobiva materijalno, nego nevidljivo. Ondje se ne sluša glasna muzika, nego tišina srca. Ondje se ne razmjenjuju riječi svakodnevnih razgovora, zafrkancije, viceva, nego riječi povjerenja i milosti. To je mjesto gdje se svjetlo ne vidi izvana, ali obasjava iznutra.
Ta najskromnija, a ipak najdragocjenija adventska kućica jest ispovjedaonica. Njezina vrata pozivaju da zakoračimo unutra bez žurbe, s iskrenošću i poniznošću. U njoj Bog širi ruke i grli te. Tko uđe u tu kućicu, izlazi s istinskom radošću – onom koja dolazi ne s trga, nego iz srca.
Pozivamo vas na ispovijed – svakog dana 30 minuta prije svete mise, a nedjeljom za vrijeme svih sv. misa.
